utorak, 22. novembar 2022 / 28. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

DJEČAK KOJI JE PREŽIVIO OSAM DANA PAKLA AHMIĆA: Svoju djecu učim da ne mrze, ali i ne zaborave!

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Autor: Agencija PATRIA

Kada je 15. aprila 1993. godine došao iz škole u Vitezu, trinaestogodišnji Adnan Zec ni slutio nije da će narednog dana svjedočiti paklu u režiji zločinačkih falangi HVO-a i posebno jedinice “Jokeri”. Umjesto buđenja za polazak u školu probudili su ga rafali zločinaca koji su u cik zore tog 16. aprila ubijali sve redom u Ahmićima. Adnan je sve gledao, prvo paniku i pokušaj spašavanja njegove porodice, pokušao je bježati, ali nije uspio. Rafali HVO-a pogodili su ga i pao je, gledajući kako mu ubijaju porodicu. Osam dana trajala je agonija dječaka koji se skrivao u spaljenoj kući, ranjen i iznemogao. Spašen je, prebačen u bolnicu gdje je saznao da je njegova mlađa sestra živa i da je u logoru HVO-a. Izvukao je i nju. Preživjeli su da bi pričali o ljudskoj monstruoznosti.

Adnan danas živi u Nizozemskoj i za Agenciju Patria priča o knjizi “Ahmići: The eight days of the 13 year old Adnan” čiji je autor Thomas Obruča, porukama knjige, svjedočenjima pred Međunarodnim sudom u Hagu i motivima da nastavi dalje i postane uspješan čovjek.

“Pripadnici HVO-a su mi ubili oca, majku i sestru, mene su ranili. Sve sam to gledao. Mislili su da sam mrtav i iskoristio sam priliku da se sakrijem. Osam dana sam se krio u Ahmićima. Uspio sam preživjeti. O svemu sam svjedočio pred MKSJ i moje svjedočenje je dostupno. Imali su namjeru da cijelo selo pobiju, i nekoliko puta su pretraživali selo tražeći preživjele” priča Adnan.

O ideji i nastanku knjige autora Thomasa Obruče, Zec kaže:

“Gospodin Thomas Obruča, bivši istražitelj Ureda tužioca MKSJ, je idejni tvorac i inicijator. Smatrao sam da trebam dati dodatni doprinos u ostvarivanju istine i pravde, posebno u daljem istraživanju počinjenog zločina u Ahmićima, tako što ću ispričati o čemu sam tada razmišljao i radio, ranjen, krijući se osam dana u Ahmićima od ubica mojih najbližih. Tražio sam priliku da ostavim javni zapis onoga šta sam preživio, na prvom mjestu mojoj djeci, ali i djeci cijelog svijeta. Izdavač knjige je Verlag Bibliothek der Provinz iz Austrije. Podrška moje porodice i supruge Emire je bila najvažnija u cijelom projektu”.

Zec pojašnjava šta su glavne poruke knjige: “Da se zločin nikada i nikome više ne desi!!! Da bude glas prevencije imajući u vidu ratove koji se vode sirom svijeta! Treba nastaviti ovu borbu i u miru i širim masama, novim generacijama pričati šta je rat i kako utiče na dijete, djetinjstvo, i gubitak najmilijih. Moja supruga je iz Srebrenice i njoj su stradali roditelji u Srebrenici i svi znamo koji su se zločini i tamo desili”.

Knjiga je do sada promovirana u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Kada se planira promocija u BiH?

“Promocija knjige je održana u Beču 5. oktobra 2022. Promotor knjige je bio gospodin Manfred Nowak, univerzitetski profesor za ljudska prava iz Beča, dugo je bio angažiran u BiH. Poslije su promocije bile u Njemačkoj i Nizozemskoj. Bila mi je važna promocija u Nizozemskoj, u državi u kojoj živim. Nizozemci su mi pružili veliku podršku od opštine Heerlen do mojih prijatelja i kolega.
Posebnu zahvalnost upućujem Ahmićima, udruženju žrtva ‘16. april’ iz Ahmića koji su mi pružili najvažniju podršku na čelu sa predsjednikom udruženja gospodinom Arminom Ahmićem, predstavnicima Opštinskog vijeća Vitez Hidajetu Sivri i Advanu Akeljiću, ali i Muratu Tahiroviću predsjedniku Udruženja svjedoka i žrtava genocida koji je bio promotor. U planu je promocija knjige u BiH iduće godine, u povodu 30 godina od zločina u Ahmićima, ali i na Rezidualnom mehanizmu u Den Hagu”, navodi Zec.

Adnan je komentarisao i svjedočenje pred MKSJ, te koliko žrtve mogu biti zadovoljne radom Tribunala.

“Bez MKSJ, sumnjam da bi se istražio ne samo zločin u Ahmićima, nego i u cijeloj BiH. Upoznao sam mnoge tužioce i istražitelje sa MKSJ. To su prije svega dobri, karakterni ljudi, pa tek onda istražitelji i tužioci. Ured tužioca mi je uvijek pružao podršku u svemu, pa čak kada sam se susretao i sa birokratskim preprekama. Žrtva ne može biti nikada zadovoljna jer je izgubila najvrijednije, ali smatram da je MKSJ uradio značajan posao i veoma cijenim i poštujem njihov rad, prije svega Ureda tužioca, ali i rezultate MKSJ, danas pod nazivom Rezidualni mehanizam”.

Adnan Zec je nakon svega što je preživio postao uspješan čovjek sa adresom u Nizozemskoj, o onom što ga je pokretalo da u životu nastavi dalje kaže:

“Hvala Bogu imamo zdravu i stabilnu porodicu. To je bio prvenstveno moj okidač za životom dalje, za uspješnu borbu i bolje sutra u životu. Sa mojom suprugom, naše dvije kćerke nismo učili mržnji i osveti. Učili smo ih da budu poštene, vrijedne i da cijene i poštuju svakoga i da se školuju da bi mogle svojim znanjem doprinijeti više društvu i okolini. Ali isto tako smo ih učili da znaju da postoji zlo, da zlo ne treba zaboraviti i da se moraju boriti protiv bilo kojeg zla u životu i biti uvijek svjesne da postoje loši i dobri ljudi i da se nikome i nikada ne daj Bože ponovi zločin. Bosanski inat nam je urođen, on nas pokreće, ali nas pokreće i odgovornost da ispričamo svoju priču da se nikada nikome ne desi zločin”.

U nepresuđenom genocidu u Ahmićima ubijeno je 116 osoba. Zločin su otkrile britanske snage u sastavu UN-a. Za posmrtnim ostacima nekih žrtava traga se i danas. Za ove zločine Međunarodni sud u Hagu osudio je Darija Kordića na 25 godina zatvora.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA