SAFF

Foča: Krvavi Bajram 7. aprila bio je početak pokolja, silovanja, progona

Facebook
Twitter
WhatsApp

U ranu zoru 7. aprila 1992. godine zvuk sirene probudio je Fočake.

Ubrzo se proširila vijest da je JNA sa Arkanovim Tigrovima, paravojnom jedinicom koju je predvodio zločinac Željko Ražnatović Arkan, Belim orlovima i lokalnim Srbima napala policijsku stanicu. Sirena za uzbunu značila je i početak pokolja, ubistava, silovanja i progona Bošnjaka iz tog dijela Bosne i Hercegovine.

Tog 7. aprila žestoko su granatirani čaršija i stambena naselja.

Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.

Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

Sve kuće Bošnjaka su opljačkane i spaljene, a građani su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani. U Foči je odmah formirano nekoliko javnih mjesta za koje se pouzdano zna da su u njima zatvarani muškarci, žene i djeca. To su bili Kazneno-popravni dom, sportska dvorana Partizan, srednjoškolski centar, hotel Zelengora, Buk Bijela…

Žene su odvođene na razne lokacije gdje su boravile u nepodnošljivim higijenskim uslovima, gdje su zlostavljane na razne načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti vojnike.

Žene i djevojčice su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su im govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, korištene su i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac.

Svi objekti koji su označavali bošnjačku (muslimansku) kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 17 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz 15. stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.

Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu iz grada samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju “Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini”.

Ideolozima genocida u Foči smatraju se Vojislav Maksimović, predratni profesor književnosti na sarajevskom Filozofskom Fakultetu, Velibor Ostojić, ministar informisanja u Vladi SRBiH i Petko Čančar, predsjednik Vijeća općina u Skupštini SRBiH.

U Foči je ubijeno oko 3.000 Bošnjaka, a još se traga za 627 žrtava.

Pred Haškim tribunalom, Sudom BiH, te još četiri suda, do sada je izrečeno 19 presuda za ratne zločine na području Foče. Upravo zbog Foče, presudom iz 2001. godine u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, Haški tribunal je prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti.

Tužilaštvo BiH podiglo je u decembru 2019. godine, optužnicu protiv Marka Kovača, ratnog komandanta tzv. Taktičke grupe Foča. On je optužen za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Foče tokom 1992. i 1993. godine. Kovač je naredio rušenje Aladža džamije. Umro je u decembru prošle godine.

Prema Popisu stanovništva iz 1991. Foča je imala 40.513 stanovnika, od čega 20.790 Bošnjaka, 18.315 Srba, 94 Hrvata i 1.314 Ostalih.

VIŠE O OVOJ BOLNOJ TEMI NA: www. focanskidani.wordpress.com

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA