Pripremio: Abdullah Nasup
U posljednjih nekoliko godina, Izrael, država koja je uljez u regiji, uživa u miru kakav nije mogla ni sanjati otkad je osnovana prije više od sedam desetljeća. U međuvremenu, Arapi se guše u krvi međusovnih ratova. Što više arapske zemlje tonu u međusobnim ratovima, to Izrael više uživa u svojoj okupaciji.
U posljednjih pet godina Izrael je izveo niz vojnih upada u Siriju i provela nekoliko pažljivo planiranih vojnih operacija u toj zemlji, uključujući ubistva Hezbolahovih visoko rangiranih kadrova. Također je izveo atentat u Tunisu u kojem su ubili inžinjera Mohameda Zouaria, te atentat na palestinskog akademika i naučnika Fadija Al-Batsha, kojeg su ubili u Maleziji.
Moguće je da su Izraelci izvršili još mnogo ubistava u inostranstvu, a da toga nismo svjesni, pogotovo jer Izrael rijetko priznaje da stoji iza takvih operacija. Naprimjer, Izrael je tek prije nekoliko godina priznao da je 1978. godine u Iraku ubio Wadiea Haddada, a u arapskom svijetu se tridesetak godina vjerovalo da se radilo o prirodnoj smrti.
Izraelski napadi i operacije, koje provodi u posljednjih nekoliko godina, su važan pokazatelj mira i relativne opuštenosti u kojima uživa ova država-uljez, u vrijeme dok su Arapi zaokupljen svojim unutrašnjim sukobima, koji im nanose ogromne ljudske žrtve i materijalne gubitke. Najbogatije arapske zemlje pate od deficita u svojim budžetima i prigušene ekonomske krize, dok najsiromašnije, poput Sirije, Jemena i Libije, stoje u redu za smrt. Njihovi građani koji su izbjegli smrt od vatrenog oružja i bombi suočavaju se s glađu i ekstremno niskim temperaturama u izbjegličkim kampovima, ili se utapaju pokušavajući da se domognu obala Evrope.
Elias Khoury, urednik magazina Palestine Studies, smatra da postoji veza između mira s Izraelom i međuarapskih ratova, ističući da arapski svijet plaća cijenu tog mira, koja je daleko veća od cijene sukoba i rata sa cionističkom državom. U ratu sa Izraelom poginulo je najmanje 72.000 Arapa, što je daleko manje od broja poginulih u međuarapskim ratovima. Naprimjer, samo u Libanskom građanskom ratu poginulo je više od 120.000 ljudi.
Izrael, nesumnjivo, ima velike koristi od toga što su Arapi u stalnom međusobnom konfliktu. Činjenica da su u mogućnosti da nesmetano napadaju ciljeve u Siriji i vrše atentate na svoje neprijatelje, nije jedina korist koju Izrael ima od međuarapskih sukoba. Izrael sada mirno posmatra kako se arapske vođe utrkuju da normaliziraju odnose sa cionističkom tvorevinom.
