Kur'an je veličanstveni historijski izvor

176

Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Časni Kur'an je Allahova knjiga kojoj laž ne može prići, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale Dostojnoga.” (Fussilet, 42.) Postepeno je objavljivan Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u razdoblju od dvadeset tri godine. Kur'anski ajeti i sure zapisivani su u momentu kada su objavljeni, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi mu bio objavljen ajet ili više njih, govorio ashabima (pisarima Objave): ”Stavite ovaj ajet na to i to mjesto, u tu i tu suru.” U vjerodostojnim predajama je došlo da je melek Džibril dolazio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa ajetom ili više ajeta i govorio mu: ”Muhammede, Allah ti naređuje da ovaj ajet/ove ajete, staviš na početak te i te sure.” Zato postoji konsenzus islamskih učenjaka da je sakupljanje Kur'ana i redoslijed sura u Kur'anu koji danas imamo, određen na osnovu objave i direktne Allahove intervencije.

Uzvišeni Allah je olakšao muslimanima učenje Kur'ana napamet, kao što je došlo u ajetu: ”A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku (za učenje napamet), pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” (El-Kamer, 32.)

Allah je odredio Kur'anu trajanje  i zaštitio ga je od iskrivljavanja i izmjena, kao što ga je zaštitio od nestanka i zaborava odredivši da Kur'an bude sačuvan na dva načina: zapisivanjem i sabiranjem u jednu zbirku (mushaf) i učenjem napamet, potvrđujući time istinitost Allahovih riječi: ”Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9.) Zatim: ”Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.” (El-Kijame, 17.-19.)

Kur'an je kao historijski izvor nesumnjivo najistinitiji i najvjerodostojniji izvor uopće, i ne može se ni na koji način dovesti u sumnju autentičnost njegovog teksta, jer je to neosporni historijski dokument. Kur'anska kazivanja su historijske vijesti i događaji, u njima nema nikakvih primjesa fantazija i legendi, niti išta drugo osim stvarnih događaja, kako kaže Svemogući Allah: Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje.” (El-Isra’, 105.)

Dr. Muhamed Abdullah Draz smatra da je Časni Kur'an nazvan Kur'anom i Knjigom, tako da prvo ime ili naziv znači da će on biti učen i recitovan jezicima, a drugo ime (Kitab – Knjiga) znači da je kur'anski tekst zapisan perom.

Imenovanje i nazivanje Kur'ana sa ova dva imena ukazuje na to da će Allah sačuvati Kur'an na dva načina, odnosno na dva mjesta: u prsima (memoriji) hafiza i u listovima. Ovom dvostrukom pažnjom i čuvanjem, Kur'an je ostao sačuvan, zaštićen i osiguran od bilo kakvih izmjena i nestajanja, a na osnovu Allahovog obećanja u citiranom ajetu: ”Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9.)

U Kur'anu se nisu desila i neće se desiti izmjene, preinake i iskrivljavanja kakva su zadesila prijašnje objave (knjige), jer Allah se nije obavezao da će sačuvati te knjige, već je njihovo čuvanje povjerio ljudima, kao što je došlo u ajetu: Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli.” (El-Ma'ida, 44.)

Tajna ovog razlikovanja je u tome što su sve druge nebeske knjige objavljene za određeno vrijeme, a Kur'an je objavljen da potvrdi knjige koje su objavljene prije njega i da nad njima bdi. U njemu su sadržana temeljna vjerska načela iz prijašnjih objava, ali i ono što nije objavljeno u ranijim nebeskim knjigama, tako da je Allah odredio da Kur'an bude dokaz ljudima do Sudnjega dana, a kada Allah nešto odredi onda olakša njegove uzroke, jer je On Mudri i Sveznajući Stvoritelj.

Kur'an nije objavljen u svojstvu historijske knjige koja govori o prijašnjim narodima i događajima, kao što historičari govore o tome, već je to Knjiga upute koja vodi jedinom ispravnom putu.

Svemogući Allah objavio je Kur'an da bude ustav muslimanima i staza koju će slijediti u svome životu, pozivajući ih u monoteizam (tevhid) i oplemenjivanje duša, te na uspostavljanje načela morala i pravde u upravljanju i deriviranju određenih propisa.

Ako je u njemu spomenut i izložen neki historijski događaj, onda je to radi pouke, te spoznaje i razumijevanja Allahovog zakona (sunnetullah) u pogledu osnivanja i usponu država i uzrocima njihovog propadanja, civilizacijskog napretka i nestanku civilizacija, te svojstvima vođa koji su sposobni za reforme i pozitivne promjene u društvu i njihovom pristupu i metodama u borbi protiv sila mraka, zla, zablude, nepravde i zloće.

