Piše: Fikret Arnaut / Saff.ba
Allah, dželle še’nuhu, kaže:
»I mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: ‘Vi ćete doista dva puta nered na zemlji učiniti i preko mjere oholi postati. I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje, poslat ćemo protiv vas robove naše silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti i prijetnja će se ispuniti. Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinit ćemo vas brojnijim. Sve što činite, činite sebi, i dobro i zlo. A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u hram, kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše'» (Isra, 5.-8.).
Sadašnjost je rezultat prošlosti
Da bismo malo bolje pojasnili ove ajete, neophodno se vratiti unazad, kako bi nam historija – koja je svjedok svih zbivanja – rekla svoje kazivanje. Ono je nužno da bismo mogli bolje razumjeti sadašnjost, koja nije ništa drugo nego rezultat prošlosti.
Stariji komentarori Kur'ana u svojim tefsirima spominju da se pod «prvi put» misli na događaj kad je babilonski car Nabukodonosor, krajem šestog stoljeća prije Isaa, ‘alejhis-selam, osvojio Palestinu, porušio hram u Jerusalemu i na hiljade jevreja odveo u ropstvo. A drugi put put, pod smutnjom jevreja da se misli na vrijeme kad su Rimljani, u prvom stoljeću prije Isaa, ‘alejhis-selam, osvojili Palestinu, porušili hram i mnoge jevreje pobili i zarobili.
Međutim, ako bismo se pomirili s navedenim mišljenjima, onda bi poruka ovih kur'anskih ajeta nama bila samo od historijskoga značaja. U tom slučaju, radilo bi se o izvješću iz prošlosti kako su Izraelićane (jevreje), zbog zla i oholosti, kaznili Nabukodonosor ili Džalut ili, pak, Rimljani.
Ali, ne trebamo ispustititi iz vida činjenicu da Kur'an dolazi, prije svega, da bude uputa bogobojaznima, da odgoji ummet, obuči ga i pripremi da je kroz život spreman suočiti se sa svime na što će naići i što će ga zadesiti. Kur'an nijednog momenta ne ostavlja vjernike u bezizlaznoj situaciji. U njemu je putokaz svakome ko ga sebi postavi za vodiča. Zato savremeni tumači Kur'ana ove ajete tumače više u duhu našeg vremena i aktualnih zbivanja.
Jer, Kur'an nije samo historijska Knjiga. Njegovi ajeti su više od toga.
Na kraju, što je nama toliko važno da se tome posvećuje pola kur'anske stranice ako je to samo izvještaj o onome što je bilo i ako u njemu nema nagovještaja o onome šta će biti i poruke vjernicima kako da se postave spram tih situacija?
Jevreji znaju da im je Palestina grobnica
U kur'anskom tekstu se spominje konstrukcija «letufsidunne fil-erdi merretejni» («dva puta ćete nered na zemlji činiti»). Zašto se ovdje kur'anski izraz ograničava spominjanjem jevrejske smutnje na samo dva puta, iako znamo da su oni stalno tokom povijesti činili nasilje i nered po svijetu?
Komentatori navode da se pod izrazom «zemlja» ne misli na cio svijet, nego da se misli na određenu zemlju. Riječ je o Svetoj zemlji, o kojoj se govori u prethodnim ajetima, u kojoj se nalazi Sveti hram – Mesdžidu-l-Aksa, koji je prva muslimanska kibla. Znači, da će jevreji dva puta zaposjesti ovu zemlju i činiti nered na njoj. Dakle, iz konteksta ajeta, zaključuje se da je riječ o Palestini.
Sada cijeli svijet zna i svjedoči da se na ovoj našoj svetoj zemlji nalaze jevreji i da svakodnevno nad Palestincima provode teror i veliko nasilje. Obistinilo se kur'ansko predskazivanje ove situacije.
Kako će generacija muslimana koja je dozvolila da se u njihovo vrijeme otme Sveta zemlja i nastani paganima, Allahu dati odgovor na Sudnjem danu kad ih Allah upita zašto su to dozvolili?!
Kur'an nas izvještava da se jednom u historiji pokazalo da su jevreji zauzeli Palestinu i vladali njom izvjesno vrijeme te su, na kraju, zbog smutnje i zla koje su počinili, bili kažnjeni.
Drugo njihovo nastanjivanje, povratak i ulazak u zemlju, koje je Kur'an nagovijestio, to je ovo sada. Mi smo živi svjedoci masakra i genocida koji jevreji provode nad muslimanskim stanovništvom Palestine. Najčešće su direktne žrtve djeca, starci i žene.
Ostaje pred nama da se vidi ostvarenje drugog dijela kur'anskog ajeta, kad će islamska moćna vojska osloboditi Palestinu i ponovo će u njoj vladati muslimani.
Jevreji znaju da im je Palestina grobnica. Samo je pitanje vremena kad će se to obećanje ispuniti.
U ajetu je nagoviješteno da će jevreji, kad osvoje Palestinu, biti moćniji od tamošnjih stanovnka. To su, u ovom slučaju, muslimani-Arapi. Jevereji su moćniji od njih tehnikom i naoružanjem. Izrael ima svesrdnu podršku Amerike. Allah će pomoći vjernike. Ulazak muslimana u Mesdžidu-l-Aksa, kao pobjednika, odrazit će se na licima jevreja bolom i tugom.
