Piše: Fikret MEHOVIĆ
Kada je se Ivan Grozni 1547. godine okrunio i proglasio ruskim carem čija je vojska s godinama postala svjetska sila, sigurno se nije nadao da će jedog dana istom zemljom vladati čovjek koji će viševjekovno vojno iskustvo ruskog naroda pretvoriti u katastrofalno grozno i zločinačko.
Putinova vojna agresija na suverenost Ukrajine čije opravdanje u međunarodnom pravu ne postoji a on ga je nazvao denacifikacijom i njegova želja da se pokaže svojem narodu, jer niko drugi mu ne vjeruje, da je on borac protiv nacizma upravo se koristi da sakrije Putinove sličnosti s nacističkim metodama djelovanja.
Hitler je težio ostvarenju većeg životnog prostora za Nijemce ili lebesraum. Putin je ubjedio svoj narod da Rusiji treba više sigurnosnog prostora ili sichercheitsraum. Hitler nije trebao više životnog prostora za svoje sunarodnjake već više resursa za razvoj svoje zemlje, dok Putinov izgovor da bi u slučaju postavljanja američkih projektila na ukrajinsko tlo, ti projektili mogli stići do Moskve za par minuta nemaju nikakvog smisla kada govorimo o sigurnosti jer zašto bi Zapadne zemlje napale Rusiju koja je nuklearna sila. Zašto bi Zapadne zemlje napale Rusiju koju Putinovi oligarsi godinama pljačkaju i uništavaju a kao izgovor za lošu ekonomsku situaciju u zemlji koristi se tezom da Amerika i Zapad žele uništiti Rusiju.
Hitler je sve probleme Njemačke našao u boljševizmu kojeg je smatrao jevrejskom urotom protiv Njemačke i svijeta. Putin je jevrejskog predsjednika Ukrajine i njegovu zemlju predstavlja kao naciste koji su se po naređenju Zapada i Amerike udružile da unište Rusiju i izmislio na desetine tajnih laboratorija u kojima se vrše istraživanja nad genetskom kodu ruskog naroda.
Amerika, Francuska i Engleska su vjerovale da zbog sporazuma Ribentrop-Molotov neće doći do napada Njemačke na Sovjetski Savez odnosno do rata između ove dvije zemlje iako su sovjetski obavještajci upozoravali Staljina da je Hitlerova armija ispunila sve uslove za početak napada. Američka CIA je cijelo vrijeme prije početak agresije na Ukrajinu upozoravala da je sve spremno za napad Putinove soldateske na Ukrajinu, dok su zvaničnici Kremlja s podsmjehom opovrgavali takve tvrdnje.
Vojna sila kojom upravlja Vladimir Putin pokazala se nedorasloj u izvođenju ozbiljnih vojnih operacija. Putinova vojna doktrina se ne razlikuje mnogo od Staljinove. Svoje vojnike tjeraju da jurišaju na neprijateljske položaje a u slučaju da odbiju njihovi oficiri im pucaju u leđa. Prvi put u historiji imamo potvrđene ove navode od jednog zvaničnika od člana parlamentarnog odbora ukrajinskog parlamenta Vrhovne Rade za nacionalnu obranu i sigurnost Fedora Venislavskia. Reforme koje su navodno počele u ruskoj vojsci još 2008. godine su samo djelomično poboljšale određene rodove vojske. Jedno dobro u priči o ova dva diktatora je da su oba imala zadnju riječ pri donošenju zapovjednih odluka u vojnom vrhu što znači da su oni donosili odluke u ključnim momentima umjesto svojih generala koji su jedini imali znanje i iskustvo za tako nešto. Na taj način su samo ubrzali propast svoje vojne armade.