Nekadašnja glasnogovornica Haškog tribunala Florence Hartmann u razgovoru za hrvatski Express govorila je između ostalog i o Slobodanu Miloševiću i učešću Vojske Jugoslavije u ratu u Bosni i Hercegovini, kao i o tome kako se desilo da se Slobodan Praljak otruje u haškoj sudnici.
Tokom agresije nju je uhapsila Vojska Jugoslavije na teritoriji Bosne i Hercegovine. Postoje i dokazi o platnim listama koji potvrđuju učešće Vojske Jugoslavije u ratu u BiH, ali to Tribunalu također nije bilo dovoljno, glasilo je novinarsko pitanje.
-Bila sam jako osjetljiva na to pitanje jer sam dobila pritisak kad sam pokrivala rat u BiH zbog članaka koje sam na tu temu pisala, a rijetko ko drugi je pisao o učešću Vojske Jugoslavije u ratu u BiH. Imala sam nekoliko članaka na tu temu, čak i jedan koji se ticao pogreba pilota kojega je NATO oborio iznad Bosne. Išla sam na pogreb kako bih dokazala da su pokopani piloti Vojske Jugoslavije. Što je značilo da lete i direktno sudjeluju u ratu u Kninskoj krajini i u BiH. Dokazi su bili čvrsti i mogli su poslužiti čak i na sudu. Dobila sam odmah pritisak, rekao mi je jedan od francuskih oficira UN-a u Sarajevu kako trebam napustiti BiH jer sam u opasnosti. Milošević me naprimjer, nakon tog članka izbacio iz Srbije – kazala je Hartmann.
Znala je, kaže, da je to osjetljivo pitanje i bilo joj je jasno da je to tako dok rat traje, “zbog njihovih brojnih diplomatskih kalkulacija i zbog činjenice da nemamo iste nazore, ali mi je bilo nejasno da se to nastavlja reproducirati u potpuno drugim okolnostima”.
-Nakon završetka rata nije bilo nikakvog razloga da ne dokazuješ da je Milošević bio iza tog rata i da je Srbija sudjelovala u tom ratu. Uvijek su mi govorili da sam opsjednuta Miloševićem i da se on ne nalazi iza svega. Tribunal je pak na kraju dokazivao da sam u pravu bila bez obzira na to što nije Miloševiću izrečena presuda. Ali malo je nedostajalo da bude drukčije, u trenutku kad sam stigla u Haag još nije bilo nikakvog predmeta protiv Miloševića. Bilo je to polovinom oktobra 2000. godine, iste godine kad je Milošević pao u Srbiji, u Hagu još nije bilo predmeta protiv njega u vezi sa BiH. Pisanje optužnice načelno nije problem, ona se može napisati i za 15 dana kad imaš sve složeno, ali nije bilo ništa složeno. Louise Arbour je prva podigla optužnicu za Kosovo, ali u tom trenutku još nije bilo ništa za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Onda je nešto započeto za Hrvatsku, ali za BiH doslovno ništa – kazala je.
Na novinarsko pitanje: “Da je poživio, za što bi Milošević bio osuđen?”, Hartmann je odgovorila:
“I za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i za genocid, i to bez obzira na sve što se desilo unutar tužilaštva, od odlaganja rada na istrazi pa do pokušaja Geoffreya Nicea da ukloni iz optužnice genocid, Sarajevo i Srebrenicu s tačke optužnice i zatim sva svjedočenja koja bi dokazala umiješanost JNA u ratu u BiH”.
Novinar je potom konstatirao da stoga sumnju u prirodnost njegove smrti ne trebamo pripisivati teoriji zavjere ističući kako je Hartmann dobila strašne prijetnje iz Srbije nakon što je to i javno rekla.
-To se zna i postoji izvještaj. Iz Srbije su došli ljekari s ruskim ljekarima i prisustvovali obdukciji. On je umro prirodno od srčanog udara koji je neprirodno izazvan. Uzimao je lijekove za smanjivanje pritiska i morao ih je pred čuvarima pritvora progutati, a tajno je uzimao također lijekove koji su neutralizirali učinak prvobitnih i čije se prisustvo ne može vidjeti na ispitivanjima. Lijek je donesen iz Srbije, ali su o njegovom učinku informaciju sigurno imali ruski ljekari – kazala je.
U intervjuu je Harmtann odgovorila i na pitanje odakle je donesen otrov za Slobodana Praljka.
– Zna se da je to učinila ekipa koja je ušla da prisustvuje suđenju jer on nije mogao to u pritvoru posjedovati, što svakako baca sumnju na njegov advokatski tim, eventualno nekoga iz ambasade, uglavnom nekoga kko je imao pristupa Praljku prije ulaska u sudnicu – navela je bivša glasnogovornica Haškog tribunala.
