SAFF

Džamija je prag bošnjaštva

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Fatmir Alispahić

www.saff.ba

U posljednjih mjesec dana glavno pitanje u Bošnjaka je – za koga ćemo glasati? A evo i glavnog odgovora: Glasat treba za onog koji ide u džamiju. Ovakav odgovor ozbiljno zadire u sekularnu kulturu, jer vjernika nadređuje nevjerniku, u državnim poslovima, koji su, znamo, odvojeni od vjere. Ali, nas ne bi trebalo da brine to što neko odnekle mjeri i određuje bošnjačke profile, kakvi smiju i trebaju biti, nas treba da zanima naš osjećaj stvari. A u svakog normalnog Bošnjaka preči je i bliži onaj Bošnjak koji ide u džamiju, od onog koji džamiju zaobilazi. Naravno, nikakva garancija nije da je taj koji ide u džamiju bolji, pošteniji, korisniji za bošnjačke interese, jer smo se proteklih godina uvjerili da je baš među džamijskim Bošnjacima posijano mnoštvo harama i bošnjačkih izdaja. Ipak, taj Bošnjak, koji ide u džamiju, nama je bliži od onog koji neće u džamiju, jer u onom što džamiju zaobilazi ima neki grdan problem, neka rupa u glavi i u duši, koja je toliko mračna da mi teško možemo izgraditi povjerenje prema takvoj osobi. 

Pokušajmo malo osvijetliti tu rupu, kako bismo izgradili makar jedan pouzdan prag selekcije bošnjačkih kandidata. Naime, samo pitanje – za koga ćemo glasati?, implicira pitanje – za koga nećemo glasati?, a budući da je teško praviti razliku po kvaliteti stranaka i kandidata – jer su svi jednako loši – onda nam preostaju ovi moralni i patriotski međaši. Pojašnjenja radi, kad kažemo da su svi jednako loši, onda mislimo da ni jedna stranka nije odoljela izazovima korupcije i otuđenosti od naroda, narodnih osjećaja i potreba, te da su sve stranke veoma, veoma slične. Sve su bivale u vlasti, sve su se u vlasti pohasile, sve su se odrodile, i sve su svoje programe pretvorile u mrtva i neobavezujuća slova na papiru. Ipak, valja praviti razliku i selekciju, kako bismo kazali – e, za ove, za ovog, vrijedi glasati – a budući da to nisu programi i ideje, jer toga u ovoj dejtonskoj državi nema, onda se kriteriji trebaju graditi na mjerilima koja bi svakome Bošnjaku trebala biti važna.

Teror nad Bošnjacima

Opasni su događaji najavljeni nakon izbora. Te najave graniče sa terorizmom, odnosno, pozivima na terorizam. Kada šef jedne od stranaka, koji pretendira na funkciju u Predsjedništvu BiH, kaže da će – demonstracije od 7. februara biti mačiji kašalj u odnosu na ono što se može očekivati ako izbori budu pokradeni – time direktno najavljuje ponavljanje paljevine Sarajeva, koja je i bila organizirana kao državni udar, s ciljem da se svrgne legalna i legitimna vlast, a uspostave tzv. ekspertne vlade, kao marionete velikosrpske i velikohrvatske politike nad Bošnjacima. Ovaj lider najavljuje još da njegova stranka neće priznati rezultate izbora – ako izbori budu neregularni – a da će „narod“ na ulicama, zapravo teroristi, agresivnije nego u februaru tražiti svrgavanje vlasti SDA-SDP. Ipade da oni koji glasaju za SDA i SDP nisu narod.

Šta to znači? To znači da kakve god rezultate ostvari ova stranka, a znamo već da se radi o stranci Fahrudina Radončića SBB, ti rezultati neće biti priznati. Jer, ne postoji nikakva mogućnost da SBB i Fahrudin Radončić dobiju izbore, a koliko god dobiju, biće nezadovoljni, što će im biti povod da ne priznaju rezultate i da ponovo uvezu teroriste u Sarajevo s ciljem da popale ono što nije popaljeno od Eugena Savojskog, a što nije  popalio ni Radovan Karadžić. Već se zna da će SBB dobiti upola manj, ili još manje e glasova nego na prošlim izborima, kada je od mnogih Bošnjaka guran ko bošnjačka politička alternativa, da bi se izrodio u antibošnjačku i kvislinšklu organizaciju. Većina bivših glasača SBB-a smatraju se izdanim i prevarenim, jer su razumjeli da iza paljevine Sarajeva za interese Beograda i Zagreba stoji stranka za koju su glasali. U nekim relacijama SBB bi se mogao proglasiti terorističkom strankom, na onaj način na koji je SDS svojevremeno bio obilježen sintagmom „teroristička stranka“. Jer, ako su događaji u februaru označeni kao terorizam, po izvještaju tužioca u predmetu protiv direktora SIPE Gorana Zupca, onda nije teško dokazati ideološku, propagandnu, pa možda i logističku potporu teroristima koji su 7. februara popalili Sarajevo i druge gradove sa bošnjačkom većinom.

