Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U Kur'anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nalazimo primjere preciznih i slikovitih poređenja iz kojih musliman kao pojedinac, ali također i muslimanska zajednica, saznaju i shvataju koja bi to svojstva trebali imati, da bi se potvrdili kao istinske ličnosti, kao iskreni vjernici, i da bi u njihovoj zajednici vladao savršeni red i sklad.
Jedno od najpreciznijih poređenja koja se spominju u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, hadisima, jeste njegovo poređenje muslimana s palmom i pčelom.
Naime, Mudžahid prenosi da je bio sa Abdullahom ibn Omerom, radijallahu anhu, u Medini i da mu je Abdullah ibn Omer rekao: ”Bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu. Koje je to stablo?’ ”Prisutni su”, – veli Abdullah ibn Omer, – ”pomišljali na pustinjska stabla, a meni je palo na pamet da kažem da je to palma. Htio sam to reći, međutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se sustegnuo od odgovora.” Nakon toga ashabi su upitali: ‘Allahov Poslaniče, reci nam koje je to stablo?’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘To je palma.’ ”Spomenuo sam to svome babi Omeru”, veli Abdullah, ”na što mi je on rekao: ‘Da si rekao da je to palma, draže bi mi bilo nego to i to (aludirajući na ogromno bogatstvo).”’ (Buharija i Muslim)
Najberićetnije stablo je stablo palme i njen berićet se poredi sa berićetom i dobrotom vjernika. Korijen palminog stabla je duboko u zemlji, čvrst i postojan, i onaj ko bi želio da to stablo iščupa iz korijena, to će mu, ustinu, teško poći za rukom.
Takav je i istinski musliman, korijen njegovog vjerovanja je dubok i dalek, on seže sve do vremena prvog čovjeka na Zemlji, Adema, alejhi selam, zatim do Nuha i Ibrahima, alejhi selam, i do svih Allahovih poslanika, njihovih iskrenih sljedbenika, šehida i dobrih ljudi. Njegovo vjerovanje je postojano u svakom vremenu i u svakoj situaciji. Musliman na tim principima odgaja i njeguje stablo svoga života i svoje porodice, i njih ne može iščupati nikakav vjetar i oluja smutnje i iskušenja.
To je slika koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo kao model i primjer koji trebaju slijediti musliman i muslimanka koji su iskreni u svom vjerovanju u Allaha i čija srca su ispunjena imanom i ljubavlju prema drugim muslimanima i prema dobru općenito. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da, sa stabla o kojem govori, lišće ne opada tokom cijele godine i nikada ne nestaje njegova hladovina, niti u kući fali njegovih plodova tokom cijele godine, i zato je uporedio iskrenog muslimana sa tim stablom, jer od znanja i mnogobrojnih hajrata koje musliman čini tokom cijelog svog života, ljudi imaju korist dok je on živ, ali i nakon njegove smrti.
Odakle su onda došli koncepti koji danas ”boje” naše živote bojom egoizma, sebičnosti i ličnih interesa? Odakle su došla shvatanja koja su učinila da se međusobno krvimo i borimo zbog tričavih, prolaznih stvari? Odakle su došla shvatanja i koncepti života koji su utemeljeni na škrtosti, pohlepi, uskraćivanju i egoizmu? Kako su se i zašto među muslimanima raširili: zavidnost, mržnja, međusobno spletkarenje, prevara, izdaja i želja za sakupljanjem dunjalučkih mrvica, bez obzira na cijenu?
Pčela – insekt koji djeluje po Allahovom nadahnuću
Što se tiče drugog poređenja iz Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, to je poređenje muslimana s pčelom. Abdullah ibn Amr ibn As prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, primjer vjernika je kao primjer pčele: ona jede samo ono što je lijepo (dobro), i proizvodi samo ono što je lijepo (dobro i čisto), i kad se spusti na cvijet, niti ga slomi, niti ga uništi.” (Ahmed)
Pčela je vrlo organiziran, čist i koristan insekt.
