Autor: Faktor.ba
Moćna država je ona u kojoj svaka osoba, bez obzira na svoj društveni i ekonomski status, mora poštovati zakone. U BiH, međutim, postoje oni koji obećavaju izgradnju moćne države, a njene zakone najmanje poštuju.
Potvrda te teze je šef SBB-a Fahrudin Radončić, koji je svojim poslovnim vratolomijama kompaniji Avaz i državi BiH nanio višemilionske štete, a sebi korist i izbjegavanje zakona koji su mu predstavljali prepreku za političku karijeru.
Društvo za izdavačku i štamparsku djelatnost Avaz je, naime, 13. maja 2004. godine osnovalo preduzeće Avaz roto press d.o.o. Sarajevo, sa upisanim osnovnim kapitalom u iznosu od 818.150 KM, od čega je 100.000 KM u novcu, a 718.150 KM u stvarima, što potvrđuje Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu br. UF/I-968/04.
Šteta nanesena kompaniji Avaz
Međutim, nešto manje od tri godine kasnije, tačnije 13. marta 2007. godine, potpisan je ugovor kojim kompanija Avaz Fahrudinu Radončiću doslovno poklanja više od 12 miliona KM vrijedno preduzeće Avaz roto press. Vrijednost Avaz roto pressa je uoči predaje Radončiću, prema poslovnim podacima koji su u posjedu Faktora, iznosila 12.424.191 KM.
Tim je ugovorom napravljena šteta kompaniji Avaz, s obzirom da je ona izgubila svoju imovinu, kao i profit koji je mogla ostvariti poslovanjem svoje kćerke firme Avaz roto press, što je kažnjivo Krivičnim zakonom FBiH.
Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa očito nesavjesno posluje, pa time prouzrokuje znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine – glasi član 242 stav 1 Krivičnog zakona FBiH koji tretira nesavjesno privredno poslovanje.
S obzirom da višemilionska šteta napravljena kompaniji Avaz nije posljedica aktivnosti jedne osobe, već više njih koje su se udružile radi činjenja krivičnog djela, na njih se odnosi i član 340 Krivičnog zakona FBiH.
– Ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili više osoba u cilju činjenja krivičnih djela propisanih zakonom u FBiH, ako za takvo organiziranje ili udruživanje radi činjenja pojedinog krivičnog djela nije propisana posebna kazna, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina – glasi stav 1 ovog člana.
Također je prekršen i Zakon o obligacionim odnosima, koji obavezuje učesnike u zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa na pridržavanje načela savjesnosti i poštenja.
Razvodom do ministarske fotelje
Međutim, tu nije kraj. Nekoliko godina kasnije, Radončić je osnovao SBB. Sredinom prošlog mandata otvorila se mogućnost da SBB uđe u vlast te da Fahrudin Radončić preuzme dužnost ministra sigurnosti BiH. Nakon što se izborio za naklonost SDP-a i SNSD-a, te nakon što je iz vlasti zbog protivljenja umanjenju državnog budžeta izbačena SDA, jedina prepreka na Radončićevom putu ka ministarskoj fotelji bio je Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH. Kako bi zaobišao tu prepreku, razveo se od supruge Azre Radončić, koja je raspodjelom imovine postala vlasnica kompanije Avaz, čime je riješen dio problema. Preostalo je još riješiti se Avaz roto pressa.
Preduzeće Avaz roto press, koje je prethodno dobio na poklon od Avaza, prodao je istoj toj kompaniji, dakle Avazu, nazad za čak 200 miliona KM, što potvrđuje Ugovor o prijenosu udjela u društvu Avaz roto press OPU-IP-66/12 od 6. jula 2012. godine.
Zanimljivo je da je vrijednost preduzeća Avaz roto press prije prodaje Avazu za 200 miliona KM, prema zvaničnim podacima koji su u posjedu našeg portala, iznosila 37.417.112 KM.
Dakle, kompanija Avaz je najprije poklonila Radončiću preduzeće vrijedno 12,4 miliona KM, a zatim je isto to preduzeće, kojem je vrijednost porasla na 37,4 miliona KM, od Radončića kupila za 200 miliona KM. Iznos štete koja je time nanesena kompaniji Avaz nije teško izračunati.
