Mnogi se pitaju zašto lider SBB-a Fahrudin Radončić i njegova medijska imperija teroriziraju sve odreda bošnjačke političare dok u isto vrijeme njeguju podanički odnos prema vodećim političarima iz reda Srba (Milorad Dodik) i Hrvata (Dragan Čović).
Čime je primjerice Dodik „zadužio“ Radončića i za sva vremena mu zalijepio flaster preko usta? Radončićev snishodljiv odnos prema Dodiku kod nekih je probudio sumnju da se u pozadini krije ozbiljan obavještajno-politički projekat osmišljen u Beogradu sa ciljem kontinuiranog destabiliziranja i marginaliziranja Bošnjaka, što je u konačnici rezultiralo nedokazanim optužbama o sprezi medijskog tajkuna sa zloglasnim KOS-om.
Kako je Čović pridobio naklonost Radončića i osigurao njegovu skoro neskrivenu političko-medijsku podršku za svoje opskurne političke ciljeve suprotstavljene političkim ciljevima Bošnjaka?
Ko je sklon teorijama zavjere ima na pregršt materijala za razne konstrukcije, no mi ćemo se pozabaviti materijalnim, neoborivim činjenicama koje upućuju na neprincipijelni savez Radočića sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.
Riječ je o prozaičnim, materijalnim interesima koji se mjere desetinama miliona KM.
Svoju spregu s Čovićem Radončić je učvrstio još prije desetak godina kada je na ekspresan i krajnje mutan način dobio povoljan kredit Razvojne banke Federacije BiH (više od 22 miliona KM!) za izgradnju poslovnog tornja u Sarajevu.
Riječ je o „političkom kreditu“ koji Radončić nikada ne bi dobio bez izravne podrške tadašnjeg Nadzornog odbora Razvojne banke, na čijem je čelu bila Ankica Kolobarić, inače supruga Branka Kolobarića, vjenčanog kuma Dragana Čovića!
I veza Radončića s Dodikom učvršćena je novcem.
Srbijanski tajkun Miroslav Mišković je 2007. godine preko svoje kompanije „Delta M“, a kasnije “Delta Real Estatea” ušao u posao sa Fahrudinom Radončićem, „bivšim“ vlasnikom „Avaz Roto-pressa“.
Mišković i Radončić potpisali su ugovor o osnivanju zajedničkog preduzeća “Prezident nekretnine” u junu 2007. godine, a ugovor je mijenjan u još dva navrata nakon toga. Prema registraciji u Sarajevu, u februaru 2008. godine, “Delta Real Estate” je posjedovala pedeset procenata preduzeća, Radončićev “Avaz Roto-press” 25 posto, a još 25 posto posjedovala je offshore kompanija registrovana na Belizeu “Vanity International Corporation“.
Prvi zajednički poslovni poduhvat Miškovića i Radončića, odnosno njihove kompanije „President nekretnine“ bila je kupovina atraktivne lokacije stare željezničke stanice u Tuzli radi gradnje stambeno-poslovnog centra.
Međutim, kako ni Mišković, a ni Radončić nisu imali gotovog novca za ulazak i realizaciju projekta vrijednog tridesetak miliona maraka, za pomoć su se obratili Komercijalnoj banci a.d. Beograd, u većinskom vlasništvu Vlade Srbije.
Odobren im je kredit od desetak miliona KM, a kao garant iza Miškovića i Radončića, po izravnom nalogu Milorada Dodika, stao je tadašnji Telecom Srpske, koji je u to vrijeme još bio u vlasništvu Vlade RS-a. To je vjerovatno jedinstven primjer u poslijeratnoj praksi BiH koja obiluje apsurdima – da neka državna firma izdaje bankarske garancije privatnim preduzećima.
Naravno, besplatni ručak ne postoji i Radončić i danas plaća cijenu svojih neumjerenih poslovno-političkih ambicija.
Uspio je tajkun iz Gusinja pridobiti naklonost Čovića i Dodika, ali nikad većine Bošnjaka.
(Slobodna Bosna)
