Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Društveni aktivizam se u javnom diskursu uglavnom definiše kao ”poduzimanje određene akcije kojom se otvoreno i transparentno radi na postizanju i ostvarivanju određenih društveno-političkih ciljeva i koristi.” To su, dakle, aktivnosti pojedinaca ili grupa koje su usmjerene ka ostvarivanju zajedničkih ciljeva. U ovom tekstu bit će riječi o društvenom aktivizmu sa aspekta islama.
Društveni aktivizam u islamu temelji se na kur'anskom principu naređivanja dobra a zabranjivanja zla o kojem se eksplicitno govori u ajetu: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti (bogobojaznosti), a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Maide, 2)
Islam nas uči da je čovjek društveno biće i kao takav on je dužan da djeluje kroz zajednicu, kroz džemat, na promociji i afirmaciji dobra, istine, pravde, morala, a na suzbijanju zla, grijeha, nemorala, nepravde i svega onoga što će na bilo koji način štetiti društvu. Na to aludira ajet: ”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. – Allah je doista silan i mudar.”
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne u grijehu i neprijateljstvu
Islam stavlja naglasak na izgradnju pravedne zajednice – ummet, u kojoj će svi ljudi sretno i zadovoljno živjeti i koja će štititi njihova prava i interese. U tom smislu je i hadis: ”Ko se ne brine o pitanjima muslimana nije od njih.” Dakle, društveni aktivizam je nužnost na kojoj insistira šerijat, jer čovjek je slab kad je sam, a jak kad je u džematu, u zajednici.
Zanimljivo je istaći da je ovaj aspekt aktivizma, primjetila Hatidža r.a. kod Muhammeda s.a.v.s. prije poslanstva i to mu je spomenula onda kada je dobio prvu Objavu u pećini Hira. Naime, kada se Muhammedu s.a.v.s., dok je boravio u pećini Hira, javio melek Džibril i objavio mu prvih pet ajeta sure El-Alek, on se uplašen vratio svojoj supruzi Hatidži r.a., rekavši: ”Hatidža, bojim se za sebe!” Hatidža r.a. mu je na to odgovorila: ‘’Naprotiv! Raduj se! Tako mi Allaha, nikada te Allah neće izdati, jer ti čuvaš rodbinske veze, govoriš istinu, pomažeš iznemoglima i obespravljenim i ugoščavaš goste.’’
Hatidža r.a. mu je dala do znanja da ga Allah nikad neće izdati i ostaviti zbog toga što je Muhammed s.a.v.s. kod sebe sabrao sve vrste dobra i, uslovno rečeno, sve vrste društvenih ibadeta, koji koriste cijelom društvu, a ne samo onome ko ih čini: čuvanje rodbinske veze, istinit govor, pomaganje slabih, ugošćavanje gosta i pomaganje obespravljenih. Potvrđuje to i činjenica da je Muhammed s.a.v.s. bio član ”Saveza uglednika” (Hilfu-l-fudul) Mekke koji je značio ujedinjavanje uglednih i bogatih ljudi i formiranje jedinstvenog fronta u borbi protiv zuluma, nepravde, korupcije, bijede i siromaštva.
Društveni aktivizam podrazumijeva spremnost na žrtvu i odricanje. Vrijednost vjernika i veličina nagrade kod Allaha, mjeri se upravo prema našem aktivizmu i spremnosti da se žrtvujemo za opće ciljeve i interese našeg džemata, zajednice, države, ummeta.
Muhammed s.a.v.s. govorio je: “Allahu su najdraži oni ljudi koji su najkorisniji, Allahu najdraže djelo je unijeti radost u srce muslimana, ili otklonuti od njega neku nevolju, ili mu pomoći da vrati dug, ili ga nahraniti. Draže mi je pomoći bratu muslimanu u izvršenju neke njegove potrebe, nego mjesec dana biti u itikafu u mom mesdžidu. Ko pomogne bratu oko neke njegove potrebe, Allah će mu učvrstiti korake onoga Dana kada će se mnoge noge poskliznuti.”
Na tim principima Poslanik s.a.v.s. odgajao je svoje ashabe i gradio prvu zajednicu muslimana u Medini. Ashabi poput: Ebu Bekra r.a., Omera r.a., Osmana r.a., Alije r.a., Sa'da ibn Muaza r.a., Ibn Ummi Mektuma r.a., Hatidže r.a., Sumejje r.a., Esme r.a., Ummu Haram bint Milhan i drugih, bili su istinski primjeri društvenog aktivizma, žrtve i rada za zajednicu i natjecanja u dobrim djelima.
Hvaleći solidarnost i društveni aktivizam članova porodice El-Eš'ari, Poslanik s.a.v.s., rekao je: ”Neka se Allah smiluje Eš'arijama, oni, kada je neko od njih u nevolji, sakupe sve što imaju na jedno mjesto i onda to podijele na jednake dijelove. Oni su moji, a ja sam njihov.”
I ne samo ashabi, nego plejade odabranih učenjaka, mudžahida, dobročinitelja, slijedila je sunnet Poslanika a.s., u društvenom aktivizmu i društvenom ibadetu.
