Autor: dr. Majid Rafizadeh
Bilo je govora o tome da neke sirijske lidere treba izvesti pred Međunarodni krivični sud kako bi počinioci ratnih zločina bili procesuirani. No, malo je pažnje posvećeno drugim državama koje u sirijskom ratu igraju istu, ako ne i intenzivniju zločinačku ulogu i počinili su ili olakšali drugima činjenje niza teških kaznenih djela protiv sirijskih civila.
Iranski režim izvodi vojne operacije širom Sirije kroz jedinice Islamske revolucionarne garde (IRGC) i njegovog elitnog korpusa Kuds, zajedno s domaćim i stranim milicijama.
Iranski čelnici su otvoreno priznali svoju direktnu vojnu ulogu u sirijskom ratu. Iranski vojnici, vojni savjetnici i instruktori su sveprisutni u Siriji. Iran ima dominantnu ulogu i značajan utjecaj u režimskom političkom i vojnom sistemu odlučivanja, a iranski zvaničnici se nerijetko pojavljuju na prvim borbenim linijama.
Intenziviranjem bombardiranja Gute tokom februara, iranski režim je čak pokazao svoju želju za eskaliranjem rata i povećanjem broja civilnih žrtava, potpuno ignorirajući primirje UN-a.
Bez financijske, političke, vojne, savjetodavne i obavještajne pomoći iranskog režima, režim Bešara Asada ne bi bio sposoban za činjenje zločina tolikih razmjera, stoga račun trebaju polagati ne samo pripadnici sirijskog režima, nego i njihovi glavni sponzori – iranske vođe.
No, postoje određene prepreke koje se moraju prevazići da bi ovaj scenario postao realan, a njih je moguće prevazići samo uz snažan pritisak vođstva međunarodne zajednice. Prva prepreka je to što Iran, iako je potpisao Rimski statut o Međunarodnom krivičnom sudu, još uvijek taj nije ratificirao taj ugovor.
Iz tog razloga, da bi se istražila uloga Irana u ratnim zločinima u Siriji, potrebno je slijediti jednu od dvije mogućnosti: da iranski režim dadne nadležnost Međunarodnom krivičnom sudu ili da taj sud dobije nadležnost od Vijeća sigurnosti UN-a.
Budući da je potpuno svjestan svoje derektne i indirektne umiješanosti u ratne zločine u sirijskom ratu, jasno je da iranski režim neće dobrovoljno dati takvu nadležnost, stoga ostali članovi Vijeća sigurnosti treba da izvrše javni pritisak na Rusiju kako bi se omogućilo da Međunarodni krivični sud dobije nadležnost koja je potrebna radi postizanja pravde i kažnjavanja zločinaca.
Mnogi vjeruju da je Međunarodni krivični sud jedini sudski mehanizam za rješavanje ratnih zločina u Siriji, ali mnoge države, također, imaju alternativu: stvaranje međunarodnog komiteta ili suda koji bi iranske vođe kaznio zbog njihove odgovornosti u vezi s počinjenim zočinima. Takav sud, možda ne bi bio efikasan kao Međunarodni krivični sud, ali ako bi taj sud osudio glavne iranske lidere za zločine počinjene u Siriji, to bi podstaklo neke druge države da poduzmu niz sankcija prema iranskaom režimu, kao što su zamrzavanje njihove imovine, zabrana izdavanja viza za njih i odustaje od pregovara sa njima.
Ovaj pristup može biti moćan mehanizam u delegitimiziranju tih pojedinaca i iranskog režima na međunarodnoj sceni.
Kada bi postojao konsenzus da se slijede ovi koraci, mnoge zemlje bile bi voljne da izvedu pred lice pravde one iranske vođe koji su odgovorni za zločine u Siriji. Prisjetimo se da Arapska liga od ranije zahtijeva procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Siriji i podržava nadležnost Međunarodnog krivičnog suda. Također, 64 zemlje, zajedno s Vijećem za vanjske poslove EU, Visokim povjerenikom UN-a za ljudska prava i Sirijskom nacionalnom koalicijom, su podržali istrage protiv onih koji su počinili ratne zločine u Siriji.
Konačno, treba napomenuti da pojedine države i međunarodne organizacije, pozivajući se na „univerzalne nadležnosti” mogu procesuirati počinioce teških povreda međunaradonog prava poput masakra, ratnih zločina i mučenja, bez obzira na nacionalnu pripadnost počinioca zločina i mjesto na kojem je zločin počinjen.
Historija nas uči da se mir, stabilnost i sigurnost ne mogu u potpunosti uspostaviti bez procesuiranja visokih vojnih i političkih zvaničnika odgovornih za teške ratne zločine. Kada ljudi vide da je pravda dostižna na taj način, to će biti početak mira, smanjit će se antagonizmi i želja ljudi da uzmu zakon u svoje ruke kako bi kaznili zločince.
Visokim iranskim dužnosnicima i oficirima, koji su direktno ili indirektno involvirani u ratne zločine u Siriji, ne bi trebalo dopustiti da nastave nekažnjeno živjeti svoje živote i obavljati svoje dužnosti. Njihovo privođenje pravdi će biti prvi korak prema rješavanju krize u Siriji.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom, Vijećem sigurnosti UN-a, međunarodnom zajednicom i pojedinim utjecajnim državama je odgovornost da učine sve kako zločini iranskog režima u Siriji ne bi ostali nekažnjeni.
Dr. Majid Rafizadeh je iransko-američki politolog obrazovan na Harvardu. Vodeći je stručnjak za Iran i američku vanjsku politiku, biznismen i predsjednik International American Councila. Član je odbora u organizacijama: Harvard International Review, Harvard International Relations Council i US-Middle East Chamber for Commerce and Business.
Preveo: Abdullah Nasup
