Autor: David Hearst
Završni čin puča na dvoru dinastije Saud, o kojem sam pisao otkad je Selman postao kralj Saudijske Arabije, je završen. Svi su očekivali puč u Kataru, ali se desio u Kraljevini. Milioni Saudijaca probudli su se u novoj realnosti – tridesetjednogodišnji princ Muhammed ibn Selman imenovan je za novog prijestolonasljednika. Govor koji je kralj Selman održao tokom Trumpove posjete u Rijadu za mnoge je bio misteriozan. Sada je njegov odlazak postao stvar formalnosti, a njegov sin je postao novi kralj po svemu osim po formalnoj tituli.
Ibn Najif, amidžić i posljednja prepreka Muhammeda ibn Selmana na putu da postane sljedeći kralj KSA, postepeno je lišavan utjecaja da bi konačno bio smijenjen s pozicije prijestolonasljednika. A čvrsto se borio za svoju poziciju do zadnjeg momenta.
Prvo je ostao bez predsjedavanja Kraljevskim divanom, potom je bez njega uspostavljeno Vijeće nacionalne sigurnosti, pa je njegovo ministarstvo lišeno nadležnosti nad državnim tužilaštvom i na kraju je njegovim najintimnijim saveznicima, Kataru, nametnuta izolacija
Ovo je plemensko društvo i kada vođa plemena povede u jednom pravcu, nemaš izbora nego da slijediš, ali pokornost nije isto što i konsenzus.
Iako je takav razvoj događaja bio očekivan, ipak je ovo najveći šok dinastije Saud otkad je 1964. godine., princ Fejsal primorao kralja Sauda da abdicira.
Šta ovo znači
Sve poluge vlasti sada su u rukama mladića koji je neiskusan i sklon rizičnim potezima. Naredio je kampanju vazdušnih udara na Husije u Jemenu, onda je otputovao na Maldive da provede vikend, dok je američkom ministru odbrane trebalo nekoliko dana da uspostavi kontakt s njim. Nakon desetina hiljada poginulih, Husiji još čvrsto drže San'u, a oslobođeni jug Jemena izmiče kontroli jemenskog predsjednika Mensura.
Ibn Selman nije dovršio nijedan slučaj koji je preuzeo. Prvo je naredio smanjenje plata državnim službenicima upozoravajući da bi zemlja u roku od pet godina mogla bankrotirati, da bi nakon nekog vremena odustao od tih mjera tvrdeći da je zemlja postigla finasijsku stabilnost. Istina je, pak, da su saudijske gotovinske rezerve sa 730 milijardi u 2014. pale na 493 milijarde dolara, prošlog mjeseca. Nakon toga obećao je da će od SAD-a kupiti rakete i vojnu opremu u vrijednosti od 500 milijardi dolara. Sada će Saudijci dobiti dodatnu sedmicu odmora povodom ramazanskog bajrama, a navodno se provode mjere štednje.
Ne postoji precizan način na koji se može utvrditi kako će njegove impulzivne odluke biti ostvarene. Njegova odluka da ponudi 5% dionica nacionalne naftne kompanije ARAMCO na londonskoj te njujorškoj berzi, izazvala je protivljenje žrtava 11. septembra, a i u Londonu postoje negodovanja.
U slučaju sirijske krize, ista stvar. Otkako se Selmanov sin uspeo na ljestvici utjecaja, Kraljevina je brzo prešla put od glavnog saveznika sirijske opozicije do potpuno indolentnog posmatrača dešavanja.
Mentor Muhammeda ibn Selmana
Princ Muhammed ibn Zajed, prijestolonasljednik Abu Dabija nametnuo se kao mentor mladom saudijskom princu koji je pokazao spremnost da slijedi instrukcije mentora. Ibn Zajed je Muhammedu ibn Selmanu dao dva savjeta kako da ubrza svoj dolazak na prijestolje.
Prvi je uspostavljanje kanala za vezu sa Tel Avivom, što je učinjeno preko Ibn Zajeda. Trenutno je Saudijska Arabija bliža nego ikad uspostavljanju trgovačkih veza sa Izraelom, a saudijski ministar vanjskih poslova i američka ambasadorica pri UN-u čitaju isti tekst u pokušaju da stave Hamas na listu terorističkih organizacija.
Drugi savjet je smanjenje utjecaja islamske uleme u Kraljevini. Muhammed ibn Selman jest smanjio utjecaj vjerske institucije u Saudijskoj Arabiji, ali on je istovremeno koristi za učvršćivanje svoje pozicije u vlasti. Statusi velikih saudijskih učenjaka na društvenoj mreži Twitter, u kojima osuđuju Muslimansko bratstvo, zorno pokazuju kako je vjera u KSA iskorištena u političke svrhe od strane vladajuće dinastije.
