Autor: Avangarda.ba
CIK svakodnevno potvrđuje da je jedan od glavnih glavnih organizatora udruženog zločinačkog poduhvata protiv Bosne iHercegovine.O kakvom skandalu se radi potvrđuje i činjenica da Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY i MICT, godinama upozorava na slučaj Đukić u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a, odnosno podvalama Đukića koji je zloupotrijebio državljansto Srbije bijegom u tu državu, ali i opstrukcuijma Srbije da ne postupi po presudi Suda BiH.
Irena Hadžiabdić,predsjednica Centralne izborne komisije BiH je 28. augusta 2018. potpisala Odluku (broj 05-1-07-2-329/18) kojom je Novaku Đukiću,presuđenom ratnom zločincu,koji je u bjekstvu i od pravosuđa BiH se sklonio u Srbiju, omogućila ponovno pravo upisa u Centralni birački spisak. Naime, Đukić je 2010. godine odlukom CIK-a (broj 05-1-50-693-59/10) skinut s Centralnog biračkog spiska zbog pravosnažne presude Suda BiH kojom mu je izrečena zatvorska kazna od 25 godina.Irena Hadžiabdic se u obrazloženju odluke pozvala na akt Kazneno-popravnog zavoda iz Banja Luke od 8. aprila 2014.godine kojim se CIK obavještava da je“Đukić Novaku dana 14.2.2014. redovno istekla izrečena kazna”!? Svoju Odluku o ponovnom stavljanju na Centralni birački spisak CIK je dostavio Novaku Đukiću.Donijeti ovakvu sramnu odluku bez traženja informacija od Suda BiH kojije izrekao presuduĐukiću,ne samo da je obmana,nego i teško kršenje zakona.
Presuda protiv Đukića
Podsjetimo, po optužnici je Novak Đukić, za vrijeme ratnog stanja u Bosni i Hercegovini 25. maja 1995. godine, u svojstvu komandanta taktičke grupe Ozren Vojske Republike Sprske, naredio svojim jedinicama smještenim na Cerovom Brdu sela Panjik – planina Ozren, da artiljerijskim projektilom granatiraju grad Tuzlu i to bliži lokalitet centra grada zvani “Kapija”. Usljed eksplozije projektila smrtno je stradala 71 osoba, dok je ranjeno oko 140 osoba. Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija od 6. maja 1993. godine Tuzla je proglašena zaštićenom zonom.
Sud BiH je 12. juna 2009. godine izrekao prvostepenu presudu kojom je optuženi Novak Đukić oglašen krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništazbog čega mu je izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina.U septembru 2010. donijeta je i pravosnažna presuda protiv Đukića koja je potvrdila prvostepenu presudu u cjelosti i kaznu od 25 godina.
Nakon što je Ustavni sud BiH, na sjednici održanoj 23. januara 2014. godine,radeći po apelaciji (broj AP 5161/10) Novaka Đukića, utvrdio povredu prava optuženog iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije (slučaj “Maktouf ”), ukinuo je drugostepenu presudu Suda BiH i naložio Sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom 7. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH je 14. februara 2014. godine (datum na koji se poziva Kazneno-popravni zavod iz Banja Luke u svom dopisu tvrdeći da je Đukiću taj dan “redovno istekla izrečena kazna”) donijelo Rješenje kojim se obustavlja izvršenje kazne zatvora osuđenom Novaku Đukiću.Nakon toga je Vijeće Apelacionog odjeljenja otpremilo 17. juna 2014. godine presudu u predmetu Novak Đukić, kojom se kao neosnovana odbija žalba Tužiteljstva BiH, dok se žalba branioca optuženog Novaka Đukića djelimično uvažava, pa se presuda Suda od 12. juna 2009. godine preinačava u pogledu primjene krivičnog zakona, na način da se djelo za koje je optuženi Novak Đukić oglašen krivim pravno kvalifikuje kao krivično djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona SFRJ, te u pogledu odluke o kazni, tako da se optuženi, na osnovu navedenog zakonskog propisa, te članova 38. i 41. KZ SFRJ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.
Zahvaljujući ovim (pravnim) promjenama Đukić se nakratko našao na slobodi što je iskoristio da pobjegne u Srbiju gdje se još uvijek nalazi o čemu su svi mediji pisali, no Irena Hadžiabdići CIK kao da su te četiri godine proveli u stanju hibernacije ili zimskog sna i ne samo da su ignorirali novu presudu Suda BiH iz juna 2014,nego su ignorirali i činjenicu da je protiv Đukica u međuvremenu raspisana potjernica, ali i da se u Srbiji vodi postupak tzv. prihvatanja nove presude Suda BiH koji se beskonačno opstruira od Đukića i pravosudnih organa Srbije.Koristiti potvrdu zatvora iz Banja Luke po kojoj je Đukić 2014. godine odslužio kaznu,a ne zatražiti zvanične informacije Suda BiHsvjesno je izigravanje zakona.
