Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.”
Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka u najljepšem obliku i odlikovao ga iznad svih drugih stvorenja, a jedna od blagodati kojom ga je odlikovao jeste moć govora, kao što se navodi u ajetu: ”Zar mu nismo dali oka dva i jezik i usne dvije.”
Ističući veličinu ove blagodati, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Milostivi, poučava Kur'anu, stvara čovjeka, uči ga govoru.”
U ovim ajetima govor se spominje odmah nakon stvaranja, čime se želi skrenuti pažnja na vrijednost govora kao blagodati, i za tu blagodat vezane su četiri radnje koje su zapravo četiri temelja ljudske civilizacije: govor, pisanje, slušanje i čitanje. To je dokaz neizmjerne Allahove milosti prema čovjeku i dokaz njegove odlikovanosti nad ostalim stvorenjima.
Čovjek je jedino stvorenje koje može artikulirano govoriti i koji svojim jezikom, svojom riječju, usmenom ili pismenom, može izraziti osjećanja, ideje, namjere, želje i ciljeve. I nije daleko od istine tvrdnja onih učenjaka koji kažu da zapravo cjelokupni život (postojanje) počiva na riječi.
Ta, zar se stvaranje ne dešava riječju, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Kada nešto hoće, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.”
Stvaranje kroz riječ je sveta stvar koja pripada samo Svevišnjem Gospodaru. On nas je naučio da je važnost riječi velika i da je niko ne može podcijeniti osim oholih nezahvalnika i neznalica.
Ubade ibn Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Prvo što je Allah stvorio bilo je pero kojem je Allah, rekao: ‘Piši!’ ‘Šta ću pisati, Gospodaru?’ – upita ono. On reče: ‘Piši sve ono što će se dešavati do Sudnjeg dana.”’
Govoreći o odlikovanosti čovjeka nad svim drugim stvorenjima, Allah, dželle šanuhu, objavio je: ”I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: ‘Kažite mi nazive njihove, ako istinu govorite!'”
Imena ili nazivi svih stvari su zapravo riječi koje imaju svoje etimološko i semantičko značenje.
Zatim, Adem, alejhi selam, primio je ”neke riječi”, od Allaha, kao što se navodi u ajetu: ”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.”
Ibrahim, alejhi selam, iskušan je sa ”nekoliko riječi”: ”A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi (riječi) u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: ‘Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri uzor!'”
Zatim: ”A Allah je, sigurno, s Musaom razgovarao.”, dok je: ”Mesih, Isa, sin Merjemin, samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova…”
Islam se temlji na riječi ”ikre” – ”uči”, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je jezgrovitim govorom.
Riječ je identitet njenog vlasnika
Veličinu blagodati govora (riječi) ne znaju osim oni koji su tu blagodat posjedovali, pa je izgubili, i oni kojima je ta blagodat od početka života uskraćena i koji se aluzijama i raznim tehnikama, umjesto artikuliranim govorom, moraju sporazumijevati sa ljudima.
Znamo također koliko se roditelji obraduju kada im dijete progovori i izgovori prvu riječ u svom životu, a koliko su tužni i zabrinuti ako njihovo dijete ima poteškoća u govoru.
Riječ je moćno oružje i svi znaju snagu njenog utjecaja. Stoga je riječ oduvijek bila prvi neprijatelj tiranima. Svaka ohola i uobražena osoba mrzi riječ s kojom se suočava kao sa ogledalom koje razotkriva njegovu nepravdu i tiraniju, razotkriva njegove laži, skida njegovu masku i bilježi njegove grijehe i pogreške u registar historije mastilom krvi potlačenih i njihovih ukradenih duša.
Riječ je identitet njenog vlasnika. Ona u sebi nosi njegovu poruku i prenosi od njega ono što je želio da napiše ili izgovori.
Dužnost je onoga ko izgovara ili piše riječ da bude ljubazan i blag prema ljudima. Jer, možda će riječ uzdići neku ljudsku dušu u nebeske visine, a možda će neka riječ, na koju čovjek ne obrati pažnju, slomiti ”kičmu” drugoj ljudskoj duši. A nije na nama da ubijamo duše koje je njihov Gospodar stvorio da žive.
