Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je Abdullah ibn Muhajriz – islamski učenjak i pobožnjak iz generacije tabi'ina – ušao u radnju želeći da kupi odjeću. Prepoznao ga je jedan čovjek, pa je rekao vlasniku radnje: ”Ovo je Ibn Muhajriz, naš pravnik i pobožan čovjek, pa lijepo postupi prema njemu (tj., prodaj mu odjeću po povoljnoj cijeni).”
Ibn Muhajriz se naljutio, bacio je odjeću iz svoje ruke i rekao: ”Mi kupujemo isključivo svojim novcem, a ne svojom vjerom!”
Jednom prilikom je Ibrahim ibn Edhem prošao pored dječaka koji je prodavao smokve, pa mu je rekao: ”Dječače, prodaj mi malo ovih smokava.”
Dječak se dvoumio, kao da je očekivao drugog kupca, pa je na kraju odbio da mu proda smokve i Ibrahim ibn Edhem je nastavio svojim putem. Tada je prišao jedan čovjek i rekao dječaku: ”Prodaj mu smokve, zar ne znaš da je ovo Ibrahim ibn Edhem, učenjak (fakih) Šama.”
Čuvši o kome se radi, dječak je krenuo za Ibrahimom ibn Edhemom i kad ga je stigao, rekao mu je: ”Molim vas, uzmite smokve po cijeni koju hoćete.”
Ibrahim mu je rekao: ”Sine moj, mi ne kupujemo smokve našom vjerom. (La nešteri et-tin bid-din).”
Iz ovih i drugih primjera vidimo koliko su islamski učenjaci pazili na svoje postupke u svakoj situaciji, bojeći se da ne zloupotrijebe svoje znanje i ugled koji imaju kod ljudi zbog svog znanja i strahujući da ni jednim svojim postupkom ne obezvrijede islam i ne pogaze svoje dostojanstvo.
Kako da ne kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude tražio znanje da bi se hvalio među učenima, ili da bi se raspravljao sa neznalicama, ili da bi skretao na sebe pažnju ljudi, neka sebi pripremi mjesto u džehennemskoj vatri.” (Ibn Madže, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)
