Piše: Selma El Hadž Ahmad
Svijet živi i proživljava krizu mira i dijaloga. Ovih dana posebno smo suočeni s potresnim scenama brojnih konflikata diljem svijeta, od Ukrajine, preko Palestine do Iraka i Sirije.
Putem medija i do nas u Bosni i Hercegovini dolaze brojni glasovi, glasovi pozivanja na mir, ali i oni koji svojom iskrivljenom interpretacijom i namjenski pogrešnim prijevodima uzburkavaju ovo naše nemirno more krhkog mira i dijaloga.
Tako se prije nekoliko dana na facebooku, twiterru i drugim društvenim mrežama pojavio iskrivljen i netačan prijevod teksta Mosulskog nadbiskupa.
Vjerovatno bi u moru sumnjive konzumacije informacija kojima nas zasipaju mediji ovih dana, nezapaženo prošao i ovaj tekst da ga nisu na svojim privatnim portalima i profilima dijelili, i otvoreno podržavali, pojedini katolički svećenici Vrhbosanske nadbiskupije.
Tekst u naslovu „ Džihadisti su pravo lice islama“ sam po sebi govori o pogubnosti i uvredljivosti islama.
Nadalje se, u tom izmišljenom prijevodu govori i upozorava Evropa ( apriore se vjerovatno misli samo kršćanska Evropa) na pogubnost islama, na opasnost od muslimana, kako se navodi, ne samo na Bliskom istoku, već i ovdje u „ dvorištu evropskom“.
„ Osnov džihadista i njihova djelovanja je Kur'an, njihov cilj je sve ljude svijeta preobratiti na islam, a one koji ne žele – njih pobiti. Stoga je, kako se navodi, bitna promjena međunarodne politike i jaka akcija protiv muslimana.
Ovo su samo dijelovi teksta sa kojim se mi, evropski muslimani, ne možemo pomiriti, ili dozvoliti da na ovako brutalan način ( u ovom slučaju vjerski službenik) govori, podržava i ničim ne suzbija otvoreni govor mržnje, netolerancije i rušenje dijaloga.
Stoga, s pravom se pitamo, kako to, da poslije jasne i nedvosmislene osude nasilja od strane vrhovnog muftije – reisu-l-uleme mr. Huseina Kavazovića muslimani opet budu izloženi ovakvim strašnim i ubitačnim riječima.
S pravom pitamo i Katoličku crkvu, zašto dozvoljava ovakav govor neistine i mržnje koji stanje dijaloga i ekumenskog djelovanja srozava na najniže grane poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
S pravom i ogorčenošću pitamo Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine , kao krovnu organizaciju za pitanje međureligijskog dijaloga – zašto šutite?
Zašto još uvijek niste izašli sa zajedničkim stavom o svim nemilim dešavanjima u svijetu, koja se, evo, gle čuda, opet na najgori mogući način reflektuju kod nas u Bosni i Hercegovini.
Ovdje gospodo, na terenu, jako otežava „ življenje“ dijaloga poslije ovakvih rečenica, ali gore od toga promoviranje istih.
Svojom šutnjom dozvoljavate promoviranje mržnje i nesloge, jer niste učinili ništa da vjerski službenici pozivaju na očuvanje života svakog čovjeka kao univerzalnog i najsavršenijeg bića Božijeg.
Kažemo, razumijemo vapaj nadbiskupa za životom, crkvom ( ljudima), razumijemo i bolno suosjećamo sa svim kršćanima, jer znamo kako je biti u ratu i gubiti najmilije.
Ali, teško pada što naši ljudi dijele ovakve tekstove i time jasno kazuju da se slažu s tim, da je tobože to, pravo lice naše časne vjere – vjere ljudi sa kojima su odrasli, sa kojima žive, sa kojima evo, u Međureligijskom vijeću djeluju!
Nije li to paradoksalno i previše, pa čak i za Bosnu i Hercegovinu?
Tek onda kada se pronađe izvorni tekst u talijanskom glasilu i kada se od naslova „ Džihadisti su pravo lice islama“ dođe do naslova“ U Mosulu i muslimani brane crkve“, tek onda vidimo koliko su ljudi- neki vjerski službenici otvoreno, u ovom slučaju katolički svećenici, nehtijenjem i namjernom nepažnjom željeli povrijediti osjećaje milijardu i pol muslimana svijeta.
Ne treba nam to, i samo pravovremenim upozorenjima i sankcionisanjem iz medijskog prostora takvih ljudi možemo graditi istinski mir utemeljen na pravednosti i jasnim dokazima za ono o čemu pišemo i govorimo.
Vjerski službenici pozvani su govoriti istinu i miriti ljude.
Ovakvi i slični događaji nikako ne idu u prilog Katoličkoj crkvi niti radu Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine, jer ne možete očekivati da vrijeđanjem i lažnim govorom kojim proizvodite burne reakcije na svim stranama, na terenu imamo harmoniju, suživot i tolerantan život.
