Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Muhamed Nasiruddin el-Hatib bio je šerijatski sudija u raznim regijama u Osmanskoj carevini u periodu od dvadeset godina, a svoju sudačku karijeru završio je u gradu ili okrugu Jaffa u Palestini. Kada je preuzeo kontrolu nad okrugom Jaffa, postojao je jedan odgođen slučaj na njegovom sudu. Naime, radilo se o sporu između jednog običnog čovjeka i sultana Abdul-Hamida II, u vezi komada zemlje.
Sudije prije njega su izbjegavale taj predmet i bježale od presude kako bi je odložile. I šejh Muhamed Nasiruddin je na početku oklijevao, a onda je odlučio da ispita slučaj.
Zakazao je raspravu i uporedio dokaze te vidio da pravo pripada čovjeku, pa je donio presudu koja se tada smatrala čudnom.
Zatim je u zaglavlju presude, umjesto dobro poznate tugre, napisao sljedeću frazu:
Dao sam prednost svojoj vjeri i Ahiretu nad dunjalukom,
I presudio sam protiv vođe pravovjernih, sultana Abdul-Hamida,
U želji da steknem zadovoljstvo Uzvišenog i hvale dostojnog Allaha.
Nakon toga, presuda je predata u Istanbul, i kada ju je sultan Abdul-Hamid vidio, potvrdio je presudu i naredio da se oda počast šejhu Muhamedu Nasiruddinu el-Hatibu, rekavši:
”Hvala Allahu, Koji je dao da među mojim podanicima ima onih koji će, kada pogriješim, presuditi protiv mene i vratiti me istini.”
Neka se Allah smiluje pravednom sudiji, šejhu Muhamedu Nasiruddinu el-Hatibu i plemenitom sultanu Abdul-Hamidu II. (Izvor: Šejh Ali el-Tantavi, Fusul idžtima'ijje)
