Piše: Abdusemad Nasuf Bušatlić
Kad je Ramiro Drugi odustao od napada na Kordovu i vratio se u Leon, Umejje ibn Ishak je poslao pismo En-Nasiru. Tražio je da ga primi i da mu pruži sigurnost u islamskoj državi. Priznaje svoj grijeh i kaje se zbog svoje izdaje i saradnje sa kršćanima i želi se vratiti. En-Nasir je velikodušno prihvatio i sa posebnim počastima primio muslimana koji je bio uzrok vraćanja kršćanske vojske sa samih bedema Kordove. Potom je stupio u vezu sa kršćanskim vođstvom da bi otkupio zarobljene muslimane.
Tako je En-Nasir doživljavao pobjede i poraze, uspone i padove. Poslije svakog poraza bi vršio temeljitu analizu, proučavao uzroke i izvlačio pouke. Iz poraza kod Hendeka su on i njegova vojska naučili najveću lekciju – da pobjeda dolazi od Allaha i da se muslimani ne smiju osloniti samo na svoju snagu, ljudstvo i tehniku. Zato halifa En-Nasir i nije klonuo duhom, niti se predao očaju. Već 329. godine (941.), mobilizira nove snage i kreće na sjeverozapad, ka granicama države Leon.
Pripremio je novu strategiju. Prije poraza kod Hendeka, sva pokretanja njegove voske, pa i u najudaljenija mjesta na sjeveru, započinjala su iz Kordove. To je bilo pogrešno. Duge maršrute su iscrpljivale vojnike, a zaleđe im je ostajalo nezaštićeno. Zato je, na samoj granici Leona, podigao grad Salem (koji će se razviti u jak vojni centar i biti glavno polazište i odredište muslimanske vojske). Time je En-Nasir ne samo zaustavio kršćansko napredovanje, već ponovo zauzeo utvrđenja koja je izgubio.
Uglavnom, sačuvano je jedinstvo Endelusa. Halifa je mogao nastaviti izgradnju, jačati vlast i državne institucije i uspostavljati diplomatske veze sa susjednim državama. Na svom dvorcu je primio delegaciju iz Konstantinopolisa (Carigrada) koja je izrazila želju za uspostavljanjem diplomatskih veza između dviju država. En-Nasir je iskoristio priliku da ih upozna sa velikim dostignućima i znamenitostima Endelusa, posebno prijestolnice Kordove. Nedugo poslije toga, na traženje iz Carigrada, poslao je tamo muslimansku delegaciju sa darovima. Na čelu je bio Hišam ibn Hudajl.
Na sjeveru Endelusa, u državi Leon, izbija građanski rat. Uzrokovalo ga je neprijateljstvo između Ramira Drugog i grofa od Kastilje Fernanda Gonzalesa. A kad je umro Ramiro Drugi, 950. godine, i njegovi sinovi su se posvađali oko vlasti. Prvi je ponudio halifi En-Nasiru mir i obavezao se na redovno plaćanje džizije. Kad je on umro, naslijedio ga je brat Sančo. Pod pritiskom plemića, a zato što je prethodno doživio poraz od halife En-Nasira, morao je pobjeći u Navaru. Stupio je u kontakt sa En-Nasirom i tražio da mu pomogne u zadobijanju vlasti u Leonu. Zapodjenuli su se pregovori. Sančo dolazi u Kordovu i moli za pomoć. To je bilo prvi put da vladar Leona dolazi na noge halifi u Kordovu i traži pomoć. Abdurrahman en-Nasir pristaje na ponudu, ali da mu Sančo preda deset tvrđava.
Kordova je bila najbogatiji grad na svijetu
Halifa En-Nasir nije još dugo vladao. Uradio je mnogo za islamski Endelus na vojnom, političkom i kulturnom planu. Upotpunosti je uredio monetarnu i fiskalnu politiku. Islamska država je ostvarivala ogromne prihode, tako da je nakon njegove smrti u državnoj blagajni bilo 300 miliona zlatnih dinara.
