Evropska administracija u Briselu za sada javno ne komentariše dolazak šest migova iz Rusije. U Srbiji pretpostavljaju da će u Evropskoj uniji nabavka ruske vojne tehnologije proći “uglavnom nezapaženo”, jer se radi samo o šest “migova-29”.
Migovi su dati za desetak puta manju cijenu od tržišne. Rusija kao donaciju šalje još 13 borbenih helikoptera za vojsku i policiju Srbije.
Recimo da je u pitanju kršenje sankcija u kupovini aviona i helikoptera od Rusije. Ali, o tome se ne piše u Srbiji, a ni u evropskim medijima.
U Bosni i Hercegovini isporuka migova izgleda kao puno veći problem.
Da li je prekršen vojni dio Dejtonskog sporazuma sa nabavkom šest migova – 29? Prema Aneksu 1-B Sporazuma o regionalnoj stabilizaciji, posebno u članu četiri i pet “Mjerama o subregionalnom naoružanju” i “Sporazumu o regionalnoj kontroli naoružanja” navedena je potreba za uravnoteženu i stabilnu razinu odbrambenih snaga.
Naime, vojni stručnjaci iz NATO-a su tokom konstrukcije vojnog dijela Dejtonskog ugovora bili mišljenja da je „uspostava stabilne vojne ravnoteže temeljene na najnižoj razini naoružanja biti bitan element u sprečavanju ponovnog izbijanja sukoba“.
Već dugo je Zapadni Balkan mjesto ratnih talambasa i prijetnji između Srbije i Hrvatske. Naravno, riječ je o dogovorenim razmjenama prijetnji koje su za unutarnju upotrebu. Za vanjsku upotrebu je stvaranje lažnih napetosti koje bi se, koliko sutra, zajednički okrenule na Bosnu i Hercegovinu i naplatile za velikodržavne interese. Naime, Bosna danas ima posla sa ideološki podudarnim i jednako radikalnim nasljednicima Tuđmana i Miloševića.
Već su neki hrvatski novinari tvrdili da su vidjeli dalekometne ruske sisteme S-300. Na drugoj strani Srbija se otvoreno hvali da ozbiljan broj tih sistema posjeduje. Tu su i druga moćna ruska oružja. Postavlja se pitanje da li je narušen regionalni balans u naoružanju detaljno određen u vojnom dijelu Dejtonskog sporazuma.
– Ljudi koji se bave tim odnosima u naoružanju tvrde da limiti nisu prekoračeni – kaže general Sifet Podžić, danas delegat Doma naroda PSBiH, godinama uključen u probleme odbrane države BiH.
– Međutim, ja sam već poodavno postavio delegatsko pitanje Igoru Crnadku, ministru vanjskih poslova BiH, da se napravi provjera stanja u regionalnom naoružanju i da tačan odgovor da li su limiti prekoračeni prema Sporazumu iz Firence. Nije mi još odgovoreno. Tražio sam i dobio samo okvirno mišljenje da limiti ni sa ovih šest migova od Rusije za Srbiju nisu prekoračeni – kaže Podžić.
Već godinama se Srbija i Hrvatska naoružavaju najmodernijim oružjem. Šta je sa Bosnom i Hercegovinom?
Podžić priznaje da BiH već godinama nije kupila nijedne puške i nijednog metka.
– Svojevremeno sam i ja postavljao uobičajeno pitanje oko pozicija ministara finansija koju redovno, političkim ucjenama zauzimaju Hrvati. Zašto to bošnjačke vlasti nakon svih izbora dozvoljavaju? Danas imamo situaciju da je 300 miliona KM, koje su bile planirane u budžetu za kupovinu vojnih helikoptera i modernizaciju naružanja u Oružanim snagama BiH, jednostavno odbijene od Fiskalnog vijeća u kojem su premijeri entiteta Željka Cvijanović i Fadil Novalić, te svi ministri finansija: državni Vjekoslav Bevanda, entitetski Zoran Tegeltija i Jelka Milićević – ističe Podžić.
Stvar je prosta, regionalni debalans u oružju je sve veći. U to nema sumnje. Srbija i Hrvatska više nisu, kako to Dejton izričito govori „na najnižoj razini naoružanja“, nego čak i države koje svojom enormnim troškovima za naoružanje zabrinjavaju daleko moćnije susjede od Bosne i Hercegovine. Sjetimo se nedavne prijetnje jednog hrvatskog admirala Davora Domazeta da bi „Hrvatska vojska za nekoliko sati pregazila Sloveniju“.
U decembru prošle godine Aleksandar Vučić je slavodobitno izjavio: “Takve borbene mogućnosti nemaju sve države nastale na teritoriju bivše Jugoslavije zajedno, dok će se Srbija moći usporediti i sa nekim zemljama NATO iz okruženja“.
Je li to balans u naoružanju koji diktira Dejtonski sporazum? Nikada nismo čuli ni riječi zabinutosti od OESS-a koji je garant vojnog dijela Dejtona.
Ako se susjedi BiH naoružavaju bez ograničenja, a BiH ne kupuje ni metka, i neupućenim je jasno da debalans postoji i da je kršenje Dejtona evidentno. Pitanje je šta po ovim pitanjima rade bošnjački predstavnici u vlasti? Ili se definitivno radi o ljudima koji sa državne pozicije ne vide dalje i više od vlastitog bolesnog interesa.
NATO jeste vrhovni garant Dejtonskog sporazuma, ali od njih ni traga ni glasa. Bošnjaci ulaze u kritična, sudbonosna vremena.
