SAFF

Čovjekova djela govore o njemu, a ne njegove riječi i tvrdnje  

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U svakom trenutku, od rođenja čovjeka do njegove smrti, od njegovog buđenja u ranim jutarnjim satima do odlaska na spavanje, on se podvrgava ispitu za ispitom.

Svaki trenutak donosi novu situaciju i zahtijeva od čovjeka da bira između alternativa, i u svakom izboru on otkriva kvalitet sebe, svoj rang i status, a da to i ne zna.

Njegova strast i požuda ga zove da je zadovolji. To može biti žudnja za hranom, ili žudnja za ženom, ili žudnja za moći, ili žudnja za prestižem i ugledom.

Zadovoljenje bilo koje strasti zahtijeva odgađanje druge, i duša otkriva svoj status na osnovu onoga što preferira, požurujući sa strastima i željama sa dna ljestvice, gdje je čovjek na stepenu životinje koju zaokuplja samo požuda njegovog stomaka ili spolnog organa, pa sve do stepena tiranina i silnika koji nema drugu preokupaciju nego žudnju da dominira nad drugima, da ih muči i iskorištava. Dakle, tvoj izbor otkriva tvoje stanje i tvoj status.

Tvoje ponašanje i tvoj moral govori ti: ”Ko si ti među ovim pohotnim ljudima?” Ako odbaciš sve te želje i strasti i odazoveš se zovu razuma i umjerenosti, onda si ti razumno i razborito biće (insan) koje razmišlja, a ne životinja koju vodi instinkt i požuda.

Ali, ljudskost i razum imaju također svoje stepene. Najniži nivo razuma je čisto materijalni um, koji prepoznaje samo ograničenu stvarnost koju vidi i doživljava, a potpuno negira ono što je izvan ove osjetilne i opipljive stvarnosti.

Gotovo da je ovaj um organ vezan za životinju koju smo naprijed spomenuli, a koja radi u službi njenih strasti i želja, traženjem opravdanja i izmišljanjem logike i izgovora da bi zgrabila užitak. To je najniži nivo razuma i najniži stepen razumnih ljudi.

Ako se uzdigneš za jedan stepen iznad, tada ćeš osjetiti nešto izvan vidljive stvarnosti. Ali ovaj osjećaj nije ništa više od sumnje i nagađanja.

Međutim, ova sumnja i ovo nagađanje dovode te do toga da budeš manje materijalista, manje nepravedan, manje arogantan, manje obmanut i manje uvjeren u ograničenu logiku i surovu i ograničenu stvarnost. I ti ćeš se kretati između ovih stepeni i nivoa na osnovu dobra koje je u tebi i svjetla tvoga uma.

Ako se uzdigneš dalje, tada će duhovni osjećaj nevidljivog (gajb) i osjećaj onoga što je izvan vidljive stvarnosti nadvladati tvoj um zarobljen u tamnici materijalizma; prozori unutarnjeg, srčanog vida (besira) i mudrosti će ti se otvoriti i otkrit će ti se plemenitost stvaranja kao da je to tvoja priroda.

Ali osjećaj nevidljivog još nije postao siguran, to je samo protežirana mogućnost. Ako ti neko govori o postojanju Boga, sklon si mu vjerovati, ali ne u mjeri da počneš obavljati namaz, postiti i izvršavati druge ibadete. Krajnja granica ovog stanja jeste da veruješ da postoji Moć koja stoji iza postojećeg svijeta i da se plašiš te Moći. Sve mimo toga i dalje ostaje nejasno, a tvoja briga za ovaj prolazni svijet zamagljuje taj osjećaj. Ti ideš kroz život pokušavajući postići maksimalnu korist, ali i paziš da nikome ne naudiš.

Ako se još više uzdigneš, duhovni osjećaj postaje jasniji, a koprena čula se sve više udaljava od tebe. Prožima te ubjeđenje i osjećaj da nisi sâm i da nikada nisi ni bio sâm. Allah je uvijek bio s tobom i ti tu Moć ili Silu po prvi put nazivaš njezinim pravim imenom – Allah, i opisuješ Ga lijepim imenima i svojstvima (esmaul-husna), onako kako je On Sebe opisao u Knjigama koje je objavio, i pripisuješ Mu zaštitu, stvaranje i objavu.

Stepeni ovog časnog stanja variraju od običnog vjernika koji klanja namaz, posti i trudi se da čini dobro, ali ga duša (nefs) savladava tako da s vremena na vrijeme padne u ništavni zemni svijet, do vjernika čije je vjerovanje (iman) uzvišeno i snažno, kojeg ni jednog trenutka ne napušta svijest o Allahu, tako da on obožava Allaha kao da Ga vidi.

