Piše: Prof. dr. Ermin Kuka, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava
Izvor: Agencija PATRIA
U svim savremenim demokratskim državama, narod je nosilac suvereniteta. Suverenitet (najviša, neograničena, nezavisna i nedjeljiva vlast) proizilazi iz naroda. Narod, prema principima savremene predstavničke demokratije, vršenje te vlasti prenosi na izabrane pojedince (političke predstavnike).
U tom pogledu, posebno je karakterističan Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), koji uvodi kategoriju ‘konstitutivni narodi’. Imajući u vidu činjenicu da niti jedan narod u Bosni i Hercegovini, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, nije činio natpolovičnu većinu u strukturi stanovništva, u određivanju titulara suvereniteta kombiniran je građanski i nacionalni princip. Prema tim principima, suverena vlast u Bosni i Hercegovini proizilazi iz: 1) suvereniteta građana, 2) konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata i 3) položaja pripadnika ostalih naroda, kao i onih koji se ne žele nacionalno izjašnjavati.
Zbog realno postojeće nacionalne strukture i potrebe da se ostvari puna nacionalna ravnopravnost u državi, Ustav Bosne i Hercegovine je uveo sintagmu ‘konstitutivni narodi’ koji, zajedno sa građanima i pripadnicima ostalih naroda, ostvaruju suverena prava. Dakle, pojam ‘konstitutivni narodi’ je ustavna kategorija u Bosni i Hercegovini, a prvi put se primjenjuje u Ustavu entiteta Federacija Bosne i Hercegovine iz marta 1994. godine.
U tom smislu, posebno je značajan princip Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem u svim institucijama javne vlasti pripadnici konstitutivnih naroda moraju biti proporcionalno zastupljeni prema popisu stanovništva iz 1991. godine, sve dok se u potpunosti ne provede Aneks 7. Mirovnog sporazuma.
Aneks 7. Mirovnog sporazuma predstavlja Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima, a čiji je član II posebno posvećen stvaranju odgovarajućih uvjeta za povratak svih nasilno protjeranih i prognanih sa njihovih ognjišta u prijeratna mjesta prebivališta. Proces implementacije ovog Aneksa u praksi poslijeratnih godina je bio zanemariv. Tek je značajnije provođenje ovog Aneksa uslijedilo nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2000. godine i intervencije visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini iz 2002. godine, kada je omogućena stvarna konstitutivnost sva tri naroda na cijeloj teritoriji države. Ove odluke omogućile su postepeni proces povratka.
Međutim, Aneks 7 nikada u praksi nije potpuno implementiran. Ovaj proces, ne samo da nije finaliziran, već je gotovo i prekinut, osobito zbog aktualne političke i sigurnosne situacije, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u okruženju i svijetu.
Mali broj povratnika, primarno Bošnjaka, koji su se vratili u svoja prijeratna mjesta prebivališta na teritoriji entiteta Rs, suočava se sa nizom problema. Pogotovo je to izraženo u posljednjih nekoliko godina, otkako je na vlasti u tom entitetu Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čelu sa Miloradom Dodikom i njihovih koalicionih partnera u tom entitetu.
Bošnjaci u entitetu Rs se suočavaju sa brojnim političkim, socioekonomskim, sigurnosnim i drugim društvenim izazovima i problemima, koji ih onemogućavaju da konzumiraju svoja temeljna prava i slobode zagarantirane Ustavom. Pogotovo su ovi problemi i izazovi intenzivirani tokom 2023. godine i trenutno nema realnih naznaka da će nova 2024. godina donijeti pozitivne pomake i promjene u tom pogledu.
Na političkom planu, Bošnjaci u entitetu Rs permanentno gube moć, utjecaj i važnost koju bi trebali imati u kontekstu kreiranja politika u tom entitetu. U mnogim jedinicama lokalne samouprave su izgubili političke pozicije koje su im ustavima zagarantirane.
Princip koji je donedavno važio u smislu da načelnik općine i predsjedavajući skupštine općine ne mogu biti iz istog naroda u većini općina entiteta Rs je odavno prekršen. Posebno je ovaj problem izražen u općinama u Podrinju. Primjerice, sve do konca 2022. godine u općini Višegrad predsjedavajući Skupštine općine je bio Bošnjak. Od tada na funkciji načelnika i funkciji predsjedavajućeg Skupštine je Srbin, a Bošnjak je tek zamjenik predsjedavajućeg Skupštine.
Posebno indikativna je i situacija nedavne smjene zamjenika načelnika Općine Srebrenica, koju je obavljao Bošnjak. Umjesto njega, na tu poziciju je imenovan Srbin, tako da i funkciju načelnika i zamjenika načelnika obavljaju pripadnici istog (srpskog) naroda. Za to čak nisu imali ni zakonskih smetnji i prepreka, budući da su nešto ranije promijenjeni važni članovi Statuta Općine Srebrenica, čime je omogućeno da na obje navedene pozicije mogu biti imenovani pripadnici istog naroda.
U nekim općinama čak ni nema zastupnika Bošnjaka, jer su izgubili politički kapacitet izbora u lokalni predstavnički organ vlasti. Komplementarno, gubljenjem političkog kapaciteta od lokalnog do entitetskog nivoa, u smislu predstavljenosti Bošnjaka u tim institucijama, Bošnjaci su isključeni i iz raspolaganja suverenitetom na tom dijelu države Bosne i Hercegovine.
