Piše: Muhamed Nasirudin el-Uvejd / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Po islamskom učenju stid se ubraja u najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika približavaju Allahu. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili u društvu tek nakon što je u ljudskim srcima nestalo stida.
Ako se ne stidiš, radi šta god hoćeš
Stid je moral koji čovjeka podstiče na ostavljanje grijeha, ne dâ mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa prava. Postoje dvije vrste stida: prirodni i stečeni stid. Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stidnih mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stidna mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid, natjerao da se pokrivaju džennetskim lišćem. O tom događaju, Kur’an veli: I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova, pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati. (Ta-ha, 121.) Stečeni stid je posljedica imana i iskrenog vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju grijeha. Taj stid se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše nedostatne zahvalnosti na tim blagodatima, pa se zbog toga vjernici stide Allaha, Koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekida Svoju milost ni onda kada oni griješe prema Njemu.
Prenosi se da je pobožnjak Esved ibn Jezid na samrti gorko plakao a nakon što su ga prijatelji upitali zašto plače, odgovorio je: “Oh, kako da ne plačem i ne tugujem. Kada bi mi Allah oprostio sve grijehe na Sudnjem danu, ja bih Ga se opet stidio zbog djela mojih ruku.”
Ebu Mes‘ud el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono što je ostalo zapamćeno od govora ranijih Allahovih poslanika jesu riječi: ‘Ako se ne budeš stidio, onda radi šta god hoćeš.’” (Buharija) Ibnu-l-Kajjim kaže: “Ovaj hadis ima dva značenja: prvo, da će onaj ko ne bude imao stida svakako raditi šta god hoće i šta mu duša poželi, i drugo, to je zapravo upozorenje vjerniku i vjernici da kada želi uraditi neko djelo, neka prvo vide da li bi se stidili javno uraditi to djelo. Ako bi se stidili javno uraditi ono što su naumili, onda će svakako odustati od toga, a ako se kao vjernici ne bi zastidili kada bi ih neko vidio dok čine to djelo, onda ga mogu uraditi.”
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes‘uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stidite se Allaha istinskim stidom!” Rekli smo: “Allahov Poslaniče, mi se, hvala Allahu, stidimo.” Odgovorio je: “Ne mislim na to, istinski stid od Allaha je da čuvaš svoju glavu i ono što je u njoj (oči, uši i jezik od onoga što je zabranjeno), da paziš na svoj stomak i ono što je u njegovoj blizini (srce, stidno mjesto, ruke i noge) te da ti je uvijek smrt i ono što slijedi nakon nje na umu, jer onaj ko žudi za ahiretom on ostavlja dunjalučke ukrase. Ko tako radi on se istinski stidi Allaha.” (Tirmizi)
Svaka vjera ima svoj moral a moral islama je stid
Kada stid ne bi imao druge vrijednosti osim činjenice da je to jedno od Allahovih svojstava, bio bi dovoljan razlog da se vjernici trude da kod sebe izgrade tu osobinu. Allah, dž.š., pokriva mahane i stidi se ljudi, a oholo ljudsko stvorenje se ne stidi Allaha, osim onih kojima se Allah smilovao. Njegova milost se neprestano spušta na nas, a naši grijesi se neprestano dižu Njemu, On nama ukazuje Svoju ljubav dajući nam neizmjerne blagodati, iako je neovisan o svim svjetovima, a mi našim grijesima izazivamo Njegovu srdžbu, iako smo ovisni o Allahu i njegovoj milosti u svakom trenutku.
No i pored toga, kada Mu uputimo smjerno naše dove, On nam oprašta grijehe i raduje se našem pokajanju. Zato, neka nam je uvijek na umu veličanstveni hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je vaš Gospodar stidan i plemenit. On se stidi da vrati prazne ruke onome ko Ga iskreno zamoli i ko Mu se dovom obrati.” (Ebu Davud i Tirmizi) Rekao je Ibnu-l-Kajjim: “Ko se okiti svojstvom koje posjeduje i Allah, dž.š., to svojstvo će ga odvesti i približiti Allahu i Njegovoj milosti.” Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Ibn Madže)
Abdullah ibn Omer je imao običaj kazati: “Čovjek neće upotpuniti svoje vjerovanje sve dok ne bude potpuno svjestan da ga Allah gleda, pa neka ne čini tajno ono što bi ga na Sudnjem danu moglo osramotiti pred svim ljudima.” Čovječe, pazi da ne budeš od onih koji kad se nađu nasamo, krše Allahove zabrane, koji su u javnosti Allahove evlije, a u tajnosti Njegovi neprijatelji. Ne budi od onih koji se više stide ljudi nego Allaha, i ne gledaj u beznačajnost svojih grijeha, već gledaj u veličinu i svemoć Onoga Koji te gleda dok činiš grijeh. I nikada ne zaboravi trenutak koji će se sigurno doći, a koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio u svom hadisu, kada je rekao: “Svaki čovjek će pojedinačno razgovarati s Allahom na Sudnjem danu i između njih neće biti nikakvih posrednika.”
