Izraelski stručnjak za Siriju, profesor bliskoistočnih studija na Univerzitetu Tel Aviv, Ijal Zejser smatra da poraz u Halepu nije kraj sirijskih opozicionih snaga. Ono što umanjuje Asadove mogućnosti iskorištavanja situacije nakon osvajanja Halepa jest to što on ne posjeduje svoju vlastitu vojnu silu, nego potpuno zavisi od Rusije i Irana i šiisjkih paravojnih formacija pod iranskom kontrolom.
U analizi objavljenoj u izraelskom dnevnom listu Israel Hayom, Zejser kaže kako Asadovu želju da nastavi pobjede sputava potreba za ljudstvom potrebnim da bi ovaladao teritorijima koji su izvan njegove kontrole, a on to ljudstvo ne posjeduje, stoga Asad nije u stanju da pokreće ofanzive na više frontova u isto vrijeme. S druge strane, kaže Zejser, opozicija raspolaže sa oko 100 do 150 hiljada boraca i uprkos porazu u Halepu oni još uvijek predstavljaju teškog protivnika.
Zajser je podsjetio da se Halep tek nakon skoro godinu i po dana od početka demonstracija u Dari uključio u općenaordne proteste protiv Asada, za razliku od većine drugih gradova koji su se vrlo brzo solidarizirali sa događajima u Dari, gradu na Jugu Sirije, u blizini granice sa Jordanom. Također je podsjetio da su opozicione snage ovladale istočnim dijelovima Halepa u specifičnim okolnostima – nakon što je u eksploziji podmetnute bombe poginulo pet sirijskih generala iz samog vojno-sigurnosnog vrha.
Uspjeh vojne operacije u Halepu, kaže Zejser, Asad je ostvario strategijom maksimalnog razaranja. Provođenje te strategije, kaže, na sebe su preuzeli Rusi provodeći neviđenu kampanju bombardovanja Halapa u kojoj nisu bile cilj samo vojne snage opozicije nego i civilno stanovištvo u kojom vojna opozicija uživa podršku. Nakon što razaranjem apokaliptičkih razmjera iscrpili i vojne znage opozicije i civilno stanpovništvo poraz je bkio neminovan. Ono što se želi postići ciljanim razaranjem civilnih objekata i masovnim ubijanjem civila, prema Zejseru, jest da se tim putem civilno stanovništvo pokori Asadu i prestane podržavati opozicioni pokret. Ovo je naročito bitno, smatra Zejser, za eventualne buduće ofanzive na druge gradove pod kontorolom opozicije, jer se Asad nada da će lekcija iz Halepa djelovati zastrašujuće i oslabiti volju naroda u drugim gradovima.
Šiijske milicije pod iranskom kontrolom, pojašnjava dalje Zejser, odradile su ostatak posla na tlu.
Najvažniji razlozi Asadovog uspjeha u Halepu, prema Zejseru su sljedeći:
- Vojna odrška Rusije, Irana, i šiijskih milicija, nasuprot izostanka svake međunarodne pomoći opozicionim snagama.
- Nepostojanje jedinstvenog civilnog i vojnog vođstva opozicije i međusobno iscrpljivanje opozicionih snaga u sukobima jednih protiv drugih.
- Uporno insisitiranje određenih, kako ih je nazvao radikalnih grupa na uspostavljanju islamskog poretka, što je, ne samo odvratilo Zapad od pružaja podrške opoziciji, nego i velik dio sirijskog stanovništva zastrašilo mogućim posljedicama takvog projekta.
Zejser smatra da će nakon uspostavljanja kontorle nad Halepom, Asad prvo pokušati povratiti kontrolu u dijelovima oko Damaska – područje Istočne Gute, potom bi sulijedila ofanziva na jug Sirije uz koju je, smatra, moguće povesti istovremenu ofanzivu na pokrajinu Idlib. No, on je vrlo skeptičan kada je u pitanju Asadov uspjeh u postizanju ovih ciljeva, jer smatra kako Asad ne posjeduje dovoljnu ljudsku silu potrebnu da bi ovladao svim tim područjima.
Što se tiče borbe protiv IDIŠ-a, Zejser smatra da Asad i njegovi partneri – Rusija i Iran – uopće nisu zainteresirani za intenziviranje sukoba s njima i jedino je moguće da se za takvo nešto odluče ukoliko u tome vide priliku da zadobiju podršku novog američkog predsjednika.
Priredio: Abdullah Nasup
