četvrtak, 17. novembar 2022 / 23. rebi'u-l-ahir 1444

SAFF

Iz islamske povijesti: Dogodilo se 17. i 18. ramazana

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Poštovani čitaoci, dragi postači!

Želeći da vam uljepšamo ovaj mubarek mjesec ramazan i da vam njegove noći i dani budu ispunjeni što korisnijim sadržajima, odlučili smo da vas upoznamo sa bogatom ramazanskom poviješću, prije svega islamskom ramazanskom poviješću, ali i poslaničkom poviješću općenito, tako što ćemo svakodnevno na našem portalu objavljivati najvažnije događaje koji su se desili u ramazanskim danima kroz povijest.
Naravno, najznačajniji ramazanski događaj, općenito, svakako je objavljivanje Kur'ana, pa je logično da to prvo i spomenemo. U mjesecu ramazanu Muhammed, a.s., poslat je kao posljednji Allahov poslanik, kada mu je došao melek Džibril, a.s., dok je on boravio u pećini na brdu Hira i objavio mu pet prvih ajeta sure El-Alek:
1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara,
2. stvara čovjeka od ugruška!
3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
4. Koji poučava peru,
5. Koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
Potvrđuje to i 185. ajet iz sure El-Bekara: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravog puta i razlikovanje dobra od zla.”

17. ramazana
1. Velika bitka na Bedru

Sedamnaestog ramazana 2. h.g. (624. godine po Isau, a.s.) muslimani su, predvođeni Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., nakon godina poniženja, zuluma, protjerivanja od strane mušrika Mekke, izvojevali veličanstvenu pobjedu nad tim istim zulumćarima i progoniteljima. Muhammed, s.a.v.s., je sa 313 ashaba, 12. ramazana, krenuo da presretne mušričku karavanu od 1.000 deva koje su bile natovarene robom u vrijednosti od 50.000 zlatnika, a koju je predvodio Ebu Sufjan. Nakon što su Kurejšije saznale da su muslimani izašli u susret njihovoj karavani, pripremili su se za borbu i mobilizirali 1.300 dobro naoružanih vojnika sa 600 oklopa, 100 konjanika i oko 1.000 deva. Bili su ubijeđeni da je došao trenutak konačnog obračuna sa islamom i muslimanima i nisu nimalo sumnjali u svoju pobjedu. Međutim, na Bedru su doživjeli poraz koji je najavio njihov konačni kraj. U toj bici poginulo je 70 mušrika, uglavnom vođa, među kojima i Ebu Džehl. Drugih 70 je zarobljeno. Na Bedru je poginulo 14 muslimana ­ 6 muhadžira i 8 ensarija.

2. Umrla Poslanikova, s.a.v.s., kćerka Rukajja, r.a.
Sedamnaestog ramazana 2. h.g. (624. godine po Isau, a.s.) na Ahiret je preselila Poslanikova, s.a.v.s., kćerka Rukajja, r.a. Pred polazak muslimanske vojske na Bedr, ona se bila teško razboljela pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, naredio njenom mužu Osmanu, r.a., da ostane s njom i da ne ide na Bedr. Rukajja, r.a., nije dočekala radosnu vijest o pobjedi muslimana na Bedru. Umrla je prije nego su se muslimani vratili sa Bedra. Dženazu joj je klanjao njen muž Osman ibn Afan, r.a., ukopana je u Dženneti Bekijji.

3. Ubijen hazreti Alija, r.a.
Sedamnaestog ramazana 40. h.g. (24. janura 661. godine po Isau, a.s.) ubijen je četvrti pravedni halifa, Ali ibn Ebi Talib, r.a. Rođen je deset godina prije Muhammedovog, s.a.v.s., poslanstva. Bio je prvi koji je primio islam nakon Hatidže, r.a. Tada je imao deset godina. Izvjesno vrijeme je krio svoje primanje islama od oca Ebu Taliba. Muhammed, s.a.v.s., oženio ga je svojom kćerkom Fatimom, r.a. Ubio ga je haridžija Abdurahman ibn Muldžim zadavši mu smrtonosne udarce svojom sabljom kada je krenuo na sabah­namaz.

18. ramazana
1. Muslimani dali prisegu (bej'u) Hasanu, r.a.

Osamnaestog ramazana 40. h.g. (25. janura 661. godine po Isau, a.s.) muslimani su dali prisegu na vjernost (bej'u) kao halifi, Hasanu ibn Aliju, r.a., nakon ubistva njegovog oca Alije ibn Ebi Taliba, r.a.

2. Umro Halid ibn Velid
Osamnaestog ramazana 21. h.g. (20. augusta 642. godine po Isau, a.s.) na ahiret je preselio Halid ibn Velid – ”Allahova isukana sablja” (Sejfullah el-meslul). Napustio je dunjaluk nakon desetine bitaka koje je vodio protiv Perzijanaca i Bizantinaca i u kojima nikada nije doživio poraz. Imam Buharija je zabilježio njegovu izjavu nakon Bitke na Mu'ti, 8. h.g., u kojoj je rekao: ”Na Muti sam slomio devet sablji i na kraju mi nije ostalo ništa osim jemenskog mača.” A na samrti je govorio: ”Učestvovao sam u stotinu bitaka, na mome tijelu nema mjesta a da nema traga od sablje, koplja ili strijele, a evo sada umirem u svojoj postelji. Ne spavale oči kukavičke!”

3. Umro imam Ez-Zuhri
Osamnaestog ramazana 742. godine po Isau, a.s., na ahiret je preselio Muhamed ibn Muslim ibn Ubejdullah el-Kureši, poznatiji kao imam Ez-Zuhri. Pripadao je generaciji tabiina i bio jedan od najvećih učenjaka svoga vremena. Za njega je Ahmed ibn Hanbel rekao: ”Najbolji poznavalac hadisa sa najjačim nizom prenosilaca bio je Ez-Zuhri.” Iza sebe je ostavio oporuku da ga nakon smrti ukopaju blizu puta tako da mu prolaznici mogu učiti dovu. Jedanput je imam El-Evzai naišao pored njegovog mezara, zastao na trenutak i rekao: ”O mezaru, koliko je samo u tebi znanja i dobrote zakopano, koliko je samo u tebi znanja i plemenitosti pohranjeno, i koliko predaja i propisa sakupljeno!”

4. Jusuf ibn Tašfin ujedinio muslimane u Endelusu
Osamnaestog ramazana 484. h.g. (1091. godine po Isau, a.s.) komandant Jusuf ibn Tašfin uspio je, zakratko, ujediniti muslimane Endelusa pod jednu zastavu protiv krstaša, nakon što su se bili razjedinili i podijelili na gradove-države.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp

PREPORUKA