Kur'anska kazivanja bave se individualnim, porodičnim i općeljudskim poukama i lekcijama, kao i liječenjem mentalnih bolesti i ukazivanjem na čovjekovu vezu sa Allahom i neophodnost obožavanja samo Allaha, dželle šanuhu, kroz potpunu pokornost, ibadet i skrušene dove, te raznim iskustvima ljudi, uključujući priču o Jusufu, alejhi selam, i Ismailu, alejhi selam. Jusufova priča je priča o čovjeku koji je, od rane mladosti, doživio i na vlastitoj koži iskusio slabosti ljudskih naravi i karaktera, od zavidnosti rođene braće, zatim navođenja na grijeh od strane vladareve žene, pa do zatvorske tamnice i pozicije upravitelja u vremenima krize i gladi.

Ismailova priča također je od djetinjstva isprepletena sličnim ljudskim iskustvima. Ismail je iskusio usamljenost i odsječenost od porodice, a zatim je iskušan onim što je za ljudsko iskustvo opasnije od svega toga, trebao je da bude žrtvovan u ime Allaha, pa ga je Allah iskupio velikim ovnom kao kurbanom. Zatim je ovom dječaku suđeno da se naseli u pustinji, u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod Ka'be, da bi od njega i njegovog potomstva nastao narod sa mnogobrojnim plemenima, koji će kasnije bitno utjecati na tokove ljudske historijske.

Važne informacije iz vremena prije islama

Dakle, Allahova knjiga, Kur'an, pruža nam važne informacije kroz kur'anska kazivanja o stoljećima prije islama, o zemljama i državama čije postojanje potvrđuju i savremena naučna otkrića. Tako nam Kur'an – kroz kazivanje o Musau, alejhi selam – nudi mnoštvo podataka i informacija o apsolutnoj teokratskoj monarhiji u faraonskom Egiptu i političkim, ekonomskim i socijalnim prilikama u toj monarhiji.

Isto je i sa kazivanjem o Ibrahimu, alejhi selam, koje nam nudi mnogo informacija i podataka o starom Iraku. Možda je važno naglasiti da su najistaknutija kazivanja o poslanicima u Kur'anu, upravo kazivanja o Ibrahimu, alejhi selam, i Musau, alejhi selam.

Ta dva kur'anska kazivanja, odnosno dvije kur'anske priče, vrlo su opširne i spominju se u dijelovima, možda zato što nam pripovijedaju i prenose vijest o dva naroda i dvije ljudske civilizacije, prvi je narod i civilizacija dviju rijeka (Eufrata i Tigrisa), a drugi, narod i civilizacija u dolini Nila.

Što se tiče Benu Izraelćana, nema sumnje da ne postoji nebeska knjiga – čak ni sâm Tevrat (Tora) – koja je podrobnije izložila priču o Benu Izraelćanima i detaljno opisala Židove i njihova stanja i moral, te objasnila njihovu poziciju i odnos prema Allahovim poslanicima, kao što je to učinio Kur'an u kojem, između ostaloga, dolazi: ”Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze.” (En-Neml, 76.)

Što se pak tiče arapskih zemalja, u plemenitoj Allahovoj knjizi, Kur'anu, nalazi se sura koja nosi ime kraljevstva na jugu Arapskog poluotoka prije islama, a to je sura Saba. Osim toga, za razliku od drugih nebeskih knjiga, Kur'an jedini spominje drevne arapske narode koji su uništeni, kao što su narodi Ad i Semud, zatim kazivanje o drugovima iz pećine, narod Irem, Ashabul-uhdud, pa sve do priče o vlasnicima slonova i hidžre Ibrahima, alejhi selam, i njegovog sina Ismaila, alejhi selam, u čistu zemlju Hidžaza i Ismailovog nastanjivanja tamo.