Jer, riječ njenog vlasnika može uvesti u Džennet i džennetske odaje, kao što se navodi u hadisu u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”U Džennetu postoje odaje čija se unutrašnjost vidi izvana, a vanjština iznutra.” Tada je ustao Ebu Malik el-Eš'ari, i upitao: ”Allahov Poslaniče, a za koga su one pripremljene?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Za onoga ko govori samo dobro i lijepo, ko udjeljuje hranu siromasima i ko klanja noću dok drugi ljudi spavaju.”
Ali ga isto tako može strovaliti u džehennemsku provaliju, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista čovjek izgovori riječ kojom je Allah zadovoljan, ne pridajući joj značaj, pa ga Allah zbog nje uzdigne na visoke stepene u Džennetu. I, zaista, čovjek izgovori riječ koja izaziva Allahovu srdžbu, ne pridajući joj značaj, pa zbog nje bude strmoglavljen u Džehennem.”
Riječ je izvela Iblisa iz Dženneta, jer je odbio Allahovu naredbu da učini sedždu Ademu, alejhi selam, kao što se navodi u ajetima: “Nije moje” – reče – “da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.” “Onda izlazi iz Dženneta”, – reče On -, “nek’ si proklet i neka se prokletstvo zadrži na Tebi do Dana sudnjeg!”
Neke munafike je uništila riječ koju su izgovorili ismijavajući se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabima, pa ih je stigla Allahova srdžba i kazna, kao što se navodi u ajetima iz sure Et-Tevba: ”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.”
Stoga vjernik mora biti izuzetno pažljiv prema svakoj riječi koju izgovori i napiše, i mora biti svjestan da će se za riječ polagati račun na Sudnjem danu i da će ona biti svjedok za ili protiv njega, shodno ajetu: ”Na Dan kada protiv njih budu svjedočili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono što su radili.”
Adi ibn Hatim, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah će razgovarati sa svakim od vas bez posrednika. Čovjek će pogledati na desnu stranu i neće vidjeti ništa osim svojih djela, zatim će pogledati na lijevu stranu i neće vidjeti ništa osim onoga što je pripremio, zatim će pogledati ispred sebe i neće vidjeti ništa osim džehennemske vatre. Zato se čuvajte vatre, pa makar polovinom udijeljene hurme ili lijepom riječju.”
A Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, prenosi da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Čuvaj svoj jezik!” Upitao sam: ”Allahov Poslaniče, zar će ljudi biti pitani i za ono što govore?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Teško tebi, Muaze! Zar će ljudi biti bacani naglavačke u džehennemsku vatru i zbog čega drugog osim zbog svojih jezika.”
Lijepa riječ je znak iskrenog vjerovanja
Istinit i ispravan govor je uputa od Allaha i znak je iskrene vjere i bogobojaznosti, što potvrđuje i hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće se učvrstiti vjerovanje (iman) kod čovjeka dok njegovo srce ne bude postojano, a njegovo srce neće biti postojano dok ne bude postojan njegov jezik.”
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada čovjek osvane, svi njegovi organi obraćaju se jeziku, govoreći mu: ‘Boj se Allaha u pogledu nas! Ako ti budeš postojan na Pravom putu, bit ćemo i mi, a ako ti skreneš s Pravog puta, skrenut ćemo i mi.”’
Mudžahid ibn Džebr prenosi da je Abdullah ibn Abbas rekao: ”Petero je bolje od svakog bogatstva: ne govori o onome što te se ne tiče, jer je to višak za koji nisi siguran da nećeš biti kažnjen; ne govori o onome što te se ne tiče dok za to ne nađeš pogodnu priliku, jer možda čovjek govori o onome što ga se tiče, ali kad ne treba i gdje ne treba, pa se osramoti; ne raspravljaj se sa plemenitim i blagim čovjekom niti sa ahmakom, jer će te plemeniti čovjek zamrziti, a ahmak će te uvrijediti; odsutnog brata spominji po onome po čemu bi i ti volio da te drugi spominju u odsustvu i oprosti mu ono što bi volio da on tebi oprosti; ponašaj se poput čovjeka koji je svjestan da će biti nagrađen za dobročinstvo, a kažnjen za zlodjelo.”
Ovako mogu postupati samo oni koji vode računa o onome što govore i koji su gospodari svome jeziku, a nikako oni kojima je jezik gospodar.
