Autor: Tony Duheaume
Sjedinjene Američke Države desetljećima poduzimaju vojne intervencije protiv država koje smatraju prijetnjom za svoju nacionalnu sigurnost ili interese, ali se uporno suzdržavaju od poduzimanja bilo kakve vojne akcije pritiv Irana, iako radikalno iransko vođstvo aktivno podržava brojne terorističke aktivnosti uperene protiv SAD-a i njenih saveznika.
Koristeći se marionetskim grupama, iranski klerikalni režim otkad postoji, izvozi terorizam širom Bliskog istoka, ali Zapada. Mnogi su to platitili svojim životima tokom godina.
Iako je općepoznato da je iranski režim odgovoran za smrti brojnih američkih vojnika u Iraku, kroz doturanje oružja i obučavanje grupa koje su se borile protiv američkih snaga, Sjedinjene Države i Iran su aktivno sarađivali u Iraku. Prema obje strane, cilj ove saradnje je bio da se izbjegne građanski rat i da se Irak ujedini oko jedinstvene vlade – nijedan od tih ciljeva nije u potpunosti ostvaren, uglavnom zbog iranskog uplitanja.
Irak je postao satelitska država
Iransko uplitanje u unutrašnja pitanja Iraka, nakon pada Saddama Husseina, pretvorilo je Irak u iransku satelitsku državu.
Kada je krah ISIL-a postao izvjestan, iranske vođe su svoje neslavne sektaške milicije integrirale u iračke oružane snage, čime je Iran učinkovito preuzeo kontrolu nad vojskom Iraka.
Amerikanci su srušili Saddama pod izmišljenim izgovorom, bez dokaza, da posjeduje oružja za masovno uništenje. Međutim, Iran je prošao nekažnjeno iako postoje neosporni dokazi da već desetljećima razvija program za proizvodnju nuklearnog oružja, da je poticao strane ratove koji su u interesu iranskih hegemonističkih težnji.
Dok su mnogi iranski susjedi i zemlje u regiji, poput Afganistana, Iraka, ili Libije, osjetile gnjev američke agresije, dotle je Iran prolazio veoma lagodno. Ne samo da je iranski režim bio tretiran blago, nego je uspio da izgradi solidnu vojnu moć, uz milijarde dolara koje su mu vraćene nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma. Intenzivnim obnavljanjem svoje ratne mašinerije i snaga untrašnje sigurnosti, Iran postaje sve jači.
Iračka vlada je pozivajući Iran da se uključi u borbu protiv ISIL-a, omogućila iranskom režimu da preuzme potpunu kontrolu nad Irakom. S obzirom da je Obama dao do znanja da neće poslati američke kopnene snage da se bore protiv ISIL-a, dolazak Iranaca je viđen kao blagoslov. No, zahvaljujući toj intervenciji, Iran je uspješno osvojio i Siriju i Irak.
Obamini neodgovorni postupci
Pod Obaminom administracijom američke trupe su ishitreno napustile Irak. Slično tome, Obama je okrenuo leđa Siriji, u trenutku kada je trebao pružiti snažnu podršku sirijskoj opoziciji i nametnuti zabranu letova kako bi okrenuo rat u korist pobinjenika i omogućio im da sruše tiranina Bešara Asada.
Kako se sirijska kriza pogoršavala, Obamin parcijalni pristup u odnosu prema Iranu kulminirao je nuklearnim sporazumom – koji je samo obustavio razvoj iranskog nuklearnog programa, koji režim u svakom trenutku može nastaviti.
Odmrzavanje ogromnih novčanih sredstava i njihovo stavljanje na raspolaganje iranskom režimu, omogućilo je tom režimu da postane još moćniji i da nastavi razvijati svoje vojne i raketne programe. Zauzvrat, iranski režim Obami nije ponudio ništa, osim bezbroj beznačajnih gesti. Međutim, zahvaljujući tome Iran je stekao ugled širom svijeta. Pa, čak i sada, kada administracija Donalda Trumpa pokušava da riješi problem tog sporazuma, Evropa snažno podržava taj sporazum koji Iranu omogućava da u svakom momentu nastavi raditi na ostvarenju svog sna o proizvodnji nuklearnog oružja
Kad je na vrhuncu sirijskog rata Asad upotrijebio hemijsko oružje protiv civila, Obama je zaprijetio crvenom linijom i praznim prijetnjama vojnom intervencijom. Ipak, Rusi ubrzo smiruju Obamu nagovarajući ga na još jedan ponižavajući sporazum: Asad će odustati od svog hemijskog oružja, a SAD neće poduzimati nikakvu akciju odmazde protiv njegovog režima. I, baš kao što je Obama ostavio dovoljno prostora u sporazumu sa Iranom, koji omogućava da ta zemlja kasnije obnovi svoj nuklearni program, tako je s ovim sporazumom o sirijskom hemijskom naoružanju, ostavio Asadu mogućnost da u podzemnim objektima nastavi svoj program proizvodnje hemijskog oružja. Uglavnom, nakon ovog sporazuma, Asad je nastavio da bjesomučno razara Siriju i masakrira stotine hiljada civila vlastitog naroda, primoravajući milone da napuste svoje domove bježeći iz zemlje. Štaviše, nastavio je koristiti hemijsko oružje pritiv civila.
Trump – nevolja za Iran
Uz fokus zapadnih medija na iranski nuklearni program, brojna ubistva i drugi zločini koje iranski režim čini protiv vlastitog naroda, jedva da se i spominju.
Tokom prdsjedničkog mandata Baracka Obame, iranski čelnici osjetili su da o nuklearnom pitanju mogu pregovarati s pozicije snage. U njihovim očima, Barack Obama je bio slab predsjednik, koji je bio u nevolji kod kuće, zbog propale unutrašnje politike, njegova popularnost je bila u padu, pa se američkoj naciji želio dokazati na svjetskoj političkoj pozornici. Ali, s ovim nuklearnim sporazumom on je samo odgodio iranski razvoj nuklearnog oružja. S brojnim tajnim objektima duboko u zemlji u planinskim predjelima, iranski naučnici mogu nastaviti razvoj nuklearnog programa.
U svjetlu nekih obavještajnih izjveštaja koji govore o tome da Iranska revolucionarna garda već sada posjeduje nuklearno oružje koje mogu koristiti na raketama dalekog dometa koje razvijaju, budućnost ne izgleda nimalo blistava.
Dok je Obama stanovao u Bijeloj kući, iranski režim je smatrao da Sjedinjene Države sve više slabe i gube kredibilitet u svijetu. čak su gajili nadu da će Iran jednog dana napraviti atomsku bombu i time postati nezaustavljiva supersila.
Međutim nakon dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, irnska nesigurnost u pogledu budućnosti nuklearnog sporazuma raste. Trump svojim odnosom prema nuklearnom sporazumu pokazuje Irancima da Sjedinjene Dražave nisu slabe i da je to sila koju moraju shvatiti ozbiljno.
Preveo: Abdullah Nasup
