Piše: Abdullah Nasup
Inžinjer elektrotehnike Jahja Ajjaš bio je jedan od vođa Hamasovog vojnog krila Ketaibu Izzuddin el-Kassam na Zapadnoj obali. Njegova uža specijalnost bila je inžinjering eksplozivnih materijala. Ubijen je 5. januara 1996. godine u atentatu izraelske unutrašnje sigurnosti Shin Bet, uz pomoć špijuna.
Dvadeset i dvije godine od atentata izraelski Kanal 2 objavio je intervju sa Kemalom Hamadom, Šinbetovim špijunom koji je uzrokovao pogibiju inžinjera Ajjaša.
Hamad je izraelskoj televiziji objasnio da je atentat na inžinjera izveden putem eksplozivne naprave postavljene u mobitel, u čemu je on odigrao ključnu ulogu, a čitav proces je trajao šest mjeseci.
Špijun Kemal Hamad tvrdi da nije znao da je u mobitel postavljen eksploziv, te govori izraelskim novinarima: “Mislite li da bi me Šabak (akronim za Shin Bet) upoznao s tim? Znate da oni nikome ne vjeruju i sami izvode svoje operacije.”
„Moja saradnja sa Izraelom započela je saradnjom sa izraelskom civilnom upravom i tada nisam imao nikakve kontakte sa obavještajnom strukturom“ , priča Hamad i dodaje: „Od mene je iz te uprave traženo da sačinim predložak za rješavanje pitanja izbjeglica i uspostavljanje mira, ali onda se na sceni pojavio Jahja Ajjaš i započeo seriju operacija koje su uzrokovale smrt velikog broja Izraelaca, ali i Arapa, i srušile nadu u mirovno rješenje. “
Izraelska televizija otkrila je da je tadašnji izraelski predsjednik Yitzak Rabin lično tražio od Jasera Arefata da pomogne Izraelcima da dođu do inžinjera Ajjaša, koji se do tada već tri godine uspješno krio izraelskim obavještajnim službama.
Špijun Kemal Hamad bio je u to vrijeme ugledan biznismen u Gazi i imao je dobre veze sa palestinskom samoupravom i pokretom Fatah, naročito sa Musom Arafatom, tadašnjim šefom obavještajne službe palestinske samouprave.
„Na mom prvom sastanku sa ljudima iz Šabaka prusustvovala su dva muškarca koja se nisu predstavila pravim imenima, a kasnije sam saznao da je jedan od njih Avi Dihter“, svjedoči Hamad.
O detaljima operacije atentata na inžinjera Jahju Ajjaša, Kemal Hamad je ispričao da je Ajjaš studirao sa sinom njegove sestre Usamom Hamadom na Univerzitetu Birzeit (između Jerusalima i Ramallaha), kojeg je majka često posjećivala na fakultetu putujući iz Gaze na Zapadnu obalu, te da se Ajjaš tu upoznao sa majkom svog prijatelj u čijoj kući će se kasnije potajno sastajati sa suprugom, prema pretpostavci izraelske obavještajne službe. Ali Kemal Hamad tvrdi da to nije znao jer, kako kaže, nije bio u dobrim odnosima sa sestrom i njenom porodicom, pa ih nije posjećivao, tako da nije mogao znati ko dolazi kod njih.
Ajjaš je 1995. godine saznao da su mu izraelske obavještajne službe za petama, pa se tajnim kanalima sa Zapadne obale prebacio u Gazu.
„Ajjaš je bio krajnje profesionalan, kao i svi Hamasovi ljudi. Nikad nije dugo boravio na jednom mjestu.“, kazao je izraelski špijun.
Ajjaš je više puta uspio da pobjegne izraelskim obavještajnim službama, ali njegova slaba tačka bili su njegov otac i supruga. Svakog petka Jahja Ajjaš je telefonom razgovarao sa ocem, a pretpostavka je da se povremeno sa suprugom sastajao u kući svog prijatelja Usame Hamada u Gazi.
Kemal Hamad, izraelski špijun koji je bio zadužen da Ajjašu podmetne mobitel u kojem je postavljen eksploziv, u Ajjašov život ulazi preko svog rođaka a Ajjašovog prijatelja Usame Hamada.
Mobitel je, zapravo pripadao Usami Hamadu, koji je u jednom od svojih ranijih istupa u medijima kazao kako je bio zaposlen u firmi svoga daidže, te da mu je više puta posuđivao mobitel jer je Kemal govorio da želi razgovarati sa sinom koji je živio u Sjedinjenim Državama, a ponekad bi mobitel zadržavao kod sebe izgovarajući se da je pokvaren i da ga treba popraviti.
Na pitanje izraelskog novinara kada je dostavio mobitel izraelskoj obavještajnoj službi i koliko dana je proteklo od tada do Ajjašovog ubistva, Kemal Hamad kaže: “Mobitel je kupljen u Gazi, u firmi koja je bila zastupnik motorole, a oni su ga na popravak poslali u Tel Aviv u sjedište motorole za Izrael. Nakon nekoliko dana iz te firme su me pozvali i rekli da je mobitel popravljen i da ga preuzmem od njih. ”
Kemal Hamad preuzima mobitel od firme u Gazi i predaje ga svom sestriću Usami koji mobitel odnosi inžinjeru Jahji Ajjašu.
Iznad Gaze je letio helikopter Apači u kojem se nalazila sprava za aktiviranje eksploziva u mobitelu, a u Šabakovoj operativnoj sali specijalni tim je nadzirao telefon čekajući da Jahja nazove oca. Telefon je zazvonio, otac se javio, dugme za aktiviranje eksploziva je aktivirano, ali ništa se nije desilo. Ajjaš je nekoliko minuta razgovarao sa ocem i živ i zdrav se vratio svojim aktivnostima.
Ponovo je izraelski špijun morao poslati mobitel na popravak u Tel Aviv, ne znajući da je u njemu eksploziv. Izraelski obavještajci su otvorili mobitel i vidjeli da se jedna žica eksplozivne naprave odvojila. Mobitel je ponovo pripremljen i Kemal Hamad ga 5. januara 1996. godine ponovo predaje svom rođaku.
Jahja Ajjaš je upravio dobio još jedno dijete i želio je nazvati oca da ga obavijesti o tome. To je bila nova prilika za atentat, ali Ajjaš se odlučio da oca nazove sa fiksnog telefona iz kuće svoga prijatelja Usame. Nakon nekoliko minuta razgovora, izraelska obavještajna služba prekinula je vezu, potom je neprestano ometala razgovor, pa je otac Jahje Ajjaša odlučio da nazove na mobitel iako mu je Jahja strogo naglasio da nikad ne zove na taj broj. Razmijenili su svega nekoliko riječi kada je eksploziv aktiviran.
Više do sto hiljada ljudi prisustvovalo je dženazi inžinjera Jahje Ajjaša.
Kemal Hamad je pobjegao u Šabakov institut Tahil, potom se pokušao skrasiti u Sjedinjenim Državama, ali se brzo vratio u Izrael. U Gazi je osuđen na smrt . „Izgubio sam dvadeset i jedan milion dolara. Pomogao sam državi u jednoj od najopasnijih operacija, učinio sam sve što su tražili od mene i izgubio sve što posjedujem da bi se uspostavio mir između nas“, rekao je na kraju razgovora Kemal Hamad.
https://www.facebook.com/QudsN/videos/2001489236594634/?t=600
