Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Svi znamo priču o američkoj književnici Helen Keller, prozvanoj čudom čovječanstva, slijepoj i gluhonijemoj djevojčici s kojom je njena učiteljica Anne Sullivan započela obrazovni put tako što je ispisivala slova na njenoj ruci i utiskivala ih u modele koje je Helen dodirivala sve dok ih ne bi prepoznala.
Za divno čudo, istu ovu metodu nalazimo punih osam stoljeća prije Helen Keller, u Endelusu, a što je spomenuo i imam Ibn Hazm u svojoj knjizi Et-Takrib li haddil-mentik, rekavši: “Moj odgajatelj, Ahmed ibn Muhammed ibn Abdul-Varis, rekao mi je da je njegov otac napravio svom slijepom sinčiću slova alfabeta od katrana, zatim mu ih je davao da ih dodiruje rukom dok se oblik slova ne pohrani u njegovom umu. Zatim ih je pokušao slagati prepoznajući slova na osnovu oblika prilikom dodirivanja rukom, dok nije sâm naučio pisati i čitati. Time je svoje dijete oslobodio velike nevolje.” (Ibn Hazm, Et-Takrib li haddilmentik, str. 192.)
Na osnovu ovog citata jasno je da su između Ibn Hazma i oca njegovog učitelja bile tri generacije, odnosno najmanje četrdesetak godina, što znači da je to bilo krajem četvrtog stoljeća po Hidžri – deseto stoljeće po Isau, alejhis-selam.
Vodeni satovi u Toledu
Enduluzijski astronom Ebu Ishak Ibrahim el-Zarkali (1029.-1087.), napravio je dva bazena za fontane unutar staklene šupljine na rijeci Taj u Toledu, a to su zapravo vodeni satovi koji su bili u stanju odrediti doba dana i noći te označiti dane lunarnih mjeseci.
Naime, neobična stvar u vezi sa ovim vodenim satovima, odnosno bazenima, jeste da su se punili vodom na osnovu istog proračuna kao i lunarni kalendar. Što znači da ako je Mjesec mlađak, voda u njima bi bila u omjeru (1:30), zatim se voda u njima povećavala proporcionalno rastu Mjeseca, pa kada Mjesec postane pun – uštap, dva bazena bi se potpuno napunila vodom.
A kada se Mjesec počinje smanjivati, tada i nivo vode opada tako da kad se Mjesec, pred mijenu, izgubi iz vida, u bazenima se voda potpuno isprazni. Ti satovi su napravljeni tako precizno i kvalitetno da su besprijekorno radili preko stotinu godina bez ikakve potrebe za intervencijama i popravkama.
Historičar El-Mekarri, veli: “A ako bi se neko zadužio, u vrijeme kad nivo vode opada zbog smanjivanja mjeseca, da napuni bazene vodom, bazeni bi progutali tu vodu istog trenutka i u njima ne bi ostalo osim onoliko koliko je bilo u trenutku prije dodavanja vode. Isto tako, ako bi se neko zadužio da ih isprazni kada su puni, u vrijeme kad je Mjesec pun, i da u njima ne ostane nimalo vode, čim bi on izvadio ruku iz bazena, voda bi šiknula i bazeni bi se odjednom napunili.
Vodeni satovi su ostali sve do vremena pada Endelusa, kada je kralj Alfonso VI htio saznati njihov način rada, naredio je da jedan od njih izvade (iskopaju) da vidi kuda voda dolazi i kako cirkulira u njima. Međutim, kad su izvadili sat, on je prestao da radi.” (El-Mekarri, Nefhut-tib min gusnil-Endelus er-retib, I/206-207.)
Dvorana za sastanke El-Me’muna ibn Zunnuna u Toledu
El-Me’mun Jahja ibn Zennun, bio je drugi vladar državice Toledo iz porodice ili dinastije Benu Zennun u eri muslimanskih državica – Mulukut-tavaif u Endelusu. Vladao je Toledom između 435. i 467. godine po Hidžri. Tokom svoje vladavine, El-Me’mun je u Toledu sagradio luksuzne palate poznate po svom sjaju i raskoši, a njegova dvorana za sastanke u vrtu njegove palate dostigla je stepen legende.
Naime, El-Me’munova dvorana je bila u šupljoj kupoli usred jezera, a jezero je bilo okruženo fontanama u obliku lavova koji izbacuju vodu iz usta u jezero i fokusiraju se na svjetla koja se reflektiraju na površini vode, tako da je taj prizor izgledao nestvarno kao da je iz svijeta mašte.
Najfascinantnija stvar kod ovog prizora je upravo ova šuplja kupola usred jezera, koju su inženjeri dizajnirali tako da voda izlazi na njenu površinu, a zatim se neprekidno izlijeva oko nje, tako da se doima kao da se radi o kupoli od vode koja pada na nju sa svih strana, a El-Me’munova dvorana ili sala za sastanke je bila unutar ove kupole i vodene kapi na nju nisu padale. (Ebu Bekr el-Turtuši, Siradžul-muluk, str. 26.; El-Mekarri, Nefhut-tib, IV/354.)
(Iz knjige: Endelus – uspomena i opomena)
Nastaviće se