Glavni grad Kordova je u njegovo vrijeme dostigao pola miliona stanovnika. Imala je 10 hiljada građevina i bila sastavljena iz 28 kvartova.
U gradu je bilo tri hiljade mesdžida. Jedino se još Bagdad mogao porediti sa Kordovom.
Kordovu su u to vrijeme nazivali centrom svijeta.
U En-Nasirovom vaktu je razvijen sistem komunikacija i prijenosa pošte. Postojali su poštanski centri, kojima su na usluzi bili posebni konvoji i karavani za raznošenje pošiljki. Kordova je bila najbogatiji grad na svijetu. Poljoprivredni resursi su bili na zavidnom nivou. Kultivirano je uzgajanje voća, povrća i žitarica. Uzgajani su lan, pamuk, šećerna i uljana repa i druge poljoprivredne kulture. Priručnici o uzgajanju poljoprivrednih kultura su kasnije bili glavna literatura na kršćanskim fakultetima u Evropi. Također je bilo razvijeno rudarstvo – kopano je i prerađivano zlato, srebro i mnoge druge rude.
U Kordovi i drugim mjestima su bila brodogradilišta.
Oformljeno je ministarstvo za naređivanje dobra i zabranjivanje zla.
Nasir je izvršio i reformu sudstva na temeljima Šerijata. Bio je uređen poseban sudski pravilnik i sve sudije su ga morali poznavati.
Nikad nije postavljao uvjet da sudija treba biti Arap.
Osnovao je poseban tribunal za žalbe (nešto slično današnjem apelacionom sudu), a oni koji su željeli proučavati islamsko pravo, kao i ostale znanosti, mogli su to činiti na širom svijeta poznatom Islamskom univerzitetu u Kordovi.
Imao je specijalnu policiju koja se starala o problemima trgovaca, učenjaka, da‘ija i univerzitetskih profesora i bila im je uvijek na usluzi.
Kordova je bila centar i stjecište nauke i kulture. Kordovska biblioteka je brojala 400 hiljada različitih naslova knjiga.
Naukovanje i istraživački rad su bili maksimalno olakšani. To je rezultiralo pojavom velikih učenjaka u mnogim oblastima. Dovoljno je iz te plejade spomenuti Abdullaha ibn Muhammeda, koji je učio pred 230 alima. Zatim, Ebu-Kasima ibn Debbaga, koji je znanje sticao pred 236 istaknutih alima toga doba. Ibn-Atijje je bio među najpoznatijim imenima u oblasti tefsira. Ne treba zaboraviti ni Ibn Abdulberra, Jahjaa el-Lejsija i imama Badžija, čiji se fikh raširio u cijelom Endelusu.
Kordovski univerzitet je iznjedrio i nadaleko poznate pjesnike i književnike, poput Muhammeda ibn Hanija, kojeg su muslimani Endelusa nazivali Endeluški Mutenebbi.
Ukratko, u vrijeme halife En-Nasira Endelusom su vladali dunjalučko blagostanje i napredak.
Ovaj velikan islamskog ummeta je umro 350. godine (961.).
Neki historičari su u svojim djelima spomenuli zanimljiv i nadasve poučan detalj iz života halife En-Nasira, preuzet iz njegovoga dnevnika. U dnevniku, koji je uredno vodio, halifa je, između ostalog, spomenuo i broj dana u svom životu kad je u potpunosti bio sretan i zadovoljan. Možda će zvučati nevjerovatno, ali je zabilježio samo 14 takvih dana, a Endelusom je vladao 50 godina i dostigao vrhunac dunjalučke slave.
Istinu je rekao Uzvišeni Allah kad je objavio: A šta je drugo dunjaluk do varljivo naslađivanje (El-Hadid, 20.).
Proglasio se halifom svih muslimana XXI
Najveća bitka u historiji Endelusa XX
Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII
Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