Znameniti islamski učenjak Ibn Dekik el-‘Id je rekao: “Tako mi Allaha, četrdeset godina je prošlo otkako nisam uradio nijedno djelo niti izgovorio i jednu riječ, a da za njih nisam pripremio odgovor pred Allahom na Sudnjem danu.” To je stepen onih koji se stide Allaha i koji su svjesni da ih Allah uvijek vidi. Njihov primjer je kao primjer žene koju je jedan pokvarenjak pokušao navesti na blud pa mu je rekla: “Izađi i provjeri vidi li nas iko!” On je izašao i nakon što se vratio, kazao je: “Ne vidi nas niko osim zvijezda.” Tada mu je ona rekla: “A gdje je Stvoritelj zvijezda?” Ili, kao primjer žene vjernice koja je s jednom karavanom putovala na hadž pa joj je iznenada, u toku noći, u šator upao nepoznat muškarac i rekao: “Ja nisam pošao na ovo putovanje zbog hadža, već samo da iskoristim priliku da se osamim s tobom i da počinimo blud.” Ona mu je rekla: “Provjeri da li su svi ljudi zaspali!” On je to učinio i kada se vratio, radosno je uzviknuo: “Svi spavaju!” Na to mu je ona rekla: “A sada provjeri da li i Allah spava” pa je zaplakala i zamalo se onesvijestila od silnog plača, a pokvarenjak je pobjegao iz njenog šatora.
Musliman i muslimanka imaju poseban edeb prema Allahu i prije svega osjećaju stid od Njega. Oni javno i svjesno ne čine ni velike ni male grijehe, jer znaju da ih Allah čuje i vidi. O onima koji čine grijehe ne stideći se Allaha i ne strahujući od Njegove kazne, Allah kaže: Oni se kriju od ljudi, a ne kriju se od Allaha. (En-Nisa’, 108.) Stid od Allaha znači da se trudiš da te Allah ne vidi na zabranjenim mjestima i u zabranjenim djelima i da ne izostaneš tamo gdje je naredio da budeš.
Prenosi se da je poznati ashab Selman el-Farisi rekao: “Kada Allah želi čovjeku propast, oduzme mu stid, a kada kod njega nestane stida, postane omraženi grješnik, a kada postane omraženi grješnik, Allah mu oduzme emanet, a kada mu oduzme emanet, postane prevarant, a kada postane prevarant, Allah mu oduzme samilost iz srca, a kada mu oduzme samilost, on postane osoran i grub, a kada postane osoran i grub, Allah mu oduzme krunu imana i on postane poput šejtana prokletnika.”
Islamski učenjaci su kazali da je vrhunac stida da se ne stidiš kazati i braniti istinu u svakoj situaciji. Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka nikoga od vas ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu, ako je zna.” (Tirmizi i Ibn Madže) To znači davanje prednosti stidu od Allaha nad stidom i strahom od ljudi. Stid ne sprečava čovjeka da naređuje dobro i zabranjuje zlo, a onaj ko zanemari tu Allahovu naredbu, može to učiniti samo zbog straha i kukavičluka, a ne zbog stida.
Primjeri stida
Da bismo što bolje razumjeli važnost stida kao osobine islamskog ahlaka, navest ćemo nekoliko primjera koji bi vjernicima trebali biti dodatna motivacija u nastojanju da kod sebe izgrade ovo plemenito svojstvo. Govoreći o stidu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Seid el-Hudri je rekao: “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio stidniji od djevice prve bračne noći i kada bi vidio nešto što prezire, mi bismo to primijetili po izrazu na njegovom licu.” (Buharija i Muslim) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svoj stid, uostalom kao i kompletan ahlak, doveo do savršenstva.
Kćerka Allahovog Poslanika i njegova ljubimica Fatima, r.a., bila je toliko stidna da je nekoliko puta dolazila kod svog oca, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, želeći ga pitati da joj dâ slugu, pa kada bi je on upitao zašto je došla, ona bi kazala: “Oče, došla sam samo da te poselamim.” A kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dolazio u njenu kuću i zatekao nju i Aliju zajedno, ona bi pokrivala svoju glavu odjećom stideći se oca. Primjer stida kod žena bila je i majka svih vjernika, Aiša, r.a., koja je jedanput ispričala sljedeće: “Često sam odlazila u prostoriju u kojoj je ukopan moj muž, tj. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i moj otac Ebu Bekr pa sam u tim prilikama skidala svoj ogrtač, a kada je pored njih ukopan i Omer, r.a., nikada više prilikom posjete njihovim mezarima nisam skidala ogrtač, stideći se i mrtvog Omera.”
