Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”I kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!‘ – oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. ‘Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?‘ – reče. ‘Reci mi‘ – reče onda – ‘evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.‘“ (El-Isra‘, 61.- 62.)
Ovi ajeti pred nama otkrivaju prizor vječnog dijaloga u kojem je sažeta priča o padu i uzdizanju, te stoljetnoj borbi između svjetla i tame. Prve Iblisove riječi otkrivaju korijen bolesti koja ga je odvela u propast: “Evo ovoga koga si iznad mene uzdigao...”
Ovdje se oholost pojavljuje u svom najružnijem obliku. Međutim, to nije samo obična oholost, već oholost ranjene duše koja s prezirom i omalovažavanjem gleda na čovjeka i njegovo porijeklo.
Posebno je znakovit izraz ”ovoga”. Upotreba ove zamjenice nije slučajna; ona odražava Iblisovo potcjenjivanje i omalovažavanje Adema, alejhis-selam. Kao da Iblis odbija čak i da izgovori Ademovo ime, pa ga označava riječju: ”ovaj”, tj. ovaj kojeg si stvorio od gline.
Još dublje značenje krije se u riječima: ”koga si iznad mene uzdigao”. Tu se otkriva pravi korijen njegove zavidnosti. Iblisne osporava samu činjenicu da je Allah ukazao počast Ademu, već se protivi tome što je Adem dobio prednost nad njim. U njegovim očima upravo je on bio dostojniji tog položaja. Tako blagodat koja je darovana drugome postaje rana koja ga izjeda iznutra i vodi ga ka pobuni protiv Allahove naredbe.
U ovom ajetu otkriva se jedna od najopasnijih bolesti ljudske duše. Čovjek često može podnijeti vlastiti nedostatak, ali teško podnosi tuđu prednost. Zbog toga zavidnost ne počinje osporavanjem blagodati, već nezadovoljstvom zbog toga što je blagodat pripala nekome drugom. Upravo je to bio početak Iblisovog pada i uzrok njegovog vječnog prokletstva.
Nije presudno koliko nam je vremena dato, već kako ga koristimo
Nakon što je odbio Allahovu naredbu i zaslužio prokletstvo, Iblis ne pokazuje ni trunku kajanja. Naprotiv, njegova pobuna poprima novi oblik. Zato od Allaha traži: ”Ako me ostaviš do Smaka svijeta…”
Kada oholnik ne može da se suprotstavi Stvoritelju, sav svoj bijes i ogorčenost usmjerava prema onome kome je ukazana prednost. Iblis ne traži oprost niti priliku da ispravi svoju grešku. On traži samo jedno – vrijeme. Ali ne da bi popravio sebe, već da bi kvario druge.
To je goruća želja da vlastiti poraz pretvori u kolektivnu propast čovječanstva. Kao da njegov opstanak zavisi od uništavanja ljudske prirode (fitre) koju je Allah usadio u srca Ademovih potomaka, a koja naginje tevhidu. Kao da ne može podnijeti vlastitu nesreću, pa želi da u nju povuče što više ljudi. On nastoji da svoj poraz pretvori u poraz drugih, svoju tamu u tamu čitavih naroda i svoju udaljenost od Allaha u udaljenost što većeg broja ljudi od Njegove upute i milosti.
Ovdje se razotkriva još jedna važna istina: vrijeme je dar koji čovjeka može uzdići do najvećih deredža, ali i sredstvo kojim se može služiti šejtanu u zavođenju ljudi. Zato nije presudno koliko nam je vremena dato, već kako ga koristimo. Iblis je dobio dug život, ali ga nije iskoristio za pokajanje, već ga je pretvorio u sredstvo pobune, zavođenja i rata protiv čovjeka.
Ova činjenica trebala bi svakog čovjeka navesti na razmišljanje: ako je Iblis svoju odgodu do Sudnjega dana pretvorio u misiju zavođenja, u šta mi pretvaramo vrijeme koje nam je Allah podario?
Šejtanov plan: od zavođenja do porobljavanja čovjeka
Nakon što je zatražio odgodu do Sudnjega dana, Iblis otkriva svoj stvarni cilj riječima: ”Sigurno ću nad potomstvom njegovim zagospodariti.”
Ovdje dolazimo do jedne od najsnažnijih i najslikovitijih riječi u ovom ajetu. Arapski izraz ”leahtenikenne”(لَأَحْتَنِكَنَّ), kako navode mufessiri i lingvisti, nosi značenja koja otkrivaju dubinu Iblisovog plana prema čovjeku.
Prvo značenje upućuje na potpuno uništenje i pustošenje. U arapskom jeziku ovaj korijen se koristi i za skakavce kada opustoše zemlju, jedući sve što na njoj raste i ne ostavljajući iza sebe ništa osim tragova razaranja. Na isti način, kao da Iblis obećava da će svim silama nastojati uništiti čovjekove moralne i duhovne vrijednosti, iščupati iz srca vjeru, pokornost i plemenitost, te za sobom ostaviti pustoš grijeha i nemara.
Drugo značenje dočarava sliku životinje kojoj se stavlja povodac kako bi njome upravljao njen gospodar. U tom slučaju riječ nosi značenje potpunog ovladavanja, usmjeravanja i ponižavanja.
Kakva snažna i zastrašujuća slika! Šejtan želi da ovo počastvovano biće, koje je učinjeno namjesnikom na Zemlji, pretvori u biće kojem je oduzeta volja, koje se povodi za strastima i hirovima, kako bi se valjalo u blatu grijeha.
Istinska čovjekova sloboda jeste u pokornosti Allahu, a ne u pokornosti vlastitim strastima. Jer onaj ko ne robuje Allahu, neminovno postaje rob svojih prohtjeva i igračka u rukama šejtana.
Svijetli izuzetak u tami većine
Kada je Iblis iznio svoj plan da će zavesti potomstvo Ademovo i ovladati njima, naglasio je da će među njima ostati mali broj onih koje neće zavesti i nad kojima neće imati vlast.
Ovaj izuzetak: ”osim malobrojnih”, nije izraz Iblisove pravednosti niti objektivnog uvida, već plod njegovog dubokog poznavanja ljudske prirode, njene slabosti i sklonosti zaboravu i posrnuću.
On zna da čovjek, stvoren od gline, naginje zemlji iz koje je potekao, te da će nemar i zaborav mnogima zakloniti svjetlo upute.
Ipak, u tom ”malobrojnom” izuzetku krije se veličina Božanske pobjede. To su Allahovi iskreni robovi nad kojima šejtan nema vlasti. Oni su ti koji, na krilima budnosti, iskrenosti i stalnog sjećanja na Allaha, prelaze preko šejtanskih spletki i užadi potčinjavanja.
Stoga ovaj ajet nije puko kazivanje o prošlosti, već otkrivanje pozornice na kojoj i danas živimo. U svakom trenutku kada čovjek daje prednost strasti nad istinskim vrijednostima, ili oholosti nad istinom, on zapravo dobrovoljno predaje uzde svoje volje šejtanu.
Prava čovjekova borba je ostati među onim ”malobrojnim” spašenima, koji čuvaju krunu Božanske počasti na svojoj glavi i ne pristaju da budu robovi strasti niti šejtanovi sljedbenici.
