Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su šejhul-islama Ibn Tejmiju napali njegovi protivnici iz reda islamskih učenjaka zbog njegove knjige Akidetul-Vasitijja, koja govori o Allahovim lijepim imenima i svojstvima savršenstva, digli su pravu pobunu protiv njega i održali mnoge sastanke i skupove kako bi raspraljavljali s njim i kako bi ga osudili.
To je bilo vrijeme opterećeno nepravdom, nasiljem, nedosljednošću u vjeri, jalovim raspravama i klevetama, tako da su Ibn Tejmijini protivnici iz reda uleme uspjeli okrenuti sultana protiv Ibn Tejmije.
No, bez obzira na njihovu zlobu i klevete, Ibn Tejmije se izdigao iznad ove pristrasnosti, huškanja i uznemiravanja, pokazavši zadivljujuću blagost i ljubaznost prema svojim protivnicima.
Naime, na jednoj od rasprava koje je vodio sa neistomišljenicima, on je prvi uzeo riječ i otvorio je raspravu pozivom na muslimansko jedinstvo i zbližavanje, rekavši: ”Allah nam je naredio džemat i jedinstvo, a zabranio nam podjele i neslaganja. Naš Gospodar je jedan, naša Knjiga je jedna i naša vjera je jedna. U osnovinim načelima vjere (usulud-din) nema neslaganja između naših dobrih prethodnika (es-selef) i imama islama i oko njih nije dozvoljeno razilaziti se, jer je Uzvišeni Allah, rekao: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 103.) (El-fetava, III/205.)
A svoje pismo jednom od predstavnika vlasti, Ibn Tejmije je započeo riječima: ”Ulaganje truda u ostvarivanju dobrobiti i koristi zajednice i džemata je jedna od najvećih vjerskih dužnosti. To je jedan od najboljih načina približavanja Uzvišenom Allahu, i jedno od najvećih dobrih djela, zbog toga što donosi zadovoljstvo Milostivog, zadovoljstvo braće muslimana i što se njime odagnava šejtan i sprečava njegovo djelovanje.”
Eto tako su islamski učenjaci, poput Ibn Tejmije, bili zaokupljeni ujedinjavanjem muslimanskih srca i safova i sprečavanjem širenja smutnje među muslimanima – a ne razjedinjavanjem i poticanjem smutnje, kako to mi danas nerijetko činimo, iako se pozivamo (verbalno) na Ibn Tejmiju i druge velikane islamske misli -, bez obzira na različitost njihovih mišljenja po određenim pitanjima, ako te različitosti nisu zadirale u temelje islamskog vjerovanja.