Imam El-Maverdi, rekao je: ”Znaj da je govor tumač koji prenosi ono što je pohranjeno u srcima i koji obavještava o skrivenim tajnama. I znaj da se ne mogu vratiti nepažnjom izgovorene riječi, pa je obaveza razboritom čovjeku da se čuva njegovih poskliznuća, suzdržavajući se od govora ili njegovim umanjivanjem.”
Lijepa riječ je temelj ispravnog odgoja i pozivanja u islam
Uzvišeni Allah naređuje lijepu riječ i govor, a upozorava na ružnu riječ i ružan govor, kao što se navodi u ajetu: ”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.”
Lijepa riječ je temelj ispravnog odgoja, lijepom riječju pozivamo ljude u islam, pridobijamo njihova srca i ukazujemo im na put spasa.
Musa, alejhi selam, upućivao je dovu Allahu, moleći: ”Odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj!”
Prenosi se da je slavni abasijski halifa, Harun er-Rešid tavafio oko Ka'be, kad ga je zaustavio jedan čovjek i rekao mu: ”Vođo pravovjernih, želim s tobom govoriti, samo će moje riječi biti žestoke i teške, pa me saslušaj.”
Harun er-Rešid, rekao mu je: ”Ne, neću te slušati! Allah je poslao nekoga ko je bolji od tebe (misleći na Musaa, alejhi selam), nekome ko je gori od mene (misleći na faraona), pa mu je naredio da mu se obrati blagim riječima ne bi li razmislio ili se pobojao.”
Lijepa riječ ujedinjuje srca, otvara vrata dobra, a zatvara vrata zla. Koliko je samo rana u srcima i koliko je briga u dušama ljudi poput planina za koje ne postoji drugi lijek osim lijepe riječi. Jer, lijepa riječ gasi vatru neprijateljstva i smutnje.
Uzvišeni Allah uporedio je lijepu riječ sa lijepim drvetom, objavivši: ”Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.”
Lijepa riječ neprijatelja pretvara u prijatelja, zlobu u grudima pretvara u ljubav, diže se u nebesa i otvaraju joj se kapije nebeske, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima. A one koji imaju hrđave namjere čeka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspješna.”
Riječ ima snagu sablje u pogledu reforme, preporoda i izgradnje zdravog društva, i njezini vlasnici imaju karakteristike po kojima se poznaju. Oni svojim jezicima trasiraju ljudima puteve dobra i dobročinstva, uče ih lijepom ponašanju, istinoljubivosti, pravednosti, hrabrosti, dostojanstvu i ustrajnosti na putu istine bez obzira na iskušenja i prepreke koje ih vrebaju na tom putu.
Oni imaju pero čije mastilo je svjetlo koje im je Milostivi Allah podario. Njihova lica su blistava i njihova srca su čista i čedna.
Upitan za koga piše i kome šalje poruku svojom usmenom i pisanom riječju, poznati islamski učenjak, Mahmud Šakir, odgovorio je: ”Govorim i pišem čovjeku koji će se pojaviti (roditi) iz ove ljudske gomile. Njegovo srce je ispunjeno snagom koja će izbiti poput bujice koja će pomesti i odnijeti ono što nije dobro i natopiti plodnu zemlju koja će dati dobre plodove. To je čovjek čija je smjesa (priroda) od koje je stvoren pomiješana sa slobodom, pa svaki atom u njegovom tijelu odbija da bude rob bilo kome, osim Uzvišenom Stvoritelju. On sija i odašilje svoju svjetlost svim generacijama, kao što sunce sija, bacajući svoje zrake na sve strane.
Ljudi nemaju izbora nego da se usredsrede na to svjetlo cijelim svojim bićem kako bi odagnali ovu ekstremnu hladnoću koja ih je paralizirala i spriječila njihove udove da se pomjere. On se kreće među njima i njegova duša se ulijeva u njihove duše, a kroz njih teče život sa uzburkanim valovima pred kojima se ništa ne može zaustaviti, ma koliko bilo obijesno, jako i moćno.”
Riječ koju vjernik izgovara i piše je lijepa i utjecajna, njeno geslo je istinoljubivost i iskrenost, a njen cilj je vječnost.
