Autor: Mersiha Ozturk
Razlozi su, uglavnom, poznati: zavist, ponižavanje, ismijavanje, preziranje, oholost, sve to su sjemenke čiji otrovni plodovi raskidaju veze među vjernicima.
Muhammed s.a.v.s., kaže: “Nije dozvoljeno nijednom muslimanu da napusti svoga brata više od tri dana. Kad prođu tri dana, on treba da se susretne s njim i da mu nazove selam. Ako mu ovaj drugi otprimi selam, obojica će podijeliti nagradu, a ako ne otprimi, nosit će svoj grijeh, dok će onaj koji nazove selam biti oslobođen grijeha napuštanja muslimana.”
Ogovaranju obično prethodi sumnjičenje, optužbe, nepovjerenje. Allah dž.š. je to sasjekao u samom korjenu i kaže: “O, vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su zaista grijeh.” (Prijevod značenja – El-Hudžurat, 12.)
Slijedeća etapa, nakon sumnje, jeste uhođenje, odnosno, špijuniranje. Kao što je već pomenuto, zabranjeno je petljanje u tuđe privatnosti i njihove tajne, haram je, čak i ako oni čine grijeh, sve dotle dok to čine tajno, a ne u javnosti. Kao dokaz tome uzet ćemo primjer Ukbe ibn Amirovog pisara koji kaže: “Rekao sam Ukbe ibn Amiru: – Neke naše komšije piju vino i ja sam pozvao policiju da ih pohapsi.” – On je rekao: “Nisi to trebao učiniti, nego si ih trebao nasavjetovati i upozoriti.” – Ja rekoh: “Rekao sam im da prestanu, ali me oni nisu poslušali. Ja sam onda obavijestio policiju i ona ih je pohapsila.” – Ukbe reče: “Teško tebi! Ne čini to, jer ja sam čuo Poslanika, s.a.v.s, kada kaže: “Ko sakrije sramotu drugog čovjeka, kao da je spasio živu zakopanu djevojčicu iz kabura.”
Jedan pjesnik je počinioce ovakvih radnji (uhođenja, špijuniranja i sl.) opisao kroz svoj stih gdje kaže:
“Kada čuju nešto dobro, to prešute,
ako čuju loše, razglase ga,
a ako ništa ne čuju, onda slažu.”
Allahov Poslanik s.a.v.s., opominje islamski ummet kada kaže:
“O, skupino, koji su muslimani samo na jeziku, a do čijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove sramote, jer ko istražuje sramote svoga brata muslimana, Allah dž.š. će istraživati njegove sramote, a kome Allah bude istraživao sramote, On će ga osramotiti i u njegovoj kući.”
Upravo iz tog razloga je i naređeno traženje dozvole pri ulasku u tuđu kuću. A što se toga tiče u hadisu stoji: “Ko zaviri u tuđu kuću bez izuna, stanarima te kuće je dozvoljeno da mu izbiju oko.”
Zabrana istraživanja tuđih sramota odnosi se općenito i na vladu i na pojedince, jer Muavija r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s., rekao: “Zbilja ako istražuješ sramote ljudi, pokvarit ćeš ih ili ćeš ih približiti pokvarenosti.”
Oni koji vjernicima prave probleme ove prirode izazivaju Allahovu srdžbu i Allah njihova dobra djela pripiše onima koje su ogibetili, a ako nemaju dobrih djela, onda im pripiše grijehe onih koji su ogovoreni. Iskreno, spoznavši ozbiljnost ovog grijeha gibet će okusiti samo jezik totalnog neznalice.
Sigurno je, da nam nije opravdan boravak sa takvima ukoliko ne učinimo nešto u sprečavanju ogovaranja, za njihovu i ličnu dobrobit, u suprotnom Allah dž.š. kaže: “… inače bit ćete kao i oni.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 140.)
Poslanik s.a.v.s., kaže: “Onoga kod koga se ogovara njegov brat musliman, a on mu ne pomogne, iako je za to imao mogućnosti, Allah će poniziti i na ovom i na onom svijetu.”
Znači, slušajući ravnodušno kako neko ruši ugled i čast druge osobe, poistovjećujemo se sa njima.”
Zbog toga, Allahov poslanik, s.a.v.s., nam daje podstrek kada kaže: “Ko brani svoga brata koji se ogovara u njegovom odsustvu, Allahova dž.š. je obaveza da ga oslobodi vatre.”
