Autor: Vijesti.ba
“Ratni zločini u Ahmićima kroz presude Haškog tribunala – 26 godina poslije”, naziv je međunarodne konferencije koja je danas upriličena u Gradskoj vijećnici u Sarajevu.
Skup su organizirali Grad Sarajevo, odnosno Informativni centar (IC) o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a na panel diskusiji bilo je govora o procesuiranju ratnih zločina počinjenih prije 26 godina u Ahmićima pred MKSJ, uključujući pravni i historijski kontekst.
Panelisti su bili bivši tužioci Haškog tribunala Kenneth Scott i Mark Harmon, kao i predsjednik Savjeta gradonačelnika za IC o MKSJ Sarajevo i član ratnog Predsjedništva RBiH Ivo Komšić, dok je konferenciju I panel moderirala noviarka Dženana Karup Druško.
Bez pravde nema pomirenja
U izjavi novinarima uoči početka konferencije, Scott je rad Haškog tribunala ocijenio izuzetno važnim za osiguranje pravde za osobe iz BiH koje su pred njim procesuirane.
– Naravno, ja ne kažem da je on bio savršen u svom radu, ali mi svakako vjerujemo da jeste bio značajan i da je iza sebe ostavio značajno naslijeđe – rekao je Scott.
Kao najznačajniji element tog naslijeđa naveo je pravdu, bez koje nema pomirenja ni svijetle budućnosti.
– Drugi element naslijeđa Tribunala je uspostavljanje vladavine prava i njen dalji razvoj, uključujući i područje BiH. Znate da svaka moderna demokratija u svijetu mora jednostavno imati efikasan sistem koji se temelji upravo na toj vladavini prava – kazao je Scott.
Treće važno naslijeđe, navodi, jeste sudska praksa koja je razvijena kroz Tribunalov rad, kako u području međunarodnog krivičnog, tako i humanitarnog prava.
– Naravno, ima i drugih međunarodnih sudova koji su dali svoj doprinos, ali rekao bih da je u tom pogledu najznačajniji Haški trirbunal – potcrtava Scott.
Četvrti element naslijeđa je, dodaje, priprema arhive koja će sadržavati ogroman broj materijala i dokumenata iz Haškog tribunala.
– Štaviše, riječ je o najvećoj svjetskoj kolekciji, sa materijalima koji govore o sukobima, počinjenim zločinima i presudama Haškog tribunala. Ja vjerujem da će i to svakako u budućnosti biti jedan od korisnih resursa – dodaoje Scott.
Naglašava da je ključna funkcija ICTY-a bila, prije svega, da se zadovolji pravda, dok su haške presude trebale da budu temelj za istinsko pomirenje i mir na ovim područjima.
Na novinarsko pitanje zašto se konstantno veličaju optuženi za ratne zločine, Scott ponavlja da je zadatak Haškog tribunala da donese presudu, dok na ono što se dešava nakon toga, Tribunal nema nikakav utjecaj.
– Jednostavno, nije do nas kako se osuđenici nakon odsluženja kazne vraćaju u svoje zajednice i kako ih tamo percipiraju – govori Scott.
U tom pogledu, navodi, odgovornost je na vlastima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.
– Jednako tako, odgovornost je i na građanima, da detaljnije pogledaju ovo naslijeđe i vide šta je sve sadržano u presudama Haškog tribunala, te da onda sami zaključe na koji način trebaju tretirati takve pojedince – poručuje Scott.
Gnusan zločin u Ahmićima
Predsjednik Savjeta gradonačelnika za IC o MKSJ Sarajevo i član ratnog Predsjedništva RBiH Ivo Komšić, koji je također bio jedan od panelista, ističe da je Haški tribunal pokazao kako je međunarodna pravda dostižna.
– Smisao ovih presuda i jeste da se djeluje preventivno, da se spriječe svi budući zločini i da se iz ovog što se desilo kod nas u BiH i iz presuda Haškog tribunala izvuku pouke za mlade ljude, ali i cijeli svijet, a to je da zločini neće ostati nekažnjeni – rekao je Komšić.
U Ahmićima je, navodi, počinjen gnusan zločin, te je stoga veoma važno da su njegovi počinioci kažnjeni.
– A to što Dario Kordić drži predavanja po Zagrebu samo govori o onima koji ga promoviraju i daju mu prililku da govori. Zapravo, to govori o tome da u Hrvatskoj postoje veoma snažne snage koje ne priznaju da su desili ratni zločini i koje podržavaju zločince. To ujedno znači i da se još nisu odredili prema zločinima koji su se desili u BiH, i to je problem s kojim će se morati suočiti sama Hrvatska, ali i njena javnost i politika – dodao je Komšić.
Svjedočenje iz Ahmića
Husein Ahmić, jedan od preživjelih pokolja u Ahmićima, ispričao je svoje bolno iskustvo, istakavši da je izgubio oca, majku i još sedam užih članova porodice.
– Vrijeme ide, godine prolaze, sjećanja su svježa, tuga ista. Ja i kad zažmirim, kao da gledam taj dan. Bio je to veoma organizovan napad na selo, koje je odjednom bilo opkoljeno sa pet strana, tako da se niko nije mogao izvući iz tog obruča – kaže Ahmić.
Napad na Ahmiće, prisjeća se, dogodio se rano ujutru, po završetku sabahskog ezana.
– Ja sam tu veče bio budan, nisam ni bio u kući. Kad zažmirim, kao da gledam taj prizor – zapaljene kuće, vrištanje… Uspio sam izvući ženu i troje djece, ali oca i majku nisam – navodi Ahmić.
Sa porodicom se, kaže, prije dvadesetak godina vratio u Ahmiće, gdje i dan-danas živi.
– Mi tu opet živimo zajedno s našim komšijama Hrvatima. Ponovo postoji ta neka saradnja, komunikacija. Međutim, ono što se desilo… Ne ponovilo se nikad. Hvala Bogu, mi za ovih 20-ak godina nikad nismo tražili osvetu. Nismo učinili ništa čime bismo ugrozili život naših komšija – dodaje Ahmić.