U svom djelu ”El-bidaje ve-nihaje”, Ibn Kesir spominje predaju o Abdullahu ibn Mubareku koji je krenuo na hadž sa skupinom muslimana i na tom putu uginula im je ptica za lov, pa su je bacili na smetljište. Onda je Ibn Mubarek ugledao jednu djevojku kako je uzela uginulu pticu i odnijela je kući. Vratio se i pitao djevojku zbog čega je uzela lešinu, a ona je rekla da živi sama s bratom i da nemaju šta jesti. Tada je Ibn Mubarek upitao svoju pratnju koliko su novca ponijeli. Dobio je odgovor da su ponijeli 1000 dinara (zlatnika). Abdullah Ibn Mubarek je rekao da se iz cjelokupne sume izdvoji dvadeset zlatnika, koliko im može biti da se vrate kući, a da ostatak dadnu djevojci i njenom bratu, jer je to bolje nego otići na hadž.
Učimo društveni aktivizam od mrava
Allah dž.š. u Kur’anu navodi primjer sićušnog mrava i njegov društveni aktivizam: ”I kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjetite!” (En-Neml,18.)
Ovaj mrav je, zbog iskrenog savjeta i upozorenja članovima svoje zajednice na opasnost, zaslužio da bude spominjan do Sudnjega dana. Čim je ugledao opasnost, odmah je upozorio druge mrave, iako onaj koga je ugledao nije bio neprijatelj, već dobri i čestiti Allahov rob i poslanik, Sulejman a.s., a šta bi tek uradio da je pred sobom ugledao pravog neprijatelja. On nije pobjegao da bi samo sebe spasio ne gledajući na druge, već je ostao da kuša i preživi sve ono što će preživjeti i njegova zajednica.
Koliko zlikovaca iz našeg okruženja danas radi o glavi muslimana Bošnjaka i naše države Bosne i Hercegovine, a kako je malo među nama onih koji iskreno hoće da upozore na tu opasnost. Štaviše, mnoštvo je Bošnjaka, posebno onih iz političkih struktura i službi državne bezbjednosti, novinara i drugih intelektualaca, koji staju rame uz rame sa tim zlikovcima i pristaju da, zarad vlastitog života(renja) i sitnog šićara, rade protiv vlastitog naroda i države.
Za iskrene vjernike i istinske aktiviste ne postoje riječi: ne mogu i nemoguće je!
Zbog svega spomenutog, kažemo da za iskrene vjernike ne postoje riječi: ne mogu i nemoguće je!, a koje danas mnogi od nas koriste, pa se mirimo sa ponižavajućim stanjem u kojem živimo. Društveni aktivizam nam nikada nije bio potreban kao danas, u okolnostima kada pred nama stoji veliki broj političkih, društvenih, ekonomskih i drugih prepreka.
Posebno trebamo imati na umu da je pravi i pozitivni društveni aktivizam neprijatelj nepravednih vlasti i vladara, jer razotkriva njihovu korumpiranost i kriminalitet. Stoga nije čudo što su se idolopoklonici Mekke, pobunili protiv Poslanika s.a.v.s., prije svega, kao vođe i predvodnika pozitivnih društvenih promjena. Znali su da će, ako ljudi povjeruju u Muhammeda i njegovu dobru namjeru, oni u potpunosti izgubiti vlast nad ljudima. Nije njima bilo toliko do lažnih božanstava, Lata i Uzata, oni su im služili samo kao paravan za manipulisanje državnim dobrima i čvrsto držanje svih poluga vlasti u svojim rukama.
Tako je i danas, s tom razlikom što lažna božanstva današnjih tirana i zulumčara, nose drugačija imena. Naravno da će iskreni aktivisti naići na prepreke i negiranje i biti optuživani za ovo ili ono ali moraju ustrajati na tom putu jer će samo tako dokazati da je njihova namjera bila iskrena i da su zaista htjeli nešto uraditi za narod.
Vjernik i vjernica se nikada ne predaju i ne očajavaju, jer onaj ko se na Allaha oslanja i ko se Njegovoj pomoći nada, nikada ne očajava. Ko je ubjeđen u Allahovu pomoć i podršku, kada ga snađu belaji, iskušenja i brige, on ne govori: ‘’Gospodaru, ja imam veliku brigu’’, već, ‘’Brigo moja, ja imam velikog i svemoćnog Gospodara!’’
Iako smo danas suočeni sa akutnim problemom podjeljenosti muslimana na razne grupacije, džemate, organizacije, unutar jednog naroda, mi moramo podići visoko zastavu tevhida, zastavu jedinstva i džemata, jer samo jedinstveni možemo povratiti ponos i biti korisni i sebi i drugima.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Vjernici su poput cigli u jednoj građevini, jedna drugu učvršćuje”. (Mutefekun alejhi) Zatim: ”Primjer vjernika u njihovoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan dio cijelo tijelo osjeća nesanicu i vrućicu.” (Mutefekun alejhi)
Mi ne želimo da nam kuće i džemati budu kao paukova kuća, već da nam kuće i džemati budu kao mravinjak, kao košnica, gdje je sve u znaku pozitivnih aktivnosti, gdje svako zna svoj posao i radi ga besprijekorno. Allaha molimo da nas učvrsti na putu istine i učini društveno korisnim i da budemo poput onih za koje Kur'an kaže: Allah voli one koji se na njegovu putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti. (Es-Saff, 4.)