Rekao je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam:
»Neće nastupiti Sudnji dan dok ne povedete borbu sa jevrejima, kad će i kamen progovoriti i reći: «O muslimane, evo jevreja iza mene, dođi i ubij ga» (Buhari).
Jevreji su prelazili na islam i narušavali ga iznutra
Predstavnici jevrejske zajednice u egzilu su, u Švicarskoj, u gradu Baselu, 1898. godine održali kongres koji je bio zatvorenog tipa. Njime je predsjedavao jevrejski vođa Herzl. Na kongresu su raspravljali o pitanju formiranja države svih jevreja na svijetu. Nakon kongresa je upitan Herzl o rezultatu toga okupljanja. Rekao je: »Ako bih mogao iskazati jednom rečenicom šta je postignuto na kongresu, rekao bih da će svijet poslije pedeset godina svjedočiti postojanje jevrejske države na obali rijeke Jordan».
To je bio njegov odgovor novinarima. I, stvarno, poslije pedeset godina, tačno 1948. godine, proglašena je država Izrael na palestinskoj teritoriji.
Jevreji su punih pedeset godina zajedničkim snagama radili na izgradnji svoje države.
Povijest je zabilježila i to da je na putu ostvarenja njihovoga sna kao prepreka najviše stajala islamska država sa halifom na čelu. Oni su pokušali kupiti zlatom neke dijelove palestinske teritorije, kako bi se mogli početi naseljavati.
Tadašnji halifa sultan Abdulhamid Drugi je kategorički odbio tu mogućnost, istjeravši jevrejsku delegaciju i poprativši svoje odbijanje historijskim riječima: »Kako da prodam zemlju koja nije moje vlasništvo? Ona je vlasništvo svakog muslimana ma gdje on živio. Ona vrijedi koliko vrijedi krv svih muslimana na svijetu».
Jevreji su, nakon neuspjelog plana o kupovini zemlje u Palestini, počeli raditi na uklanjanju prepreka koje su se pred njima našle. Radili su na rušenju hilafeta. Znali su da – dok postoji hilafet i ujedinjenost muslimana – neće moći uspostaviti svoju državu na način kako su zamislili. Posebno su na tom polju dali doprinos jevreji Donme u Turskoj, koji su formalno prelazili na islam i narušavali ga iznutra. Oni su bili začetnici Mladoturskog nacionalističkog pokreta, koji će dovesti do sloma hilafeta i uspostavljanja novoga poretka.
Mi vjerujemo u ono što je Allah u Kur'anu obećao
Islamski učenjaci su naslućivali opasnost te su se nastojali suprotstaviti. Došlo je do ideje osnivanja Džmi'atu-l-ilsamijje (Organizacija islamskog zajedništva), čiji je cilj, prije svega, da se suprotstavi najezdi nacionalizma. Pozivali su narode učenju islama i razvijanju vjerskog bratstva.
Godine 1924. je srušen hilafet, a u Turskoj postavljen novi poredak.
Nakon okončanja Prvog svjetskog rata, u kome su Turska i Njemačka bili gubitnici, engleska, grčka, talijanska i francuska vojska su okupirale Tursku i zauzeli njezin glavni grad. U pregovorima na Lozanskoj konferenciji, Engleska je, da bi povukla svoje trupe, Turskoj postavila sljedeće uvjete:
– Da se Turska odrekne islamskog sistema vladavine i da ukine hilafet;
– Da Turska obeća da će ugušiti svaki pokret halifinih sljedbenika;
– Da Turska prekine sve veze sa islamom;
Da Turska postavi sekularistički model upravljanja državom, po kome će država biti odvojena od vjere.
Sve navedene tačke je ispunio Kemal Ataturk i strane trupe su povučene. Put za osnivanje države Izrael je bio prokrčen.
Godine 1948. su jevreji, na obali rijeke Jordan, proglasili državu Izrael, koju su Engleska, Amerika i Ujedinjene nacije odmah priznale kao državu. Palestina je izbrisana iz postojanja.
Jevreji su forsirali naseljavanje jevreja iz cijeloga svijeta na područja Palestine. Danas je to najmoćnija sila u regiji Bliskog Istoka, pred kojom su Arapi nemoćni.
Mi vjerujemo da će se ostvariti ono što je Allah u Kur'anu obećao:
»A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslat ćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram, kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše».
Učenjak Seid Havva, u svome «Tefsiru», u komentaru ovih ajeta, smatra da bi Iračani mogli biti narod koji će osloboditi Palestinu, i to zato što su i prvo osvajanje i poniženje jevreja postigli Babilonci, a njihova je kolijevka današnji Irak; a Allah najbolje zna.
Allah, dželle še’nuhu, kaže:
»On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje već imaju – a vojske nebesa i zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je» (Feth, 4.).
«O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti» (Muhammed, 7.).
«Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok taj narod ne izmijeni sebe» (Ra'd, 11.).
«Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili» (Rum, 41.).
«Kad bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dano obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi svaku nadu izgubili» (En'am, 44.).
«A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili» (El-Ea'raf, 96.).
Molim Allaha Uzvišenog da nas uputi na pravi put i pomogne vjernicima da vrate Kudusi-Šerif u svoj posjed. Amin!
München, juni 1990. godine
