Elif Lam Mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (Ankebut 1-3)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je štit, pa neka se postač sustegne od spolnog općenja i ružnih djela, a ako ga neko bude grdio, neka mu kaže: ‘Ja postim! Ja postim!’” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.
Došao nam je mubarek ramazan. Najdraži musafir kojeg vjernička duša može poželjeti i primiti u svoj dom, mahalu, čaršiju i svoje srce.
Ramazan nas kupi svojim blagodatima koje nam Uzvišeni Allah pošalje da svoja srca okrijepimo i da se kroz ramazansku školu dobra dobru naučimo, prema Gospodaru, ljudima i prema sebi bolji postanemo.
U takvom prelijepom ambijentu, ambijentu posta, sehura i iftara, učenja mukabela i klanjanja teravija i svih drugih ramazanskih ni'meta prođe nam evo prva trećina, trećina posebne Allahove, ramazanske milosti i dođe trećina magfireta – oprosta.
Spremali smo se za doček ramazana i duhovno i materijalno nastojeći da što više i kvalitetnije iskoristimo ramazansku računicu najodabranijeg mjeseca u godini u kojoj je i noć kadr, koja je vrijednija od 1000 mjeseci.
Ramazan je, tako kaže naš Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., i mjesec sabura a nagrada za sabur je džennet.
Zaista treba imati sabura pa svako jutro na sehur ustati, ili i ne spavati do sehura, pa ustati ponovo u 7:00 sati otići na posao, školu ili fakultet, na poslu marljivo raditi u školi učiti, po povratku kućne obaveze završiti a onda pred iftar vrijeme u dovi i ibadetu provesti, prijatelje na iftaru ugostiti ili ih posjetiti, na teraviju otići i tako svaki dan tokom ramazana.
Sjećam se jedne godine pred ramazan smo imali ciklus vjerskih predavanja pod nazivom „U susret ramazanu“ te mi je tema jednog predavanja posebno ostala u pameti. Predavač je temu naslovio „Ramazanski bihuzuri.“
Bila mi je malo čudna tema, jer u ramazanu nema nikakvog bihuzura što je predavač, da ga Uzvišeni Allah nagradi, i objasnio ali nekoliko situacija koje tokom ramazana proizvode pojedini ljudi i žene budu zaista bihuzur drugim vjernicima.
Helem, ramazan i u mojoj porodici uvijek izaziva najljepše emocije jer Božija milost i ramazanski ambijent su neprikosnoveni i nema mjesta bihuzurima. Barem sam tako mislio do ove godine. Međutim ramazan je mjesec sabura za svakoga.
Ove godine ramazan je došao malo ranije nego inače, svake godine za deset dana, te školske i akadamske godine nisu još završene.
Dvije kćerke mi studiraju na fakultetima u Sarajevu, a drugo dvoje djece idu u osnovnu školu. Pošto mi jedna kćerka studira na FIN-u kod njih je nastupila ramazanska pauza i ona je kod kuće, zajedno sa ostatkom porodice. Međutim druga kćerka koja studira na Akademiji likovnih umjetnosti još uvijek ima predavanja i mora boraviti u studentskom domu u vrijeme ramazana. To nam je predstavljalo mali bihuzur, jer ramazan u porodičnom ambijentu ne može ništa zamijeniti ali to je cijena koju svaki student mora platiti ako želi postići uspjeh u svom školovanju.
Važno je napomenuti da su mi obje kćerke pokrivene a ova sa Akademije mahramu je stavila u drugum razredu Srednje škole primjenjenih umjetnosti u Sarajevu, mada smo je tada odgovarali od toga iz razloga određenih predrasuda kojih smo se bojali. Moram kazati da su naši strahovi bili neutemeljeni te da je moja kćerka u toj školi imala svaki respekt zbog svoje mahrame od svih u toj školi, od učenika do svih nastavnika, a na koncu je, zbog uspjeha, proglašena i učenicom generacije jer je imala prosjek ocjena 5.0.
I dok čovjek očekuje određene bihuzure sa jedne strane oni dođu sa potpuno druge, odakle se i ne nada.
Tako mi priča, zapravo jada mi se moja kćerka od 19 godina, studentica Akademije, kako se u srijedu 23.05.2018. godine ili 8. dana mubarek ramazana u po šeher Sarajeva vozeći se u tramvaju, sa urednom mjesečnom kartom, nakon neprospavane noći i napornog dana i obaveza na fakultetu vraća nazad u dom, gdje će u redu za iftar čakati oko pola sata, doživljava neviđeni atak na njenu mladu, muslimansku ličnost.
Naime dok stoji u prepunom tramvaju doživljava pravi islamofobični napad u po ramazana u po šeher Sarajeva. Ne u Banjaluci, ne u Prijedoru niti Ljubuškom, Kiseljaku ili Stocu nego u šeheru.
Potpuno otvoreno i drsko, ničim izazvana, obraća joj se jedna „gospođa sa lepezom“ i govori joj proste i ružne riječi i otvara prozor kao da pokaže da ta mlada i lijepa pokrivena djevojka njoj smrdi i kako je ne može trpiti i pri tome se od moje kćerke zaklanja lepezom. Govori joj da se odmakne od nje, da joj smeta i tako dalje. Moja kćerka joj smireno odgovara da nema namjeru da se igdje pomiče jer tramvaj je svakako pun i ako joj nešto smeta neka sama nađe sebi drugo mjesto. Međutim srednjovječna „gospođa sa lepezom“ se ne zaustavlja na tome nego ustaje da se i fizički obračuna sa tom nekom „vid'te kakva si“ nadobudnom muslimankom koja je kriva što joj je na glavi hidžab a ne recimo u ruci zastava duginih boja koje danas ni u Sarajevu niti bilo gdje kome smiju smetati.
I tada nastaje naguravanje između „gospođe sa lepezom“ i mlade studentice Akademije likovnih umjetnosti samo zato što ona, vidi bezobrazluka STOJI u tramvaju pokrivena a možda čak i posti. E kakva si mi ti to djevojka kad tako živiš radikalno u po „Teherana“ umjesto da recimo, imaš zbušeno tijelo pirsinzima, pušiš travu i budeš pravo moderna cura. Zato su tu ateistički ekperti i komunistički nasljednici da ti na „demokratski“ način pokažu kako oni doživljavaju ljudska prava i slobode. Srećom nekoliko prisutnih se umješalo i rastavili zavađene strane a ko zna šta bi moja kćerka još doživjela od „dame, gospođe sa lepezom“
Homo grupe i cuke mogu raditi po Sarajevu i cijelom svijetu šta žele ali djevojka pokrivena se baš i ne uklapa u tu viziju demokratije. Ko da smo u Francuskoj, tobe ja Rabbi.
Onda skontam da mi je starija kćerka, studentica FIN-a dobro još i prošla. Njoj je skoro na Baščaršiji neka „gospođa“ onako u prolazu, bez ikakvog, osim što nosi hidžab, razloga „samo“ rekla gusko a nije je čak ni gurala niti udarala.
I onda mi naumpadnu riječi našeg Gospodara da insan neće biti lišen iskušenja i riječi Poslanika da je ramazan mjesec sabura a nagrada za sabur je džennet.
Sabur kćeri i ponosno naprijed.
Autor: Elvedin ef. Ibrahimspahić, Kakanj
