Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U sedmom stoljeću po Hidžri (13. stoljeće po Isau, alejhi selam), abasijski hilafet je poražen i Mongoli su ušli u Bagdad. Pad Bagdada u ruke Mongola imao je zastrašujući odjek u svijetu, jer je Bagdad u to vrijeme bio glavni grad islamske države, i bio je veći i važniji od današnjeg Vašingtona i Moskve. Muslimani su bili vodeća zemlja na cijelom svijetu, pa je pad njihove prijestolnice imao odjek koji je panikom i strahom odzvanjao od mašrika do magriba.
Pokušavajući napraviti naučnu analizu – kao muslimanski daija – kažem: ”Ova država je trebala pasti, jer je njenim padom izvršena Božanska pravda. Posljednji vladari ove države bili su ogrezli u strastima i zanimalo ih je uglavnom puteno zadovoljstvo, i priča o abasijskoj državi završena je njezinim padom i ubistvom posljednjeg abasijskog halife.”
Međutim, postoji jedan detalj ili napomena koju zna svaki student islama, a možda je to i jedno od čuda (mu'džiza) ove vjere, a to je da je islam vjera kojoj je Allah propisao trajnost. I da, ako islam na neki način izgubi svoju izvršnu vlast, skupine islamskih pravnika, odgajatelja, pobožnjaka, učenjaka i daija preuzimaju na sebe vođstvo ummeta. Allah je sačuvao te učenjake, koji – sa aspekta naroda – predstavljaju pretpostavljene (ulu-l-emr), i oni su islamski ummet držali postojanim i nepokolebljivim pred svim životnim izazovima i burnim događajima.
Dakle, šta se dogodilo? Ono što se dogodilo je da se jedan od društvenih zakona, koje je Allah uspostavio, nametnuo sam od sebe, a to je da su Mongoli ušli u islam i istopili se u njemu. I kako se kaže u svijetu materije: opstanak pripada boljem i jačem.
I kao što nas Allah upoznaje u Kur'anu: ”Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji.” (Er-Ra'd, 17.) Eto to se – zapravo – dogodilo. Muslimanski pravnici, učenjaci, učitelji i daije očuvali su tradiciju časti, načela vjere, ibadeta i uzvišenog morala. Sačuvali su kulturnu svježinu i sjaj islamskog ummeta, tako da se ovaj ummet pokazao idejno i intelektualno boljim i nadmoćnijim od Mongola, a njegov sistem skladnijim od mongolskog sistema.
I nakon što je rečeno: ”Poraženi prihvata vjeru pobjednika”, ovdje se dogodilo suprotno, pobjednik je prihvatio vjeru poraženog i većina Mongola je primila islam.
To je stvarnost koja se dogodila u sedmom stoljeću po Hidžri, odnosno u trinaestom stoljeću po Isau, alejhi selam.
