Piše: Nedim Botić
Savremeno doba možemo opisati, između ostalog, i kao vrijeme društvene i odgojne krize, iz koje se nažalost ne nazire izlaz. Pogubne posljedice manjka odgoja u životima ljudi primijete se svuda oko nas, i zadiru u sve pore društva. Ukoliko tražimo rješenja za postojeće probleme, svakako je najpreče potražiti lijek od Onoga Koji je stvorio nebesa i Zemlju u skladu i harmoniji. Slažemo se, dakle, spas je u islamu.
Islam, kao univerzalni model života, nudi naravno izlaz iz svake situacije, ali da bi lijek bio efektan, potrebno je i da se redovno i pravilno primijenjuje. Nije dovoljno da se naše vezanje za izvore islama (Kur'an i sunnet) svede samo na puko memorisanje i citiranje, već je potrebno ulaganje napora i truda za primjenu islamskih načela u praksi.
Dunjalučki život zahtijeva ulaganje truda i napora kako bi se ostvario bilo kakav vid uspjeha na bilo kom polju. Kakav trud je tek potrebno da čovjek uloži kako bi stekao vječne blagodati džennetske, neuporedivo vrijednije od prolaznih čari ovoga svijeta? Slično sportisti koji od malih nogu trenira i priprema se za takmičenje, i uz Božiju pomoć, ostvaruje rezultate. Kakva bi bila njegova situacija ukoliko ne bi svakodnevno trenirao? Da li bi postigao bilo kakav iole vrijedniji rezultat? Naravno da ne.
Pa kako očekujemo da ukoliko musliman svakodnevno ne „trenira“, tj. ne živi islam, kako očekivati da izađe neokrnjen iz dunjalučkih iskušenja i belaja?
Musliman i muslimanka nemaju luksuz da stvari oko sebe shvataju olahko i površno. Nemojmo se zavaravati s mišlju da nije musibet ukoliko naše dijete ne podučimo ljepotama islama na ispravan način. Sve počinje od svijesti. Svijesti da taj mali dječak ili djevojčica predstavljaju islamski ummet sutrašnjice; doći će dan kada će oni biti nečije babe i mame. Stoga je greška u odgoju samo jednog djeteta gubitak čitavog jednog pokoljenja. Ima li većeg gubitka od ovoga?
Savjet: Roditelji moraju skupa, kao tim, živjeti islam, uživati u islamu, oplemeniti svoj svijet islamom. Svakodnevno se moraju podsjećati da su njihova djeca poklon od Milostivog i da je odgoj njihovog mališana ustvari kamen temeljac budućnosti ummeta. Potrebno je razviti naviku svakodnevnog zajedničkog učenja Kur'ana, iščitavanja islamske literature, slušanja predavanja, i sl. jer islamski dom mora biti oaza džennetska na dunjaluku.
Duško Radović je nekoć rekao: „Lakše bismo odgajali našu djecu kad bi ona imala samo uši, a ne i oči.“ Ova izreka upućuje na izuzetno bitan princip ne samo u odgoju djece, već i u čitavom islamu. Riječi i djela moraju ići ruku pod ruku. Ukoliko sami ne živimo i ne praktikujemo islam, ukoliko nismo sreću naših života u islamu našli, ukoliko govorimo drugima učite Kur'an, a sami to ne radimo, naše riječi neće naći odjeka u srcima naše djece. Ukoliko nas i poslušaju, to je običan mehanički proces iz straha od babe ili mame, a ne iz ljubavi i poštovanja prema Allahu i islamu.
Savjet: Potrebno je da roditelji nastoje da primjene u praksi ono što žele da njihova djeca praktikuju. Sve počinje od promjene samih sebe.
Jesmo li se ikad zapitali kako naša djeca podnose iskušenja koja ih okružuju s svih strana van roditeljskog doma? Kad odu u školu, problema imaju li? Ko na njih utiče od vršnjaka? Svako od nas je svjestan da ne može dijete zatvoriti u stakleno zvono i sačuvati od vanjskih uticaja. Čak nam ni to zvono ne bi pomoglo ukoliko naše dijete nema osjećaj ponosa pripadnosti islamu. U dijete moramo usaditi osjećaj sreće što je musliman; ono mora svjesno biti da je ono što on ima vrijednije od svega drugog. Inače, dijete će pod pritiskom okoline steći komplekse manje vrijednosti i stida, pogotovo u današnje vrijeme kad je islam izložen napadima s svih strana. Te stvari se moraju sasjeći u korijenu inače se može desiti da dijete kad odraste poklekne pred raznim iskušenjima.
Savjet: Roditelji moraju biti tu za svoje dijete, moraju biti njegov oslonac. Naglašavam bitan utjecaj uzora, jer dijete mora VIDJETI da su roditelji sretni i zadovoljni islamom. Ključ uspješnog odgoja je komunikacija. Nastojte saslušati i prihvatiti dječije mišljenje, i ponašajte se kao da je njegovo mišljenje bitno.
Mnogi od muslimana smatraju da su skinuli obavezu s sebe ukoliko rade 8 sati i podmire materijalne potrebe porodice. Dapače, obrativši pažnju na život Poslanika, s.a.v.s., zar ne primijetimo da kod Resula, s.a.v.s., nije bilo radnog vremena, niti godišnjih odmora, niti vikenda? Sav život, sve vrijeme, sve naše Allahovo je. Povratkom kući, babe moraju biti svjesne da njihov istinski posao tek tada počinje i da ono što propuste u vrijeme kad su djeca bila mala, neće imati priliku nadoknaditi kad narastu. Mnogo puta možemo čuti izgovor kako se nema vremena, kako smo umorni i sl. Međutim, koliko vremena ustvari dnevno izgubimo u većinom beskorisnim aktivnostima poput Facebooka, kahva s prijateljima, i sl.? Analizom našeg vremena, uvidjet ćemo da usprkos poslovnim obavezama, imamo slobodnog vremena i na pretek.
Savjet: Razviti svijest da najbitniji dio dunjalučkog života nije posao, već vjera i porodica. Nastojati da vrijeme koje se potroši uludo, utrošimo na Allahovom putu s svojom porodicom i voljenima.