E, u čemu je sad ključni problem? U tome što je terorizam od 7. februara, odnosno, državni udar, pomagan od strane zapadnih diplomatskih predstavništava i zvaničnika. Sjećamo se kako su iz Američke ambasade davali podršku tzv. demonstrantima, zapravo teroristima, kako su podržavali i obilazili tzv. plenume građana, kako su to isto činili zvaničnici Evropske unije, a sve s ciljem da se nahajca taj haos u krajevima sa bošnjačkom većinom, kako bi se otvorila vrata tzv. trećen entitetu, pretvaranju Sarajeva u distrikt, te zatvaranju Bošnjaka u geto od Ilijaša do Tešnja. Prostori oko Tuzle bi se objavještajno i ekonomski prikačili na velikosrpsku, a prostori oko Bihaća na velikohrvatsku mrežu. Taj plan je samo primiren, i evo ga, treba da se nastavi nakon izbora, a što u svojim istupima već u nekoliko navrata najavljuje glavna marioneta zapadne antibosanske i antibošnjačke politike, zapravo, glavni realizator geta za Bošnjaka, taj Fahrudin Radončić.

Mnogo je upozorenja da bi  nakon oglašavanja izbornih rezultata mogla nastupiti dugotrajna kriza u krajevima sa bošnjačkom većinom, a koja će se preliti u seriju terorističkih napada, pod izlikom da su izbori pokradeni i da nisu regularni. Ne radi se tek o pustoj ambiciji Fahrudina Radončića i njegove još malo pa terorističke stranke, tog SBB-a, već se radi o operaciji širokih razmjera, s ciljem konačnog rješavanja dejtonskog pitanja kroz zatvaranje Bošnjaka u geto.  
Dokaza ima mnoštvo, od oglašavanja diplomatskih predstavnika u vezi bjanko sumnje u regularnost izbora, pa do nevjerovatnog, gotovo kriminalnog događaja koji je pratio debatu bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo BiH na javnom rtv servistu BHT, kada je kao anketno pitanje postavljeno – da li vjerujete u regularnost izbora? – a čime je imlicirano, i javnosti sugerirano, da izbori neće biti regularni. Moglo se postaviti hiljadu pitanja, a ovo – nikad! To znači da državna televizija podriva državni izborni sistem, jer baca sumnju na njega. Tako nešto sigurno se nikada nije dogodilo ni u jednoj državi, da državna televizija priprema teren za rušenje izbornih rezultata, i prije nego što su se izbori dogodili. Šta je to nego davanje šlagvorta za Radončićevu terorističu prijetnju – da će događaji od 7. febtruara biti mačiji kašalj u odnosu na ono što bi se moglo dogoditi!? To znači da su i po propagandnim, i po diplomatskim linijama, već sad našpanovani reketi za postizborni terorizam. Istinski se treba plašiti terorizma u krajevima sa bošnjačkm većinom, u režiji međunarodnih, velikosrpskih i velikohrvatskih faktora, te izvedbi domaćih plaćenika i izdajnika, a što bi ovaj put moglo odnijeti i ljudske žrtve. 

Ovi išareti nas pozivaju na oprez, na mobilnost, na spremnost da se suprotstavimo lažnim demonstrantima, zapravo teroristima, a za otpor su najpozvanije boračke organizacije, koje još jedine imaju patriotsku mrežu demobilisanih boraca koji bi se mogli suprotstaviti agresorima/teroristima sa čarapama na glavama. Znamo da su sigurnosne službe – a pokazalo se to preko učešća SIPE u februarskom terorizmu – odveć u službi terora nad Bošnjacima, i da se na njih ne možemo osloniti u odbrani ustavnog poretka, mira i stabilnosti. S druge strane, evo vidimo i u kampanji, diplomatske i obavještajne kuhinje, uz učešće javnih rtv servisa, hajcaju tu priču o tzv. neregularnosti izbora kako bi pripremili teren još malo pa terorističkom SBB-u i Fahrudinu Radončiću da zapale Sarajevo i druge gradove sa bošnjačkom većinom. Ovdje su odgovorni i članovi SBB-a koji bi na vrijeme trebali prepoznati šta nam se sprema i u čemu učestvuju svojim neznanjem.
E, idemo se sad vratiti na početno pitanje o ulozi džamije u razbistravanju našeg izbornog opredjeljenja.

Narod je u džamiji

Kakav je to Bošnjak koji neće u džamiju? I kakav je to političar koji hoće bošnjačke glasove, a neće da ulaskom u džamiju posvjedoči da je – uz narod i za narod? To mora biti neki naopak Bošnjak. Kako taj Bošnjak, uopće misli zasjesti u fotelju člana Predsjedništva BiH i predstavljati Bošnjake, a biti distanciran od onoga što čini kičmu bošnjačkog identiteta? Sama činjenica da je jedan takav kandidat distanciran od suštine bošnjaštva, dovoljan je išaret da bi takav kandidat mogao biti upotrebljen za mnoge nečasne poslove na štetu bošnjačkog naroda. Pa, eto, ako već ne možemo razumjeti ili prihvatiti razne išarete koji do nas dolaze, možda bi ovaj kriterij o bježanju od džamije mogao biti prvi korak da razdvojimo one za koje treba glasati od onih za koje nije poželjno glasati. 
Ne pišemo ovo zalud pred predstojeće izbore. Koliko god da se još umanji svakako umanjeni rejting narodnih izdajnika  – dobro je došlo. Ako treba dobiti 50.000 glasova, neka dobije upola manje. Što manje da bude manje, manje su mu šanse da se poziva kako ga je neko pokrao. A koliko god da bude, biće mu dovoljno da proglasi neregularnost izbora i započne teror koji je upravo najavio. Zato ovo nisu samo izbori. Ovo je početak odbrane naših gradova, mahala, avlija, naše djece i naših porodica od terorista koji su nas napali u februaru.
Narod je u džamiji, a teroristi su ispred džamije. Naša je Bosna ćilimom zastrta, k'o džamija. Zato je džamija prag bošnjaštva. Bošnjački kandidat koji nije prešao taj prag, nije sa nama. I ne može mu se vjerovati.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA