Prema izvještaju kojeg je u avgustu ove godine objavio američki Gallup, kompanija za istraživanje mišljenja javnosti, Alžir je sedma zemlja u svijetu na skali sigurnosti za 2017. godinu. Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 135 zemalja, a evaluacija sigurnosti temelji se na četiri osnovna pitanja koja se tiču povjerenja osobe u policiju, osjećaja sigurnosti u mjestu stanovanja, osjećaja sigurnosti prilikom kretanja noću.
Alžirci imaju podijeljena mišljenja u vezi rezultata ovog istraživanja. Dr. Abdullah Adžma, stučnjak u oblasti medija i komunikologije, kaže: „Ukoliko se ovo odnosi na terorističku prijetnju, mogu se složiti,. Ali, ako se odnosi na osjećaj sigurnosti u pogledu imovine i zaposlenja, onda ovo istraživanje nije tačno.“
Smrt i strah u Alžiru prije dvadeset godina
Devedeseih godina prošlog vijeka Alžir je proživaljavao razdoblje krvoprolića i teških borbi između vojske i islamskih grupa. Zbog užasa koji su se dešavali u tom periodu devedesete su u Alžiru poznate kao „crno desetljeće“.
Sve je počelo 1991. godine kada Front islamskog spasa na prvim demokratskim parlamentarnim izborima osvaja apsolutnu većinu, a nedugo nakon toga vojska izvodi državni udar, suspendira izbore i počinje progon ne samo članova ove stranke, nego i svih islamskih aktivista koje su smatrali prijetnjom po svoju vlast. Recidiv tog državnog udara je višegodišnje krvoproliće i neredi, spaljena i uništena kompletna sela, brojni masovni zločini i svirepa ubistva civila. Prema službenim podacima u tom razdoblju poginulo je oko 250.000 osoba, dok organizacije za ljudska prava trvde da je poginulo najmanje pola miliona Alžiraca.
Nacionalno pomirenje i građanski sklad
Stupivši na dužnost predsjednika Alžira, Abdulaziz Buteflika, preuzeo je vođstvo nacije koja je živjela u očaju i nesigurnsoti, te 1999. godine pokreće inicijativu za niz zakonskih reformi pod nazivom građanski sklad. Nakon što su reforme usvojene islamskim oružanim grupama ponuđena je amnestija u zamjenu za odbacivanje daljnjeg oružanog otpora vlastima. Od oko 20.000 pobunjenika koliko se procjenjuje da ih je bilo u to vrijeme u Alžiru, samo tokom prve dsedmice od primjene zakona, njih 6.500 prihvatilo je amnestiju. Ovo je u velikoj mjeri utjecalo na smanjenje sukoba i povećanje sigurnosti.
Uspjeh ovog projekta ohrabrio je Butefliku da predloži nove zakonske mjere poznate pod nazivom «Projekat nacionalnog pomirenja». Na referendumu 28. septembra 2005. godine narod je prihvatio nove zakonske mjere. Među najznačajnijim tačkama ovog zakona je propisivanje naknade porodicama pobunjenika koji su bili žrtve državnog sigurnosnog aparata, puštanje iz zatvora osuđenih za različita djela u vezi s finansiranjem i pomaganjem pobunjenika. Komisija zadužena za provođenje zakonskih akata, 2006. godine objavila je da se od ovog zakona okoristilo više od 9.000 pobunjenika.
Provođenja ova dva projekta omogućilo je Alžircima da okrenu novu stranicu i da zatvore poglavlje crne decenije nasilja i krvoprolića.
Rast cijena nafte pojačava povjerenje građana u alžirsku vlast
Crna decenija u značajnoj mjeri se desila zbog velikog pada cijena nafte krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, usljed kojih alžirska vlada uvodi oštre mjere štednje što izaziva revolt građana i masovne proteste tokom kojih snage sigurnosti ubijaju stotine demonstranata.
Isto tako, enormno povećanje cijena nafte, kada je u jednom trenutku cijena barela sirove nafte iznosila 150 dolara, uvelike je utjecala na rast povjerenja Alžiraca u njihovu vlast.
Usljed velikog priliva novca Buteeflika je pokrenuo projekat izgradnje dva miliona stambenih jedinica za mlade i dva miliona radnih mjesta, ali projekat još uvijek nije dovršen uprkos ogromnim sredstvima koja su u njega uložena.
Zašto je Arapsko proljeće zaobišlo Alžir?
Iako su se desile neke demonstracije manjeg intenziteta kao odraz protesta građana na jugu Alžira zbog povećanja cijena određenih namirnica, Arapsko proljeće je zaobišlo Alžir, a navedene demonstracije su vrlo brzo obustavljene.
Alžirci nisu zaboravili „crno desetljeće“, stoga radije trpe određene nepravde i uskraćivanja nekih prava.
Također određene političke reforme koje je Buteflika proveo, poput zakona o osnivanju političkih stranaka, utjecale su na smanjen interesa Alžiraca za masovnim protestima.
Jedan od bitnih razloga jest i slab utjecaj opozicije, odnosno nepovjerenje građana prema opozicionim političkim strankama.
Vojska i policija imaju sve veću podršku naroda zbog straha Alžiraca od nasilja i terorizma
Na alžirsko-libijskoj granici raspoređeno je oko 40.000 alžirskih vojnika. Sigurnosni izvještaji procjenjuju da bi alžirske trupe na granici mogle biti izložene napadima Al-Kaide Magriba, a građanski rat u Libiji je izuzetno destabilizirajući faktor koji predstavlja potencijalnu prijetnju sigurnosti Alžira.
No, granice s Libijom nisu jedina kritična tačka s koje je moguće ugroziti sigurnost Alžira. Kriza u Maliju s kojim Alžir dijeli 1.400 kilometara dugu granicu i vojna intervencija Francuske u toj zemlji 2013. godine, značajno je uzdrmala sigurnost Alžira, koji je bio izložen velikom terorističkom napadu u In Amenasu. Međutim, uspjeh koji je vojska Alžira postigla u neutraliziranju terorista doveo je do znatnog povećanja povjerenja građana u vojsku i sigurnosne snage.
Pripremio: Abdullah Nasup
