Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sura Jusuf objavljena je u Mekki, desete godine po Muhammedovom, s.a.v.s., poslanstvu, a ta godina se u historiji islama naziva ”godina tuge”, jer je u toj godini umrla Poslanikova, s.a.v.s., supruga, hazreti Hatidža, r.a., koja mu je od početka njegove poslaničke misije bila najveća i najbolja podrška, i njegov amidža Ebu Talib, koji nije primio islam, ali je u potpunosti stao u zaštitu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Ovo je jedina sura u Kur'anu u kojoj je ”ispričana” jedna cijela životna priča. Zbog toga Allah, dž.š., na početku sure obaviještava Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da će mu u njoj o najljepšim događajima ili najljepšim pričama kazivati.
To, uistinu, i jeste najljepša priča koja počinje snom a završava se interpretacijom i objašnjenjem tog sna.
Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči jeste činjenica da je Jusufova, a.s., košulja korištena od strane njegove braće kao dokaz njihove nevinosti, a zapravo je bila dokaz njihove izdaje. Nakon toga ju je sâm Jusuf, a.s., koristio kao dokaz svoje nevinosti u vezi događaja sa vladarevom ženom koja ga je pokušala navesti na grijeh, pa mu je košulja bila dokaz nevinosti i razlog da bude oslobođen potvore. I na kraju, Jusufova, a.s., košulja iskorištena je i kao radosna vijest, poslije koje je Allah vratio vid njegovom ocu, Jakubu, a.s., koji je bio oslijepio od tuge za sinom Jusufom.
Međutim, ova priča nije spomenuta u Kur'anu samo kao priča o jednom događaju iz daleke prošlosti, već ona ima svoj cilj i glavnu poruku koja se spominje u devedesetom ajetu, a koja glasi: ”Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.”
Dakle, glavna poruka ove priče je:
– Pouzdaj se u Allahovu odredbu,
– Budi strpljiv,
– Ne očajavaj.
Primijećujemo također da ova priča ima čudesne obrte iz kojih učimo da nekada lijepa stvar može imati loš završetak i obrnuto.
– Jusuf je bio voljen od strane svoga oca neopisivom ljubavlju, što je lijepa stvar, ali je rezultat te ljubavi bio takav da je Jusuf, a.s., zbog ljubomore njegove braće, bio bačen u bunar.
– Bacanje u bunar je užasna stvar, ali je krajnji rezultat Jusufovog bacanja u bunar bio da je on bio primljen i ugošćen u kući vladara.
– Prijem u vladarevoj kući je prekrasna stvar, ali je krajnji ishod tog prijema bio takav da je Jusuf, a.s., završio u zatvoru.
– Ulazak u zatvor je nešto ružno i odvratno, ali je krajnji rezultat bio taj da je Jusuf, a.s., postao ministar finansija u Egiptu.
Stoga, budi svjestan, vjerniče, da su kretanja (događaji) u svemiru iznad nivoa naše spoznaje i nemoj sebe opterećivati time, već prepusti Stvoritelju da, prema Svom apsolutnom znanju i mudrosti, upravlja tim kretanjima.
I ako vidiš događaj i pojavu čiju mudrost ne razumiješ, ne očajavaj i ne prigovaraj, već vjeruj u odredbu Svemogućeg i Sveznajućeg Stvoritelja i znaj da je konačni ishod u korist onih koji se Allaha boje i koji se u Njega pouzdaju.
Iznenađujuće je da ova sura ne sadrži obilježja Jusufa poslanika, već se ta obilježja nalaze u suri El-Gafir ili El-Mu'min, u kojoj vjernik iz faraonove porodice poziva narod da vjeruju u poslanstvo Musaa, a.s., i podsjeća ih na jasne dokaze koje im je, još davno, donio Allahov poslanik Jusuf, a.s.
U suri Jusuf se spominju obilježja i karakteristika Jusufa čovjeka, koji se od djetinjstva suočavao sa vrlo teškim iskušenjima, ali je na kraju uspio. Kao da nam se time želi poručiti da Jusuf nije došao sa čudima, već je bio obični čovjek, ali se bojao Allaha i uspio je u životu.
Ovo je pouka i poruka za svakog muslimana i muslimanku koje snađe iskušenje bolesti, straha, siromaštva i sl., i nada svakom muslimanu i muslimanki koji žele uspjeh u životu unatoč teškoj i gorkoj stvarnosti.
Sura Jusuf je također kur'anska sura u kojoj se najviše spominje očaj i gubljenje nade. O tome govore sljedeći ajeti: ”I kada izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju.” (Jusuf, 80.) Zatim: “O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87.) Zatim: ”I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla.” (Jusuf, 110.)
Kao da se hoće reći: ”O vjerniče, Allah je Svemoćni Gospodar, pa čemu onda očaj?!”
Jusuf, a.s., unatoč svim svojim teškim okolnostima i iskušenjima, nije očajavao niti je izgubio nadu. Zato je kur'anska priča o Jusufu, a.s., priča o uspjehu i na ovome i na budućem svijetu.
