Na posljednjim lokalnim izborima održanim u BiH 2020. godine registrovana su čak 543 politička subjeka ( 129 političkih stranaka, 72 koalicije i 333 nezavisna kandidata). Ove brojke pokazuju sav besmisao političkog sistema Bosne i Hercegovine. Posljedice takvog sistema najbolje se vidi kroz sastave općinskih i gradskih vijeća.
Vjerovali ili ne, u Skupštinu Brčko distrikta ušlo je čak 12 stranaka, u Vijeće Grada Tuzla 11, Goražda 10, Bihaća 10 i u brojnim drugim gradovima po devet ili osam stranaka.
Gradsko vijeće Bihaća čini 30 vjećnika iz deset političkih subjekata. Znalo se da će deset subjekata teško nalaziti konsenzus oko bitnih pitanja, ali se nije pretpostavilo da će zapeti već na početku, navodi se u jednom od izvještaja koji je objavljen ovih dana. Slična situacija je i u drugim vijećima gdje je opći interes sdtavljen u drugi plan, odnosno gdje je sve podređeno ličnim interesima političara. Nažalost, svaki novi izbori znače i značajno povećanje broja političkih stranaka i nezavisnih kandidata.
Suština problema je u izbornom pragu (cenzus) koji je 3%, što je manje nego u zemljama okruženja, pa i u zemljama Evropske unije. Izborni prag ili cenzus u svim normalnim državama je najmanje 5%, čime se jača i okrupnjuje politička scena. U Bosni i Hercegovini izborni prag je 3%, što stvara takav izborni ambijent da na svakim izborima imamo preko 120 starnaka i stotine nezavisnih kandidata, što je za zemlju od 3.5 miliona stanovnika prevelik broj učesnika na izborima.
Izborni prag od 3% služi samo za dvije stvari. Prva, da kada se ne slažeš sa svojim stranačkim šefom napraviš sebi političku stranku i, drugu, u kojoj ćeš izvjesno biti predsjednik iste, pa onda na izborima nastojiš da iskoristiš taj mali izborni prag i uđeš u neki od organa vlasti i na taj način na budžetsko finansiranje svoje, novoformirane male stranke, ali istovremeno obezbijediš sebi i sigurnu budžetsku plaću. To nije demokratija, već njena klasična zloupotreba. Rezultat takvog sistem osjetimo na svojoj koži nakon svakih izbora.
E.B.
