Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hadž je obred našeg praoca Ibrahima, alejhi selam, kada mu je Allah, dželle šanuhu, objavio: ”'I oglasi ljudima hadž!’ – dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjêstā dalekih.” (El-Hadždž, 27.) I obredi koje mi činimo u toku hadža su, između ostalog, i svojevrsni izraz poštovanja prema Ibrahimu, alejhi selam, kojeg je Allah, dželle šanuhu, uzeo za prijatelja (Halilullah) kada je rekao: ”A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.” (En-Nisa’, 125.)
Da li mi, zaista, razumijemo vrijednost toga što je Uzvišeni Allah uzeo Ibrahima, alejhi selam, za prijatelja, i razmišljamo li o stvarnom značenju i težini riječi ”prijatelj” kada ona dolazi od Allaha?
Osim toga, Allah je za Ibrahima, alejhi selam, rekao: ”Zar on nije obaviješten o onome što se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao.” (En-Nedžm, 36-37.)
Možemo li zamisliti šta je to Ibrahim, alejhi selam, ispunio da bi ga Allah uzdigao na tako visok stepen?
U tefsirskim djelima naći ćete stotinu tumačenja ovog ajeta, ali je ono što je Ibrahim, alejhi selam, ispunio veće od svega toga i veće je od toga da bi to iko mogao znati, osim Onoga Koji poznaje nevidljive i vidljive svjetove.
Putovanje na hadž kao hidžra Allahu
Prirodno je da ljudi putuju iz jednog mjesta u drugo u potrazi za znanjem, dobrom zaradom ili bilo kojom dunjalučkom potrebom, ali putovanje na osnovu onoga što Allah želi, na osnovu Allahove naredbe i upute, jeste zapravo hidžra Allahu koju je svaki musliman dužan oživljavati i prakticirati, napuštajući svoj dom, porodicu, prijatelje i udobnost dunjalučkog života u toku hadžskih mjeseci.
Jer, kada je Allah, dželle šanuhu, naredio Ibrahimu, alejhi selam, da oglasi ljudima hadž, On, Uzvišeni, znao je da više od 99% muslimana neće biti stanovnici Mekke, tako da je putovanje na hadž samo po sebi Božanska namjera koja u svojoj suštini simbolizira hidžru Allahu.
Muslimani i muslimanke iz cijelog svijeta putuju u Mekku i Medinu isključivo s ciljem traženja Allahove milosti i oprosta, zato je Allah, svakom hodočasniku i putniku (muhadžiru) na Allahovom putu, ako umre na tom putu, zagarantirao Džennet i najljepšu ahiretsku nagradu, objavivši: ”A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa’, 100.)
Umotavanje u ihrame poput umotavanja u ćefine
Neki islamski učenjaci hadž i njegove propise, a posebno propis oblačenja ihrama na golo tijelo, porede sa smrću i napuštanjem dunjaluka, ali za razliku od prave smrti koje se svaki čovjek, pa i vjernik, pribojava i prezire je, ovdje vjernik (hadžija) sâm sebe ”gasuli” (kupanje prije oblačenja ihrama) i sâm sebe umotava u ćefine (ihrame), prije nego ga drugi budu gasulili i umotavali u ćefine kada umre. A nakon toga dobrovoljno ”napušta” dunjaluk i sve njegove ukrase i ostavlja ih iza leđa.
I poput mejta koji zauvijek napušta dunjaluk, hadžija u svojim ihramima (ćefinima) odlazi svome Gospodaru, a zatim ponizno i skrušeno izgovara: ”Evo me, Gospodaru moj, obilazim oko Tvoje Kuće koju je sagradio ”otac” tevhida, Tvoj poslanik i prijatelj, Ibrahim, alejhi selam, i stojim na čistom brdu Arefatu kao na Sudnjem danu, stojim sa strahopoštovanjem i poniznošću, dižući ruke prema Tebi, tražeći Tvoj oprost i moleći da primiš moje pokajanje i moje obrede.
Gopodaru moj, nisam se oglušio o Tvoje naredbe iz neznanja o Tvojoj uzvišenosti, svemoći i neovisnosti od svih svjetova, i nisam se usudio prekršiti Tvoje zabrane i počiniti mnoge grijehe, zato što se ne bojim Tvoje kazne i što ne vjerujem u susret s Tobom na Sudnjem danu, nego su me, Gospodaru moj, strasti nadvladale i šejtan me je zaveo, zato mi oprosti i smiluj mi se, jer ja znam da si Ti Najmilostiviji Gospodar, Koji nikada neće odbiti Svoga roba i neće njegove ruke vratiti prazne nakon skrušene dove i iskrenog pokajanja!”
I ono što vjernika i vjernicu odvaja od dunjaluka i njegovih izazova u toku hadžskih dana, trebala bi biti dovoljna pouka i lekcija da dunjaluku ne smijemo davati status koji mu ne pripada, a koji mu inače dajemo, i da naša prevashodna briga treba biti Ahiret i pripremanje za dan susreta sa Allahom, dželle šanuhu, na Sudnjem danu.