Slučaj Đukić u izvještajima Vijeću sigurnosti
O kakvom skandalu se radi potvrđuje i činjenica da Serge Brammertz, glavni tužitelj ICTY i MICT, godinama upozorava na slučaj Đukić u svojim izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a, odnosno podvalama Đukića koji je zloupotrijebio državljansto Srbije bijegom u tu državu,ali i opstrukcuijma Srbije da ne postupi po presudi Suda BiH.
Više je od 40 slučajeva (istih i sličnih) izbjegavanja pravde osumnjičenih i presuđenih zločinaca iz BiH koji su koristeći dvojna državljanstva utočište i zaštitu pronašli u Srbiji i Hrvatskoj.O bijegu Đukića i blamaži koju je napravila Srbija oglasio se svojevremeno i Sud BiHističući (saopćenje i danas stoji na zvaničnoj strani Suda BiH):“S obzirom na veliki interes javnosti u vezi sa predmetom Novak Đukić, Sud Bosne i Hercegovine 9.10.2014 izdaje sljedeće saopštenje: Branilac osuđenog Novaka Đukića obavijestio je Sud Bosne i Hercegovine 20.6.2014. godine da se njegov branjenik nalazi na liječenju u Republici Srbiji. Posljednje informacije u vezi s liječenjem Novaka Đukića Sud BiH primio je 9.7.2014. godine. Drugostepena presuda Suda BiH dostavljena je braniocu osuđenog advokatu Miloradu Ivoševiću, 21.7.2014. godine.
Osuđenom Novaku Đukiću pokušano je uručenje uputnog akta putem Osnovnog suda u Banja Luci i putem Sudske policije Suda BiH, ali je utvrđeno da se ne nalazi na prijavljenoj adresi. Pored toga Sud u Banja Luci napravio je propust zavođenjem molbe Suda BiH za pružanje pravne pomoći na pogrešan sudski referat, što je rezultiralo kasnim uzimanjem predmeta u rad i protekom roka za stupanje osuđenog na izdržavanje kazne zatvora.Sud BiH je 6. oktobra 2014. godine (na osnovu člana 127. stav 10. ZIKS-a) izdao naredbu nadležnim policijskim agencijama (FMUP, MUP RS, Policija Brčko Distrikta BiH i Granična policija BiH) za raspisivanje centralne potjernice. Procedura je takva da se za osuđenim licem prvo raspisuje centralna potjernica, iako postoje informacije da se ne nalazi u BiH, s obzirom da postoji mogućnost povratka osuđenog u zemlju. Stoga je potrebno da nadležne policijske agencije imaju osnov za hapšenje osuđenog u slučaju njegovog pronalaska.
Dana, 8. oktobra poslan je zahtjev CJB Banja Luka i Gradu Banja Luka za dostavu uvjerenja o državljanstvu i daktiloskopskog materijala za osuđenog, nakon čijeg dostavljanja će se ispuniti potrebni uslovi za raspisivanje međunarodne potjernice.
Međunarodnu potjernicu će primiti i Interpol Srbije i po njoj je obavezan postupiti, uz poštivanje zakonskih propisa Republike Srbije koji se odnose na izručenje potraživanih osoba. Nakon lociranja osuđenog preduzet će se dalje mjere za izvršenje kazne zatvora, što uključuje i mogućnost slanja molbe pravosuđu Republike Srbije za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.”
Izgleda da ovo obavještavanje javnosti nije uključivalo i CIK, jer očito jedino oni u BiH i regionu ne znaju da je Novak Đukić pobjegao i da je za njim raspisana potjernica. CIK je morao postupati po zakonu,a ne retroaktivno i nakon četiri godine koristiti potvrdu zatvora iz Banja luke,bez zvanične provjere evidencija Suda i Tužiteljstva BiH zaduženih za krivični progon osoba osumnjičenih (i osuđenih) za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.Zbog čega je trebala ovakva, lažna, potvrda CIK-a zločincu Đukiću da je izdržao kaznu u BiH i da su mu vraćena građanska prava, znaju samo učesnici ovog UZP-a,ali to, sigurno je, moraju saznati Tužiteljstvo i Sud BiH, kroz sprovođenje istrage.
Nažalost, s obzirom koliko pravosudnih afera prati ovaj slučaj izgledno je da će i ovaj skandal proći bez sankcija i reakcije nadležnih državnih institucija.Možda čak neki državni(pravosudni) organ izađe sa saopćenjem javnosti i kaže da je CIK uradio “sve po zakonu”,kao što je to uradila Tegeltijina žalbena disciplinska komisija koja je oslobodila optužbi sudiju Suda BiH Darka Samardžića da četiri mjeseca nije raspisao potjernicu za Đukićem, iako je znao da se nalazi van države, a zatim je preko 15 mjeseci čekao da Srbiji uputi zamolnicu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.