Što se tiče njenog sistema organizacije, porodicu pčela čine matica, trutovi i radilice, koje su podijeljene u dvije vrste, one koje rade unutar ćelije i one koje rade izvan ćelije.
Radilice koje rade unutar ćelije pripremaju i distribuiraju hranu, čiste ćeliju od prljavštine, reguliraju zrak u ćeliji, isparavaju višak vlage, štite ćeliju i začepljuju pukotine.
Vanjske pčele radilice sakupljaju vodu, propolis, nektar i polen, i svaka pčela radi svoj posao u ovom precizno uređenom sistemu.
Što se tiče čistoće, ona se ogleda u čistoći same pčele i čistoći njezinih ćelija, tako da se unutrašnji zidovi ćelija smatraju čistima i ta čistoća, kako se navodi u nekim naučnim istraživanjima, dostiže nivo medicinske sterilizacije.
Što se pak tiče dobrobiti pčele, ona proizvodi med, vosak, polen, matičnu mliječ, propolis i pčelinji otrov koji se koristi u nekim medicinskim tretmanima. Sa poljoprivredne strane, pčele pomažu u oprašivanju cvjetova, povećavajući njihov broj i poboljšavajući njihov kvalitet.
Sva ova svojstva koja je nabrojao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, karakteristična su samo za pčele, a ne i za druge insekte, poput muha i drugih insekata.
Da li bi se, naprimjer, pčele naljutile ako bi muhe proizvodile med? Naravno da ne bi, ali muhe nisu, neće i ne mogu proizvoditi med. Pčele i muhe ujedinjuje jedino to što, na osnovu naučne klasifikacije, pripadaju istoj vrsti, insektima.
Ali je razlika među njima ogromna. Prije svega, razlika među njima je u tome što su pčele nadahnute i poučene s neba, od strane Svemogućeg i Sveznajućeg Tvorca, Allaha, dželle šanuhu, kao što je Uzvišeni u Kur'anu rekao: ”Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi.”’ (En-Nahl, 68.)
I pošto se pčele besprijekorno pridržavaju ovih Božanskih uputa i provode ih, one jedu najbolje iz prirode (cvijetni nektar), a zatim daju najbolju hranu (med) unutar koherentnog i čvrsto uvezanog sistema, organiziranog u čistom okruženju.
Što se tiče muha, one nisu nadahnute onim čime su pčele nadahnute, pa jedu najprljavije u prirodi, žive u prljavom okruženju, daju samo bolesti i dosađuju ljudima.
Muhe žive u razbijenom i pocijepanom društvu i među njima nema nikakvih veza, tako da svaka muha djeluje samostalno.
Pčele daju med u kojem je lijek za ljude, kao što je objavljeno: ”Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima” (En-Nahl, 69.). Dok je muhama svojstveno otimanje i ”krađa”, na šta aludira ajet: ”A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!” (El-Hadždž, 73.).
U ovome je veliki ibret i pouka za ljude. Naime, čovjek koji se pridržava Allahove upute, sličan je pčeli koja uvijek proizvodi i daje ono najbolje i nikad joj ne dosadi, niti se umori.
Musliman žrtvuje svoje vrijeme, novac, trud, komoditet, ali i život kad zatreba, da bi njegov narod, njegov džemat bio jak i da bi njegova država bila prosperitetna, sigurna i zaštićena.
On je čist, čestit, dobar i koristan i ne prihvata ništa osim čisto, lijepo, dobro i korisno. Iman koji je ispunio njegovo srce ne prihvata zloću i odbacuje sve prljave i prezrene stvari.
A što se tiče drskog i uobraženog čovjeka, onoga koji živi haotičnim životom, onoga koji je nepokoran Allahu i koji eksploatira i iskorištava druge, njegov život se može uporediti sa životom muhe.
Stoga, neka svako odabere u kojem društvu i u kojoj zajednici želi biti; u savršeno organiziranoj pčelinjoj zajednici koja slijedi Božansko učenje i uputu ili u razbijenoj zajednici muha koja je daleko od Allahove upute i u kojoj caruju nered, hipokrizija i nesigurnost?
