Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ovo vrijeme je u stanju promijeniti svako srce, bez obzira na postojanost njegovog vlasnika u vjeri. Pozvao sam prijatelja na kojeg sam nekad bio ljubomoran zbog njegove pobožnosti i posvećenosti vjeri, i osjetio sam u njegovim riječima nemar, a u njegovoj vjeri dosta popustljivosti.
Drugi prijatelj me posjetio i rekao mi: ”Šejh, došao sam do kraja, jer sam počeo spajati farz-namaze nakon što nikada nisam izostavljao sunnete i nafile.”
Jednom prilikom sreo sam poznanika kojeg nisam vidio nekoliko godina i primijetio sam crnilo na njegovom licu koje nisam vidio prije. Nije me dugo ostavio u mojoj zbunjenosti, jer sam shvatio (iz našeg razgovora) da je sjaj na njegovom licu nestao zbog dugotrajnog gledanja u obnažena ženska tijela putem sredstava koja su izvor smutnje.
Da ne spominjem mnoge drage poznanike i prijatelje koji su postali popustljivi i blagi po pitanju kamate, žena i ljudskih prava, toliko da je, zbog svega onoga što sam vidio i što gledam, moja glavna dova bila: ”Gospodaru, spasi, spasi!”
Nakon razmišljanja o padovima i naglim promjenama u ljudskom životu, otkrio sam dva razloga koji stoje iza toga.
Prvi razlog je što ostavljamo brata ili prijatelja da se prizemi i dotakne tlo bez imanskog ”pojasa” i zaštite, i bez jakog oslonca na nešto što bi ga spriječilo da padne i da se valja u blatu nemoralnog života.
Drugi razlog je što su oni koji se bave reformom i popravljanjem moralnog stanja u društvu zanemarili jedni druge, tako da se srca nekih od nas ne umiruju bratskim riječima i podsjećanjem, kao što je to bilo u prošlosti.
Neka se Allah smiluje našim dobrim prethodnicima, oni su se brinuli o svojoj braći. Raspitivali su se o njihovom Ahiretu iz straha da ne izgube vjeru (iman), kao što su se raspitivali o njihovom dunjaluku, iz straha od neimaštine, a oni među svojom braćom i prijateljima.
I neka se Allah smiluje hazreti Omeru, radijallahu anhu, nakon što je saznao da je njegov drug oslabio i popustio u vjeri toliko da je počeo piti alkohol, poslao mu je pismo sa ajetima iz sure Gafir: ”Hā Mīm. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajući, Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraća.” (Gafir, 1.-3.) I nije ga prestajao upozoravati i savjetovati dok nije ostavio alkohol.
Stoga, ulijevajte smirenost i povjerenje jedni drugima, obilazite i provjeravajte stanje vaše braće. Ako svoga brata nađete na ulici, ne ostavljajte ga, već ga ohrabrite i osnažite, ako vidite da će pasti, pridržite ga i pomozite mu dok ga ne zaustavite i dok se ponovo ne vrati u okrilje vjere, a ako nekoga od njih vidite da je pao i da se valja u kaljuži grijeha, očistite ga i lijepo postupite prema njemu.
Jer, bratski odnos prema tvome bratu ne znači samo da budeš ljubazan prema njemu, da ga iskorištavaš i da se šališ s njim kada napreduje, već da ga podržavaš u njegovim vjerskim i dunjalučkim poslovima tokom nevolja i iskušenja.
Brinite se o svojoj braći i svojim prijateljima, jer su oni, Allaha mi, među najljepšim darovima vašeg Gospodara. Dovoljno je vama i njima to da ni uživanje u džennetskim blagodatima neće biti potpuno bez svih njih.
