Mersada Nuruddina Agović iz Tuzle septembarske dane ove godine pamtit će po svome trećem odlasku na hadž. Na hadžu je prvi puta bila dvije godine nakon završetka rata, sada već davne 1997. godine sa svojim suprugom.
Imala je tada dvadeset i sedam godina. Sjeća se da je na hadž išla autobusom. Mersada se i danas rado prisjeća svoga prvoga odlaska na hadž. Ne zaboravlja da je te 1997. godine na hadž putovala autobusom u jednom pravcu dvanaest dana, isto toliko dana i u povratku sa hadža.
Drugi puta na hadžu je bila 2004.godine sa suprugom, kao bedel za roditelje svoje strine.
Sa posebnom emocijom u glasu i očima, priča mi Mersada Nuruddina da se posebno raduje ovogodišnjem odlasku na hadž. Ide kao bedel za svoga rahmetli babu.
– Ove godine na hadž idem kao bedel za svoga rahmetli babu koji je umro na dženazi. Moj rahmetli babo je bio dobar čovjek. Zvali su ga ljudi „muslihune“. U prevodu, bio je „muslihun“ čovjek koji miri zavađene ljude, koji ne govore iz bilo kojega razloga. Bio je vrlo poštovan u svome mjestu. Allah je odredio da preseli na jednoj dženazi. Otišao je da klanja dženazu i preselijo je na tuđoj dženazi. Iako je za života imao želju da ode na hadž ipak nikada nije otišao na hadž i postao hadžija. Za svoga babu otišla bih i prije na hadž, ali sam čekala da napunim 45.godina života i odem sa grupom žena ove godine na hadž. Obzirom da zbog poslovnih obaveza muž neće moći ići sa mnom – ističe Mersada Nuruddina.
Hadž najbolji način čišćenja od grijeha
U nastavku ove hadžijske priče za bajramski broj Preporoda Mersada Nuruddina napominje da je za nju hadž najbolji način čišćenja od grijeha. Obzirom da u tuzlanskoj Srednjoj mješovitoj školi radi kao profesorica islamske vjeronauke svojim učenicima često objašnjava šta je hadž.
– Na časovima često objašnjavam svojim učenicima hadž na sljedećem primjeru. Draga djeco kad na svojim mobitelima selektujete da automatski obrišete neke poruke ili neki sadržaj na mobitelu, znajte da sa druge strane isto tako hadž briše grijehe odjednome. Hadž je brisanje svih grijeha odjednome. Osim ovoga, postoji i socijalna dimenzija hadža gdje se sve hadžije skupljaju na jednome mjestu, muslimani iz cijeloga svijeta, i obavljaju hadž. Tu nema nikakvoga neprijateljstva među muslimanima, bez obzira što mogu dolaziti i iz ratom međusobno obuhvaćenih muslimanskih država. Fascinira me što su na hadžu svi braća i sestre. Na hadžu prestaju sve podjele među muslimana. Bilo da su nacionalne, političke ili neke druge vrste – emotivno kazuje Mersada Nuruddina.
Najemotivniji i najvažniji hadž
Sa posebnom emocijom Mersada Nuruddina priča mi da sada kada kao bedel ide na hadž za svoga rahmetli babu može bez dvojbe kazati da joj je ovo najemotivniji i najvažniji hadž. S godinama i vrednovanje hadža postalo je veće, kao i njeno iskustvo i spoznaja.
Dok razgovaramo za bajramski broj Preporoda prisjeća se Mersada Nuruddina Agović nekih zanimljivosti sa prva dva odlaska na hadž.
– Sjećam se prvi puta kada sam išla na hadž autobusom 1997. godine, i kada smo prenoćili u jednom turskome gradiću. U to vijeme nisam znala turski jezik, i kada smo ušli u svoje autobuse grupa Turaka starosjedioca iz toga mjesta, išaretom, neverbalnom komunikacijom kroz autobuski prozor, tražili su od nas da dovimo za njih kod Kabe, i podizali su ruke kao kada se dovi. I mi smo im obećali da ćemo to i uraditi. Dovili smo za njih. To ću pamtiti cijeli život – kaže Mersada Nuruddina.
Dove za porodicu i prijatelje
Dok se krajem augusta i početkom septembra pripremala za svoj treći odlazak na hadž, porodica, prijatelji i komšije od Mersade Nuruddine tražili su da dovi za njih pored Kabe i na brdu Arefat.
– Pobornik sam toga da Allah svaku osobu vidi na svakome mjestu i situaciji. Ali na hadžu pored Kabe i na brdu Arefat dove se posebno primaju. I zbog toga moji prijatelji, porodica i komšije traže da za njih dovim na tim posebnim mjestima. Većinu toga zapamtim, ali ako se desi da zaboravim toj osobi kažem unaprijed da mi halali, i Allaha zamolim da svima onima koji su od mene tražili da dovim za njih ispuni dove. Jer Allah sve zna – naglašava Mersada Nuruddina u razgovoru za Preporod.
Za kraj razgovora za bajramski broj Preporoda Mersada Nuruddina otkriva da ljudi od nje najviše traže da na hadžu dovi za njihovu djecu. Traže hajr za djecu i za zdravlje.
– Ne traže toliko da se dovi za posao i novac. Ljudima je najvažnije da su im djeca na hairli putu i da je porodica zdrava. Dosta ljudi mi kaže da na hadžu zamolim Allaha da i oni za nekoliko godina dođu na hadž – napominje Mersada Nuruddina.
Aktivnosti u slobodno vrijeme
Mersada Nuruddina Agović završila je Behram-begovu medresu i diplomirala na FIN u Sarajevu. Radi u Srednjoj mješovitoj školi u Tuzli kao profesorica islamske vjeronauke. Živi sa suprugom Safetom, doktorom na Klinici za ortopediju i sinom, učenikom 3.razreda srednje škole. Bavi se kaligrafijom, slikarstvo, pisanjem i pčelarstvom.
Članak je objavljen u Islamskim informativnim novinama „Preporod“ – 15. septembra 2015. godine.
Piše: Džanan Ribić