Tvoje stanje na svakom ovom stepenu duhovnog uzdizanja, svjedoči tvoje ponašanje. Ako si od onih koji su na visokom stepenu imana, onda moraš biti i od onih koji su na stepenu ihsana ili dobročinstva, tako da svaki posao koji ti je povjeren izvršavaš besprijekorno i temeljito, ne gledajući i ne očekujući nagradu za to.

Prema svojim neprijateljima postupaš tolerantno i savjetodavno, i boriš se protiv laži i zablude svojom rukom, srcem i jezikom, ne bojeći se, u ime Allaha, ničijeg prijekora, i obuzdavaš svoje strasti i prohtjeve dok su još u fazi došaptavanja u umu, prije nego prerastu u namjere i konkretna djela.

Svako čovjekovo stanje mora svjedočiti njegovo djelo, i iz tog razloga te Allah stavlja na različita iskušenja i u različite situacije koje se smjenjuju jedna za drugom, od trenutka kada se probudiš do trenutka kada pođeš na spavanje.

I svaka situacija traži od tebe da biraš između alternativa, i ne oslobađa te ispita i provjere tvoj neizbor, jer je i nebiranje samo po sebi neka vrsta izbora i znači da prihvataš za sebe ono što su okolnosti izabrale za tebe ili što je odabrao tvoj otac, ili što je grupa tvojih drugova izabrala za sebe.

Smisao ovoga je da te tvoj vlastiti život u svakom trenutku razotkriva, otkriva pravu istinu o tebi i skida maske kako bi se otkrilo sve ono što je skriveno kod tebe. I što se više tvoj život produžava, više se maski skida sa tvoga lica, tvoja stvar i tvoja tajna se otkriva.

Allah zna tvoju istinu i tvoju tajnu od početka, ali ti ne znaš i ne želiš da znaš, jer se pretvaraš, svako od nas se pretvara. Svako od nas zamišlja i tvrdi da je dobar čovjek i da je dostojan svakog dobra, čak i moćnici koji su vješali, zatvarali i mučili svoj narod zamišljali su i tvrdili da su reformatori.

Svako od nas je kročio u život sa tvrdnjom da je dobar čovek. Zato Allahova pravda zahtijeva da se otkrije istina o nama, kako ne bi bilo opravdanja kada se ljudi na Ahiretu budu razvrstavali prema stepenima, te da se razvrstavanje i klasifikacija zasniva na činjenicama, a ne na pretpostavkama i tvrdnjama.

I zato je Allah stvorio svijet. On ga je stvorio da bi se činjenice otkrile onakve kakve jesu, i da svako upozna sebe i spozna razmjere svog dobra i zla. Zatim da iskreni i bogobojazni  vjernici spoznaju svog Stvoritelja i svog Gospodara, i da kušaju Njegovog milost prije susreta s Njim. Zatim je stvorio Ahiret da bi u njemu otkrio suštinu i stvarnosti nevidljivog svijeta, svijeta duša, svijeta Božanskih zapovijedi.

Allah ne stvara ništa osim s istinom i za istinu, jer je On, neka je slavljen i hvaljen, Istina. Uzvišeni Allah, objavio je: ”Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa istinom i do roka određenog.” (Er-Rum, 8.) Zatim: ”Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 115.)

Život nije ni apsurd, ni slučajnost, ni igra, ni zabava. I ono što vidimo oko sebe od smjenjivanja stanja među ljudima od siromaštva, bogatstva, bolesti, časti, slave, poniženja, iznenadnih nesreća, katastrofa, uspjeha, neuspjeha, nisu to ni apsurdne stvari ni slučajnosti, već su to pojave, okolnosti i stanja preko kojih Sveznajući i mudri Stvoritelj želi da razotkrije tajne naših duša i učini vidljivim ono što je skriveno u njima.

Svi smo hrabri dok ne čujemo poziv u rat, a onda svako nađe izgovor i stvori okolnosti koje ga sprječavaju, a samo rijetki dokažu svoju iskrenost i istinsku hrabrost te postojanost u teškom trenutku. 

Svi smo velikodušni i darežljivi dok ne budemo pozvani na žrtvovanje i udjeljivanje imetka, a onda se stisnu ruke koje su bile ispružene pod izgovorom velikodušnosti, i samo rijetke ruke ostanu ispružene i pokažu istinsku velikodušnost i darežljivost. 

Stoga se moraju desiti iskušenja, nedaće, teškoće i izazovi da se razotkriju lažne tvrdnje i da se rastrga veo koji skriva pravu istinu o nama. Upravo je dunjaluk to iskušenje. 

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA