Umjetnik je napravio statuu i nazvao je “državni službenik.” Zatim je izašao na tržnicu i pozivao ljude da kupe statuu.
Govorio je: “Službenik za jedan dinar, službenik za jedan dinar! Kupite ljudi, službenik za samo jedan dinar!”
Ubrzo mu je prišao policijski službenik (obavještajac) i upitao: “Jesi li ti napravio tu statuu?”
Umjetnik: “Jesam.”
Policajac: “Koliko košta jedan komad?”
Umjetnik: “Samo jedan dinar, gospodine.”
Policajac: “Nevjerovatno jeftino! A od čega si je napravio?”
Umjetnik: “Od vode, zemlje i smeća, gospodine.”
Policajac je tada poludio od bijesa, uhapsio je umjetnika i odveo ga u zatvor gdje su ga tukli do besvijesti. Na kraju su ga pustili, ali pod uslovom da više nikada ne pravi i ne prodaje statue sa tim imenom.
Umjetnik se nakon nekog vremena vratio na tržnicu sa novom statuom.
Međutim, sad je statua imala novo ime.
Govorio je: “Ljudi, građanin za jedan dinar! Požurite kupite, građanin za samo jedan dinar!”
Ponovo mu je prišao policijski službenik i upitao: “Kolika je cijena tog tvoga “građanina”?
Umjetnik: “Jedan dinar, gospodine.”
Policajac: “Izvrsno! A od čega si ga napravio?”
Umjetnik: “Od vode i zemlje.”
Policajac: “A zašto nisi pomiješao smeće?”
Umjetnik: “Gospodine, ako stavim smeće u smjesu postat će službenik.”