Istinu je rekao Uzvišeni Allah, kada je objavio: ”To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.” (Hud, 49.);

”To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio među njima kada su se prepirali.” (Ali Imran, 44.);

”Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik. Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo živjeli; a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili.” (El-Kasas, 44.-46.);

”U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)

A opisujući Kur'an, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kur'an je Allahova knjiga, u njemu su vijesti o onome što je bilo prije vas i obavijesti o onome što će biti poslije vas. Kur'an je sudija među vama, on je govor koji rastavlja istinu od neistine, lakrdija on nikakva nije. Ko ga napusti iz oholosti i uobraženosti, Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu mimo njega, Allah će ga u zabludi ostaviti. Kur'an je čvrsto Allahovo uže, Njegovo jasno svjetlo, mudra opomena i Pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti ga jezici mogu izmijeniti. Za njim čežnja ne jenjava, učenjaci ga se ne mogu zasititi, bogobojaznima (njegovo učenje) ne može dosaditi, ne može se istrošiti (pohabati) mnoštvom ponavljanja i učenja, niti njegova čuda mogu prestati. On je Knjiga, koju kada su džini slušali nisu prestali govoriti: ”Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi put upućuje” (El-Džinn, 1.-2.) Ko po njemu govori istinu govori, ko po njemu radi biva nagrađen, ko po njemu sudi pravedno sudi, a ko njemu poziva biva upućen na Pravi put.” (Tirmizi)

Cilj  jedinstvenih kur'anskih kazivanja

Cilj kur'anskih kazivanja nije samo njihov historijski aspekt, već uzimanje pouke i koristi iz onoga što se dogodilo prijašnjim narodima koji nisu slijedili Allahovu uputu, a samim tim i prijetnja protivnicima islama iz plemena Kurejš, te učvršćivanje Poslanikovog srca pred nedaćama i uvredama nevjernika. Naime, Allahova milost je htjela da olakša nevolje i boli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kroz priče o prijašnjim poslanicima i vjerovjesnicima, spominjući mu kroz kakve nevolje i iskušenja su prošla njegova braća poslanici, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali, već su bili strpljivi. O tome je Uzvišeni Allah objavio: ”A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)

Također, u tim kazivanjima je objašnjenje i opis onoga što je snašlo zemaljske moćnike koje je obmanula njihova snaga, vlast i moć, i koji su zulum i nered na zemlji činili, pa ih je stigla zaslužena Allahova kazna.

I zbog toga, ne smije se nikada zaboraviti da su ova kazivanja i priče jasna i nepobitna istina, kao što kaže Uzvišeni Allah: ”To je, zaista, istinito kazivanje i nema boga osim Allaha! – a Allah je, doista, Silan i Mudar.” (Ali Imran, 62.) Zatim: ”To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!” (El-Bekara, 252.) Zatim: ”To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje će – ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati?” (El-Džasije, 6.)

Stoga, ako čitate kur'anska kazivanja, nećete u njima naći nikakvih pretjerivanja kakva možete naći u historijskim knjigama ili pak u Starom zavjetu (Tori) koji je u opticaju danas, a da ne spominjemo da su istinitost kur'anskih kazivanja potvrdila i savremena naučna istraživanja i otkrića, poput kazivanja o Adu i Semudu, narodima koji su – kako se ispostavilo – spomenuti u Ptolomejovoj geografiji, i da postoji mnogo historijskih tekstova koji govore o Semudu, te da grčki i rimski pisci spominju ime Ad uz ime Irem, onako kako se spominje i u Kur'anu.

Isto tako nije istina ono što su neki rekli da je kur'ansko ukazivanje na mnoge priče iz prijašnjih naroda, dokaz da su te priče bile u opticaju kao popularne narodne priče koje su se pričale među Arapima. A zapravo je istina da Arapi nisu ništa znali o tim pričama. Naprimjer, kur'ansko kazivanje o Nuhu, alejhi selam, završava se Allahovim riječima: ”To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.” (Hud, 49.)

Da su Arapi, naprimjer, znali ovu priču i da je to bila jedna od njihovih popularnih priča koju su prepričavali na svojim sijelima, zar bi Arapi – a među njima je bilo najljućih Poslanikovih neprijatelja – šutili na Allahove riječi: ”Ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali..”

Zar nije bilo logično da Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, neprijatelji – koji su uvijek bili budni i koji su čekali i najmanji ”propust”, kako bi preko toga usmjerili svoje napade na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izvrgavajući ga podsmijehu i ruglu -, da mu odgovore i kažu da oni znaju tu priču i da je to jedna od njihovih legendi koje prepričavaju i spominju na svojim sijelima i klubovima.

Međutim, povijest nam nije prenijela da je neko od Arapa, neprijatelja islama, negirao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, istinitost ovog ajeta, što dokazuje da je ono što je došlo u Kur'anu o prijašnjim narodima, bilo nešto o čemu Arapi nisu apsolutno ništa znali.