Postoji sasvim osnovana sumnja da je ugovor o prodaji Avaz roto pressa kompaniji Avaz sačinjen na ovako veliki iznos kako bi se onemogućila njegova realizacija, a kako bi Radončić zapravo zadržao efektivnu kontrolu nad tim preduzećem, odnosno kako bi se “izborio za naklonost Dnevnog avaza”. Kompanija Avaz, naime, nije isplatila iznos od 200 miliona KM zaključno sa 31. decembrom 2015. godine, kako je definirano Ugovorom, već je 9. marta 2015. godine sačinjen aneks Ugovora, kojim je krajnji rok za plaćanje pomjeren na 31. decembar 2025. godine.
U međuvremenu je, u prvoj polovini 2013. godine, zbog navedenih radnji provedena istraga i podnesena krivična prijava prijava protiv Fahrudina Radončića, njegove bivše supruge Azre Radončić te još pet osoba. Finansijske malverzacije i izbjegavanje poštivanja zakona Fahrudina Radončića, u koje je uključio i članove svoje najbliže porodice, bile su predmet istrage SIPA-e i to po nalogu Tužilaštva BiH iz 2016. godine.
Međutim, čini se da se Radončić, pored Dnevnog avaza, izborio za naklonost još nekih institucija i osoba u BiH pa navedene istrage još uvijek nisu dobile epilog.
Utjecaj na pravosuđe
Da je krug osoba za čiju se naklonost Radončić izborio širi od redakcije medija kojem pruža “konsultantske usluge”, potvrđuje još nekoliko zanimljivosti vezanih za njegove užurbane aktivnosti na pripremanju terena za preuzimanje ministarske pozicije.
Zahtjev za sporazumni razvod braka između Fahrudina i Azre Radončić podnesen je 4. maja 2012. godine, a uspjeli su se razvesti u rekordnom roku, već 18 dana kasnije, 22. maja 2012. godine. Tužba za podjelu bračne stečevine podnesena je 25. maja 2012. godine, a presuda je donesena već 19. juna 2012. godine. Iskustva ostalih građana BiH u takvim situacijama pokazuju da ne uživaju baš svi jednaku naklonost pravosudnih institucija.
Radončićeve tendencije ka kontroli pravosuđa, upravo zarad zaštite od sudskih progona, dijagnosticirao je svojevremeno bivši ambasador SAD-a u BiH Charles English. On je obnašao dužnost ambasadora u periodu od jula 2007. do septembra 2010. godine, upravo u periodu u kojem je Radončić ozvaničio početak svoje političke karijere. U svojoj depeši centrali u Washingtonu od 2. februara 2010. godine, koju je objavio Wikileaks, English o Radončiću piše slijedeće:
– Radončićeva reputacija zbog upitnih poslovnih avantura sa partnerima iz šireg političkog spektra, kombinirane sasnažnom željom da utječe na pravosuđe kako bi izbjegao procesuiranje zbog korupcije, nagovještavaju da će tražiti političke saveznike za projekte od lične koristi, a ne partnere na ideološkoj i etničkoj osnovi – navodi se u depeši.
English je zatim analizirao kako je i zašto došlo do formiranja SBB-a u septembru 2009.godine.
– Gotovo je sigurno da Radončić traži politički status kako bi se osigurao od istraga svojih nelegalnih poslova time što će imati utjecaj na vladu i pravosuđe. Sad je za njega pravo vrijeme da uđe u politiku s obzirom da drugi mediji pišu kako Radončićev posao opada, jer glavni rival Avaza, Oslobođenje, rapidno sustiže Avaz u prodaji. Pragmatični Radončić ulazi u politiku kako bi našao pouzdane partnere gdje god ih može naći, bez obzira na ideologiju i etnički bekgraund. Ovaj pristup odvest će ga u savezništvo sa premijerom RS-a Miloradom Dodikom, koji je također vrlo aktivan u biznisu, a i sam je pod istragom za korupciju. Stoga je Dodiku Radončić idealan politički sagovornik. Radončić je Amerikancima rekao da se u januaru 2010. susreo sa Dodikom, kao i sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem, koji je također optužen za korupciju i koji kuje zajedničke planove sa Dodikom – zaključuje English.
Podsjetit ćemo da je u proteklom mandatu Radončić bio na udaru javnosti zbog zapošljavanja najbližih srodnika najviših pravosudnih zvaničnika na direktorske pozicije u javnim institucijama, čime je, tvrdi se, pridobio svojevrsni pravni imunitet, što ide u prilog tvrdnjama bivšeg američkog ambasadora u BiH. U međuvremenu Radončićeva uloga u korupciji i nelegalnim poslovima, o kojoj je pisao ambasador English, zaista nikada nije dobila sudski epilog.
