Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U srcu Palestine, postojao je grad koji se zvao ”Sloboda” i koji je patio pod teretom okupacije koja je bacila tešku sjenu na njegov svakodnevni život, čineći nadu u bolje sutra gotovo nedostižnom.
Stanovnici tog grada živjeli su pod stalnim pritiskom, jer su okupatorske snage svakog trenutka jurišale na njihove domove, opsjedale njihova imanja i bestidno ih oduzimale i osvajale. Uprkos ovom potpunom mraku, u srcima grupe mladića, koji su odlučili da izazovu ovu gorku stvarnost, gorio je plamen nade.
Jahja, dvadesetogodišnji mladić, bio je poznat po svojoj hrabrosti i odanosti svojoj domovini. Od oca je naslijedio ljubav prema zemlji i provodio je duge sate radeći na porodičnom imanju, brinući se o usjevima i sanjajući da porodično imanje ponovo vidi u raskoši i izobilju, kao što je bilo u prošlosti. Njegova porodica se smatrala dijelom historije grada, jer je njihovo imanje davalo najbolje vrste maslina.
Jedne noći, Jahja se sreo sa grupom mladića u staroj kući koja se nalazila u centru grada. Mjesto je bilo prepuno gorkih uspomena, ali ovaj put se govorilo o sve lošijoj trenutnoj situaciji u gradu. Mladići su iznijeli svoje ideje kako da vrate svoje dostojanstvo i svoju državu, te su odlučili da oforme malu grupu otpora i nazvali su je “Omladina slobode”.
Njihova ideja je bila okupiti ljude, educirati ih o njihovim pravima i organizirati skupove i radionice na kojima bi se govorilo o palestinskoj kulturi i arapsko-islamskom naslijeđu, u pokušaju oživljavanja kolektivnog duha.
Grupa je počela da organizuje radionice govoreći strastveno o historiji Palestine i stradanju njihovog naroda. Tokom vremena, grupa je privukla sve više muškaraca i žena koji su se osjećali beznadežno i frustrirano, te su uspjeli stvoriti zajednicu istomišljenika u kojoj su svi dijelili jednake snove i ambicije.
A onda je došao dan kada su se stvari iz temelja promijenile. Naime, cionistički okupatorski entitet je donio odluku da se kuće stanovnika grada sruše, što je naljutilo mlade ljude koji su se okupili na gradskom trgu i odlučili da stanu pred buldožere, odbijajući ih svojim tijelima.
Ovo je bio odlučujući trenutak u kojem je okupljena omladina pokazala nevjerovatnu hrabrost, podižući palestinske zastave, učeći tekbire i skandirajući slogane slobode i dostojanstva.
Cionističke okupatorske snage su primjenile silu kako bi ih rastjerali, ali se oni nisu povukli. Napetost je eskalirala i došlo je do otvorenog obračuna. Palestinski mladići branili su se kamenjem i stali pred buldožere jedni uz druge poput neprobojnog zida. U tom trenutku, ostali mještani su ih ugledali i počeli su se okupljati oko njih, ohrabrujući ih i izražavajući im podršku. Atmosfera je bila ispunjena emocijama i pojačali su se povici na jedinstvo i otpor.
S vremenom su slike i video snimci počeli da kruže društvenim mrežama, i svijet je vidio nesvakidašnju hrabrost ovih mladića. A onda su se počeli dizati glasovi iz raznih dijelova svijeta koji su pozivali na podršku Palestini.
Događaji su se nastavili, a akcije palestinskih snaga otpora su se pojačale. Skupina mladića, koji su dobili ime ”Heroji slobode”, počela je vršiti snažan pritisak na okupatorski entitet i izvoditi uspješne vojne akcije koje su, umjesto kamenja, ovaj put uključivale naoružanje koje su sami proizveli, iako su sedamdeset godina bili okruženju, na sramotu svih arapskih država koje, i pored silnog bogatstva i resursa, nisu u stanju proizvesti ni jednog vlastitog metka.
Vremenom je ova omladina nastavila da jača duh otpora, te je u svom gradu ”Slobodi”, ali i u cijeloj Palestini i ostatku islamskog ummeta, postala simbol postojanosti i nade da borba za slobodu nije samo san, već pravo i obaveza.
Zahvaljujući njihovoj hrabrosti i odlučnosti, Palestina je počela da vraća svoj identitet i historiju, tako da će priča o ”Omladini slobode” ostati besmrtna u sjećanju budućih generacija, kao oličenje duha borbe i nepokolebljivosti pred životnim izazovima.
