Kosovo: Dokazi o prijenosu tijela Albanaca sa Kosova u Srbiju

623

Istraživanje priče o prijenosu posmrtnih ostataka ubijenih u ratu na Kosovu, u pravcu Bora (Srbija) ne oslanja se isključivo na priču svjedoka Ivana Pajića. Postoje i drugi svjedoci koji nisu spremni da javno govore, a još uvijek postoji kamion za koji se sumnja da je prevozio leševe kako bi se sakrili tragovi zločina. Srpsko Specijalno tužilaštvo za ratne zločine sakrilo je ove dokaze. Kamion hladnjača firme Polet nalazi se u jednom mjestu blizu Bora. Ekipa lista Tribuna tokom boravka u Srbiji, vidjela je izbliza i fotografisala kamion hladnjaču koji je, prema riječima, nekih svjedoka prenosio tijela ubijenih Albanaca u topionicu u Boru. Kamion, koji je u funkcionalnom stanju, ali se ne koristi i drži se podalje od javnosti još od rata nije promijenjen, osim što je unutra obojen plavom bojom.

“Ja garantujem da je ovaj kamion prevozio leševe”, rekao je za list jedan svjedok koji je želeo da ostane anoniman.

“Kupili smo ga nakon rata od jednog šofera iz Bora koji je priznao da je radio ovaj posao tokom rata. Šofer ne želi da govori o ovom pitanju, jer je njegov sin bio vojnik i poginuo na Kosovu”, rekao je za list svjedok. List je u jučerašnjem broju objavio šokantan iskaz Ivana Pajića, državljanina Srbije iz Bora, koji je pristao javno govoriti o onome što je vidio s ocem Dragom Pajićem. On je, između ostalog, rekao da je vidio istovar leševa albanskih civila iz jednog kamiona hladnjače u topionici u Boru. Istraživanje lista objelodanjuje napore koji su se dogodili za vrijeme NATO bombardovanja da nestanu tijela ubijenih na Kosovu, u pokušaju da sakriju zločin. Oko hiljadu i petsto osoba i dalje se vode kao nestali još od rata, bez obzira na identifikaciju i pronalazak nekoliko masovnih grobnica u Srbiji. Sumnje da su mnoga tijela albanskih civila, koja su po nalogu države Srbije iskopana i premještena sa Kosova, kako bi se prikrili tragovi zločina operacije “Potkovica”, postojale su još od poslije rata. Do istrage je došlo, ali nisu mogli pronaći svjedoke u Srbiji. List je pokušao dobiti službeni odgovor od srpskog Tužilaštva za ratne zločine o ignorisanju svjedočenja Ivana Pajića i njegovog oca Drage Pajića, ali ovo tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja lista. Svjedok Ivan Pajić nije kontaktiran od srpskih vlasti ni u utorak, dan kada je list objavio njegov iskaz. Ivan i njegov otac Drago kontaktirali su srpsko tužilaštvo 2010. godine kako bi bili na raspolaganju da se pojasni istina, ali od tada su im se samo povećale prijetnje. Pajić zahtijeva od međunarodnih organa pravde da hitno kontaktiraju sa njegovim ocem koji se nalazi u zatvoru od prije neki dan, pošto, prema njegovim riječima, zatvaranje ima za cilj uništavanje dokaza. “Ja sam prije sastanka sa vama bio u posjeti ocu u zatvoru i razgovarao sa njim. On mi je rekao da ponudim sve što znamo i spreman je da govori sa bilo kim o ovim pitanjima. Njemu je montiran zatvor samo da ne bi objelodanio ove zločine. Iako je on u zatvoru, pritisak se nad mojom porodicom nastavlja. Jasno su mi stavili do znanja da moj otac rizikuje da bude ubijen ukoliko ne prestanemo. Prije tri dana bio sam prisiljen da platim pedeset pet hiljada eura samo da ne ubiju mog oca u zatvoru”, dodao je u svojoj priči Ivan Pajić. “Ja se trudim da o ovome govorim još od 2010. godine. Imam prijatelja sa Kosova koji radi kao šofer u jednoj kompaniji i preko njega sam pokušavao nekoliko puta da kontaktiram sa vlastima. Ali ostalo je samo na razgovoru i do danas nisam ništa uradio po tom pitanju i zbog toga sam odlučio da progovorim. Imam puno prijatelja na…

Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 342 / 343) ovdje