„Ihvanije nisu sljedbenici ispravnog shvatanja (menhedž)“, kaže Luhejdan.
„Ihvanije su partijaši i žele da se domognu vlasti, a ne zanima ih pozivanje ispravnom vjerovanju“, kaže šejh Salih Fevzan.
I najbitnije, izjava Vijeća velikih učenjaka Saudijske Arabije: „U Kur'anu i sunnetu nema dokaza koji dozvoljava višestranačje i mnoštvo džemata. Štaviše, to je u njima pokuđeno.“
Poruka je jasna: političke stranke i pluralizam neće biti dozvoljeni. Diktatura ostaje na snazi.
Odabir vremena kada će novom prijestolonasljedniku biti data prisega, također, je veoma interesantan: dvadeset i sedma noć ramazana, najvažnija noć u muslimanskom kalendaru.
Muhammeded ibn Selman nije kralj koji će neutralizirati ulogu vjerskih učenjaka, on će ih iskoristiti za učvršćivanje vlastite autokratije.
Jemen je na redu
Ambicija Muhammeda ibn Selmana da se uspne na tron saudijske kraljevine, i ambicija Muhammeda ibn Zajeda da na vlast u svim arapskim zemljama dovede diktatore, datiraju od prije dolaska na vlast Donalda Trumpa, a njegova posjeta Rijadu bila je okidač. Svega nekoliko dana nakon toga osovina Ibn Selman – Ibn Zajed usmjerila je svoje strijele prema Kataru, a nakon toga prema Ibn Najifu koji je konačno skinut s položaja prvog prijestolonasljednika.
Sljedeći cilj je Jemen. Već sam pisao o nesuglasicama između jemenskog predsjednika Mensura, koji se nalazi u Rijadu, i lokalnih snaga u Adenu kojima upravljaju Emirati. Dva glavna saveznika u ratu protiv Husija (Saudijska Arabija i Emirati) podržavaju različite strane koje se bore za porevlast u južnom Jemenu. To će se, smatram, riješiti uskoro. Tahnun ibn Zajed, brat Muhammeda ibn Zajeda, sastao se sa Muhammedom ibn Selmanom, kako bi ga obavijestio o želji da se smanje tenzije u južnom Jemenu, a Muhammed ibn Selman je obavijestio Tahnuna da je spreman riješiti se jemenskog predsjednika, čim postane prvi prijestolonasljednik, a dogovoreno je da na njegovo mjesto dođe Halid Bahah, blizak Emiraćanima. Bahah je nedavno boravio u Rijadu kako bi uspostavio kontakte sa novom saudijskom administracijom. Kada Bahah postane vođa u Jemenu, započet će opća ofanziva na snage stranke Islah, ideološki bliske Muslimanskom bratstvu.
To je, dakle, nova zora koje ne očekuje samo Saudijce, nego i milione drugih u regiji. Ako se ti planovi ostvare, regija će ući u višedecenijsku nestabilnost, građanske ratove i krvoprolića.
Prijatelji koji to nisu
Arhitekt borbe protiv tzv. političkog islama i svih demokratskih snaga u arapskom svijetu, Ibn Zajed, možda je u ovom trenutku pogodan prijatelj za Muhammeda ibn Selmana, ali nakon što se mladi princ domogne vlasti, to se može promijeniti, jer nije očekivati da će mladi saudijski kralj prihvatati instrukcije prijestolonasljednika zemlje koja je više puta manja od njegove. Ili jednostavno, njihovi interesi mogu postati različiti. To smo vidjeli na primjeru Egipta, kada su Saudijci instalirali na vlast diktatora koji je potom odbio da ih podrži u zaoštravanju odnosa sa Iranom.
Drugi faktor je da će osovina Ibn Selman – Ibn Zajed, nehotice, dovesti do pojave novih saveza u regiji. Već smo vidjeli kako je saudijsko-emiratska blokada Katara ubrzala dolazak Turskih trupa u Katar. Sve ovo što se dešava može nagnati Tursku, Kuvajt i Oman da se izmire sa Iranom.
Kada su, nakon smrti kralja Abdullaha, otac i sin došli na vlast u Saudijskoj Arabiji, postojala je nada da će oni ujediniti sunijske zemlje i nametnuti se kao lider koji je sunijama prijeko potreban. Umjesto toga, čini se da su oni izazvali dodatnu fragmentaciju i polarizaciju među sunijama, koju će biti veoma teško sanirati.
Preveo: Abdullah Nasup
