Piše: Nebil ibn Abdulmedžid en-Nešmi
Priredio: Semir Imamović
41. Zavist može biti uzrokom propasti, na ovom i budućem svijetu. Sljedbenike Knjige (jevreje), od vjerovanja u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i Kur’an, odvratila je isključivo njihova zavist, zloba i pokvarenost, kao što kaže Uzvišeni: „Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese. – Allah, zaista, sve može.” (El-Bekare, 109)
42. Čvrsto vjerovanje i ubjeđenje u Božiju nagradu na budućem svijetu, važan je stimulans za činjenje dobrih djela i ostvarivanje postignuća. Tu nagradu niko ne može otuđiti, niti umanjiti, niti spriječiti njeno ostvaranje. Kaže Uzvišeni: „I molitvu obavljajte i zekat dajite, a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite.” (El-Bekare, 110)
43. Prostorno i vremensko ograničavanje vjernika u izvršavanju propisanih obaveza, bez dokaza iz Božije objave, predstavlja vid zuluma (nepravde). Kaže Uzvišeni: „Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekare, 114)
44. Izvršavanje vlastitih obaveza čuva i štiti čovjeka od grijeha istraživanja tuđih mahana i nedostataka. Kaže Uzvišeni: „Mi smo te poslali da istinu objaviš i da radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za one koji su u Džehennemu.” (El-Bekare, 119) A da je istraživanje tuđih mahana grijeh, ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „O skupino onih koji su povjerovali u Allaha jezikom, a u čija srca još nije ušao pravi iman, nemojte ogovarati svoju braću i istraživati njihove mahane, jer onaj ko bude istraživao tuđe mahane, Allah će istraživati njegove mahane, a čije On mahane bude istraživao, osramotiće ga u njegovoj vlastitoj kući.“ (Ahmed, Ebu Davud, Bejheki)
45. Poznavanje istine uzrok je ustrajnosti na istini. Kaže Uzvišeni: “Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: ”Allahov put je jedini Pravi put!” A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti.”(El-Bekare, 120)
46. Uzoritost i predvođenje u dobru poklon je i blagodat od Allaha, dželle šanuhu, kojeg On daje Svojim odabranim robovima. Kaže Uzvišeni: “Kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: ”Učiniću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!” – ”I neke moje potomke!” – zamoli on. – ”Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike” – kaza On.” (El-Bekare, 124)
47. Upućivanje dove za druge, i neograničavanje na vlastite potrebe i interese u dovi, odlika je velikih ljudi, među koje je, bez sumnje, spadao Allahov prijatelj, Ibrahim, alejhis-selam, za kojeg Uzvišeni kaže: „A kada je Ibrahim zamolio: ”Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!” (El-Bekare, 126)
48. Glavna želja i preokupacija dobrih/čestitih ljudi je da njihova djela budu primljena kod Allaha, dželle šanuhu. Kaže Uzvišeni: „I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili:
”Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” (El-Bekare, 127)
49. Edukaciju nužno mora pratiti duhovno očišćenje (odgoj), a duhovno očišenje je nezamislivo bez znanja, a izvor i jednog i drugog je u učenju, čitanju i proučavanju Allahovih ajeta. Ibrahim i njegov sin Ismail, alejhimas-selam, dok su podizali temelje Hrama, molili su Allaha, dželle šanuhu, da njihovom porodu pošalje poslanika “jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekare, 129) Dakle, kazivanje Božijih ajeta ima dvojak učinak: podučavanje znanju i mudrosti i očišćenje (tezkija).
50. Nepoznavanje vlastite duše i njene stvarne vrijednosti i nebriga o njoj, jedan je od uzroka skretanja s pravog puta i devijacije. Kaže Uzvišeni: „Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe.” (El-Bekare, 130)