Ekonomsko stanje Bošnjaka u entitetu Rs je izrazito loše, budući da su male mogućnosti zapošljavanja, pogotovo u institucijama vlasti tog entiteta. Bošnjake se demotivira da pokreću vlastite biznise, a čak su izloženi i raznim pritiscima ukoliko žele implementirati svoje poduzetničke inicijative u tom dijelu države. Od najviših predstavnika vlasti tog entiteta više puta se moglo čuti kako javno govore da se ne prodaju imovina i preduzeća Bošnjacima. U tome je najotvoreniji aktualni predsjednik entiteta Rs Milorad Dodik.
Sigurnosna situacija za Bošnjake u entitetu Rs je najsloženija. Permanentno se događaju verbalni i fizički napadi na Bošnjake i nasrtaji na njihovu imovinu, a koji ostaju neistraženi i nerasvijetljeni. Tokom 2023. godine intenzivirani su napadi na bošnjačke povratnike gotovo u svim dijelovima entiteta Rs. Posebno se izdvajaju napadi na Bošnjake u Bratuncu.
Treba se samo prisjetiti fizičkog premlaćivanja 19-godišnjeg učenika Bošnjaka od strane grupe mladića Srba u junu 2023. godine ili stalni napadi na Bošnjaka koji je vlasnik ćevabdžinice u Bratuncu, kako verbalni, tako i fizički. Ili, primjerice, kada su krajem marta 2023. godine brutalno pretučeni supružnici Fadil i Ajša Memišević, jedini povratnici u selo Omeragići kod Višegrada. Ovaj slučaj premlaćivanja još nikada nije rasvijetljen, kao i niz drugih sličnih slučajeva, što izaziva dodatni nemir među, ionako malim brojem povratnika Bošnjaka.
Usložnjavanju sigurnosne situacije i stanja povratnika Bošnjaka u entitetu Rs dodatno doprinose stalni politički istupi predsjednika entiteta Rs i njegovih političkih partnera, u kojima otvoreno prijete secesijom od države, negiraju identitet Bošnjaka i sprečavaju na sve moguće načine ozbiljno organiziranje Bošnjaka u tom entitetu. Također, ti isti politički predstavnici Srba organizirano i smišljeno, u kontinuitetu posljednjih godina otvoreno veličaju presuđene ratne zločince, odobravaju crtanje murala na svim vidljivim mjestima u gradovima širom entiteta Rs i dodjeljuju im svakojaka odlikovanja ili podižu spomen obilježja i biste.
Evidentno je kako su se vlasti entiteta Rs stavile u funkciju političke realizacije jednog od strateških ciljeva koji nisu provedeni agresijom na RBiH, u razdoblju od 1992-1995. godine – stvoriti potpuno etnički čist prostor u kome će isključivo i samo živjeti Srbi.
Obaveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao što je Aneks 7, kojim se svakom stanovniku garantira siguran povratak i povrat imovine, apsolutno nisu ispoštovane. Nesigurnost, česti fizički napadi, prijetnje i diskriminacija u raznim domenima, a posebno u negiranju nacionalnog identiteta Bošnjaka i njihovo stalno propagandno dehumaniziranje utječe negativno i na onako mali broj povratnika.
Zabrana izvođenja nastave na bosanskom jeziku i osporavanje prava Bošnjacima povratnicima da u jednom dijelu svoje zemlje svoj maternji jezik nazivaju bosanski jezik, samo su posljedice agresije i kasnijih događanja i maltretiranja. I u miru se, dakle, nastavio kontinuitet razbijanja države i društva drugim metodama, različitim oblicima pritisaka, diskriminacije i segregacije.
Donošenje Odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka, kojom je sredinom 2021. godine nametnuo Zakon o dopuni Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se, između ostalog, zabranjuje negiranje genocida i slavljenje presuđenih zločinaca nije zaustavilo prakticiranje tih pojava. Iako je podignuto više krivičnih prijava protiv lica koja su na različite načine negirala genocid, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još nije reagiralo. Od trenutka izmjene zakona ne izostaju direktna negiranja genocida. Do izražaja dolaze intenzivnija slikanja murala, dijeljenje letaka, fotografija i na druge slične načine veličanja i slavljenja presuđenih ratnih zločinaca.
Period nakon agresije obilježen je čestim napadima i uznemiravanjima ionako malog broja povratnika. Povratnici se permanentno provociraju, uznemiravaju i podsjećaju na nedavne zločine nad njima i njihovim srodnicima. To je jedan od načina na koji se slave zločinci i obilježavaju zločini nad Bošnjacima, čime se poručuje povratnicima da na prostoru Rs nema mjesta za njih.
I na druge načine provodi se otvorena diskriminacija i dehumanizacija Bošnjaka. Krše im se, u kontinuitetu, osnovna ljudska prava i slobode zagarantirane brojnim međunarodnim konvencijama, poveljama, deklaracijama i ugovorima. U kontinuitetu se i veličaju rezultati počinjenih zločina i sami zločinci.
Sve navedene činjenice izrazito negativno utječu na nastavak gotovo obustavljenog procesa povratka protjeranih Bošnjaka na njihova ognjišta, a što je osnovna i zla namjera aktualnih vladajućih srpskih struktura u entitetu Rs. Trenutni indikatori, posebice političke naravi, ne daju optimizma da će se aktualna situacija po pitanju pozicije Bošnjaka u entitetu Rs promijeniti nabolje.
Vlasti entiteta Rs na svim nivoima potrudile su se da tokom 2023. godine dodatno ojačaju svoje pozicije i još intenzivnije i otvorenije rade na svođenju bošnjačkog naroda u tom entitetu s pozicije političkog naroda na poziciju degradiranog naroda koji je na marginama političkih odlučivanja.
Od konstitutivnog naroda, Bošnjaci u entitetu Rs su planski i sistemski svedeni na poziciju neravnopravnog naroda kome se osporavaju temeljna ljudska prava i slobode kao polazna platforma njihove afirmacije.
