Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Legendarni muslimanski vojskovođa, Salahuddin Ejjubi, svoju slavu stekao je ponajviše zahvaljujući oslobađanju Kudsa od krstaša, 1187. godine. Međutim, možda mnogi ne znaju da je Salahuddin Ejjubi prije velike Bitke na Hittinu i konačnog oslobađanja Kudsa, doživio težak poraz od krstaša, ali ga to nije pokolebalo i nije odustao od svog cilja, već se vratio i oslobodio Kuds deset godina nakon tog poraza, dajući nam divnu lekciju o strpljivosti i ustrajnosti u borbi za uzvišene ciljeve.
Naime, Salahuddin Ejjubi doživio je poraz od krstaša u Bici kod Tall al Jazraha (poznatija kao Bitka kod Mont Žisara) u blizini grada Ramle u Palestini, koja se odigrala 25. novembra 1177. godine (573. h.g.) Historijski izvori navode da je muslimanska vojska brojala oko 26.000 boraca, dok je krstaška vojska brojala 20.000 vojnika, a predvodio ju je kralj Balduin IV.
Salahuddin Ejjubi se odlučio za rat protiv krstaša jer je smatrao da se ukazala prilika da oslobodi Kuds, odnosno Palestinu, i jer je kralj Balduin IV bio mlad i slab zbog zaraze gubom (to je onaj kralj koji je zbog gube uvijek nosio masku na licu), a došlo je i do spora oko preuzimanja vlasti, tako da su dijelovi krstaške vojske bili raspršeni na raznim stranama radi suzbijanja pobuna.
Salahuddinov entuzijazam i želja da oslobodi Kuds posebno se povećala nakon što je s lahkoćom oslobodio Askalan (Aškelon), a zatim je uspio ući u Palestinu bez ikakvog otpora.
Međutim, on je nakon toga napravio krupnu grešku kada je naredio većini svoje vojske da se raziđe, tako da je sa njim ostao samo jedan dio vojske, što je krstašima olakšalo stvar.
Greška je bila i to što Salahuddin nije znao tačan broj protivničke vojske i njihovu lokaciju, kao i to što prethodno nije poručio geografiju Palestine, a to se pokazalo kada je stigao do rijeke Tel es-Safi i nije znao na kojem mjestu da pređe rijeku, pa su se oni koji su ostali s njim razišli u potrazi za pogodnim mjestom za prelazak preko rijeke. Dok su bili u tom stanju, krstaši su ih napali prije nego što su konsolidirali svoje redove, jer su pratili njihovo kretanje i iznenadili ih u pravo vrijeme.
Kada su krstaši izvršili napad, Salahuddin Ejjubi je sa sobom imao mali broj vojnika i komandira, koji su hrabro odbili napad. U tome se najviše istakao njegov bratić Tekijuddin Omer, koji je nastavio da se bori sve dok nije zarobljen, da bi kasnije bio oslobođen uz otkupninu.
Muslimanska (ejjubijska) vojska doživjela je u toj bici težak poraz, jer je jedan dio vojske bio ubijen, a drugi dio se izgubio i razbježao na sve strane. Salahuddin Ejjubi je napustio bojno polje sa preživjelim vojnicima i tom prilikom krstaši su uspjeli povratiti Askalan.
Salahuddin Ejjubi je stigao u Kairo 08.12.1177. godine sa samo 2.600 boraca. Po dolasku je objavio da je pobijedio u bici kako ne bi izgubio vlast zbog poraza, pogotovo jer je bio na početku svoje vladavine. Odmah nakon toga, počeo je sa svojim bratom Turan Šahom da regrutira i obučava novu vojsku.
Ovaj poraz se smatra velikom lekcijom iz koje je Salahuddin Ejjubi uzeo pouke, da bi se deset godina kasnije vratio i oslobodio Palestinu pobjedom u Bici na Hittinu 1187. godine.
U toku oslobađanja Palestine i Kudsa do izražaja su došle pouke i lekcije koje je Salahuddin naučio iz prethodnih katastrofalnih grešaka. Naime, u Bici na Hittinu on je dobro proučio geografiju Palestine. Njegovo poznavanje brda Hittin i lokacija izvora bilo je jedan od najvažnijih razloga za pobjedu. Također je razradio taktiku i plan koji će dovesti do okupljanja neprijateljske vojske kako bi saznao njenu snagu, brojnost i naoružanje, i pobrinuo se da ne bude izložen neočekivanom iznenađenju ili napadu, tako da je on u potpunosti kontrolirao situaciju na bojnom polju.
(Izvori: Ibn Asakir, Tarih Dimešk; Jakut el-Hamevi, Mu'džem el-buldan; Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje; Ebu Šame el-Makdisi, El-Revdatejni fi tarih el-devletejni)
