Istinoljubivost u riječima i djelima

193

Autor: Mekka: Salih b. Muhammed Alu Talib

Istinoljubivost ne samo da je pohvalno svojstvo vjernika nego Allah njime hvali Svoje poslanike, pa čak i Sebe. On Uzvišeni kaže: ”A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?” (En-Nisa’, 87.) Istinoljubivost nije ostavljena muslimanu na izbor, nego je učinjena njegovom obavezom, u vanjskom i unutrašnjem smislu.

Ovo svojstvo, iako je u osnovi jednostavno, danas, u vrijeme moralne krize, osjeća se velika potreba za njim. Iskrenost je znak čovjekove bogobojaznosti, razlog za oprost grijeha i podizanje deredža. Onaj ko živi po programu iskrenosti, čuvajući se i najmanje sumnjive stvari ili laži, pa čak kada to ide i na njegovu štetu, zaslužuje da bude u društvu vjerovjesnika i šehida. Allah Uzvišeni kaže: ”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u drušvu vjerovjesnika, i iskrenih, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao.” (En-Nisa’, 69.)

Nešto slično ovome kazuje nam se u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada se približi Sudnji dan, u snovima vjernika gotovo da neće biti laži, a najistinitijeg sna bit će oni koji su najiskreniji u govoru. San vjernika je četrdeset šesti dio poslanstva.” (Muttefekun alejhi)

Najbolji primjer iskrenosti pruža nam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je čak i prije islama nazvan Es-Siddik – Istinoljubivi, Iskreni. Od Abdullaha b. Ebul-Hamsa prenosi se da je rekao: ”Jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio je nešto od mene, i to prije nego što je postao poslanik. Ostao sam mu nešto dužan, i obećao sam mu da ću mu to dati nakon određenog vremena, na tom i tom mjestu. Međutim, ja sam to zaboravio, i sjetio sam se tek nakon tri dana. Kada sam došao, on me je čekao na istom mjestu, i rekao mi: ‘Mladiću, otežao si mi. Već tri dana te čekam na ovom mjestu.”’ (Ebu Davud)

Ovakav je ostao do smrti, i nikada nije upotrijebio laž.  Štaviše, laž mu je bila najmrže svojstvo, kako to prenosi njegova supruga Aiša, radijallahu anha. Prezirao je laž, makar se radilo o djeci i životinjama. Rekao je: ”Ko kaže djetetu: ‘Dođi i uzmi ovo’, a zatim mu to, kada ono dođe, uskrati, to mu se broji kao laž.” Osim toga, laž je uvrstio u jedno od svojstava munafika. Laž nije dozvoljavao ni radi razonode i zabave.

Rekao je: ”Teško onome ko slaže da bi druge nasmijao, teško njemu, teško njemu.” U najgore oblike laži spada da čovjek slaže na samog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Posebno je teška laž pri kupoprodaji zbog čega se briše bereket iz te trgovine ili kada se laž plasira onome ko nam vjeruje.