Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Opisujući uspješne vjernike, koji će postići ono što žele, Uzvišeni Allah, rekao je: ”I oni koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu.” (El-Mu'minun, 8.) Pa, šta smo mi uradili da izgradimo ovaj veličanstveni moral i uspostavimo društvo koje drži do obećanja i čuva povjerene emanete, i koje kontrolira sve svoje riječi i djela u okviru ovih vrlina?
Mislili smo da ahlak niče sâm od sebe, kao što neko beskorisno bilje i korov niču na njivama, pa se nismo mučili da izgradimo generacije koje ispunjavaju svoje privatne (lične) i javne (društvene) obaveze.
U Kur'anu učimo riječi Uzvišenog Allaha: ”I dogovaraj se s njima” (Ali Imran, 159.), a onda vidimo neke mufesire, komentatore Kur'ana, koji dobrovoljno služe političkoj tiraniji i govore: ”Savjetuj se i dogovaraj, a onda čini ono što smatraš ispravnim, jer savjetovanje i dogovaranje (šura) nisu obavezujući.” Za čiji račun je ovakvo tumačenje Kur'ana ako takvi mufesiri znaju za ogromne nevolje koje su zadesile islamski ummet od tiranije njegovih vladara kroz historiju?
Drugi opet, pozivajući se na vjerodostojne i nevjerodostojne predaje, i na osnovu ograničenog i nepotpunog objašnjenja tih predaja, izlaze u javnost s ovim pravilom: ”Strpljivi siromah je bolji od zahvalnog bogataša.”
Da su to rekli u znak saosjećanja sa muslimanom kojeg je zadesila nevolja, ili u znak saosjećanja sa skupinom unesrećenih muslimana, stvar bi bila jednostavna, već su oni to upotrijebili kao opće pravilo, na osnovu kojeg su pokušali bogate ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svrstati među one koji će ući u Džennet pužući, ili nakon svih siromaha. Zašto? Zato što je, po njima, bogatstvo uvreda za pobožnost i bogobojaznost.
Kako se egzistencija jednog naroda može zasnivati na ovoj nemoći i prosjačenju?! Kako je moguće da se onome koji je opremio muslimansku vojsku koja je krenula u Pohod na Tebuk, koji je podigao visoko zastavu islama i srušio temelje tiranije, odgodi ulazak u Džennet, da bi se dala prednost ulaska u Džennet siromašnima?
Uzvišeni Allah objavio je: ”Vjernici su samo braća.” (El-Hudžurat, 10.) Pa šta su onda Arapi uradili na uklanjanju razlika između njih i Turaka, nearapa, Indijaca, crnaca i drugih naroda i rasa koje su ušle u islam?
Da li su nastojali da ih nauče arapskom jeziku kao što su Englezi pokušavali da prošire svoj jezik među narodima i rasama koje su im bile potčinjene?
Prve muslimanske generacije (selef) su uložile znatne napore u tom pogledu, ali oni koji su došli nakon njih nisu učinili ništa značajno i ništa vrijedno spomena.
Što se tiče svijeta politike, jedan savremeni muslimanski vladar je bio ponosan što je uhapsio osamnaest hiljada muslimana u jednoj noći, a to je tiranija koju svijet ne poznaje ni u zemljama koje obožavaju krave.
Istina je da su se muslimani mnogo udaljili od svoje vjere i da je nizak status i stepen na koji su pali nužan rezultat onoga što su učinili sa sobom i Božanskom poslanicom koju imaju.
Stoga, mora doći do iskrenog povratka cjelokupnom islamu ako želimo istinski živjeti i predvoditi druge narode. Taj povratak mora biti naučni, teorijski i praktični, tako da ne izostavimo ni najsitnije dijelove svoje vjere, da ne odustajemo ni od jednog ogranka vjere, niti i od jedne riječi iz Kur'ana. Drevne religije su odumrle i nestale upravo zbog ovog nemara.
Ne smijemo dozvoliti da se našoj vjeri ponovi ova sudbina, da ostavimo bilo koji propis ili dio vjere i opravdamo to razvojem, a ono drugo interesom i općom koristi, nižući izgovor za izgovorom, da bi na kraju od islama ostali samo tragovi.
Nikada nećemo prihvatiti da islam bude izložen ovom nevjerničkom odnosu u uzimanju i odbacivanju, jer su dijelovi vjere kao supstance lijeka i izlječenje se ne postiže bez svih njih, pa stoga nema odricanja ni od jednog od njih.
Naša je sreća to što smo muslimani. Naša Knjiga je sačuvana Allahovom voljom i brigom, i temelj na koji se pozivamo je postojan i trajan, kao što je rekao Hasan el-Benna: ”Islam je sveobuhvatan sistem koji se bavi svim aspektima života; to je domovina i nacija, moral i snaga, milost i pravda, kultura i pravo, nauka i sudstvo. To je materijalno i duhovno, džihad i da'va, kao što je i iskreno vjerovanje i istinski ibadet, te Kur'an i Sunnet zajedno.”
