Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kur'an posvećuje veliku pažnju upućivanju dove za potomstvo. U nastavku donosimo sedam ajeta koji bi nas trebali podstaknuti da što više učimo dove za našu djecu i da to sredstvo odgoja nikada ne zaboravimo.
Uzvišeni Allah, objavio je:
”I učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.” (El-Ahkaf, 15.)
”Nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Ali Imran, 36.)
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!” (El-Furkan, 74.)
”Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!” (Ibrahim, 40.)
”Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi.” (El-Bekara, 128.)
“Gospodaru moj,” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!” (Ali Imran, 38.)
“Gospodaru moj, učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo kumirima.” (Ibrahim, 35.)
Ako malo bolje razmislimo o prethodnih sedam ajeta i onome što sadrže, shvatit ćemo da je jedan od najvećih uzroka čestitosti, poštenja, morala i dobrote kćeri i sinova, često upućivanje dove Allahu za njih.
Zato ne smijemo sebi dozvoliti da se u odgoju naše djece usredsredimo samo na materijalne uzroke i obrazovni (edukacijski) aspekt (koji je naravno nezaobilazan), a da zapostavimo veličanstveno i efikasno sredstvo koje se zove upućivanje dove Allahu za našu djecu.
Duša koja zahvaljuje Allahu, uvijek je nasmijana
Ne postoji čovjek koji je zadovoljan sudbinom, a da neće zanoćiti sretan.
Ne postoji ljudska duša koja stalno ponavlja riječi: ”El-hamdulillah!”, a da neće biti nasmijana.
Ni jedan čovjek neće često izgovarati riječi istigfara i traženja oprosta od Allaha, a da mu Allah neće otvoriti sva vrata dobra.
Ni jedan čovjek se neće naći u situaciji kad ne može nešto učiniti, a zatim kaže: ”La havle ve la kuvvete illa billah!” – ”Nema snage ni moći osim kod Allaha”, a da mu Allah neće pomoći.
Ni jednom čovjeku neće biti učinjen zulum, pa on kaže: ”Hasbijallahu ve ni'mel-vekil!” – ”Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik”, a da ga Allah neće spasiti i zaštititi.
